- Peščanik - https://pescanik.net -

Događanje naroda

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Šta se to dogodilo u Grčkoj u nedelju, 5. jula? Pa, što bi rekao Milovan Vitezović, dogodio se – narod.

To slavlje, veselje, euforija, jako su ličili na ono stanje u kome se Srbija nalazila pre otprilike četvrt veka.

Čudno je kako niko od ovdašnjih podržavalaca grčkog premijera Ciprasa, i levičara uopšte, nije primetio tu sličnost sa Miloševićem kome su se inače, to se ne može negirati, snažno suprotstavljali.

I Milošević je počeo kao antibirokratska revolucija; ova Ciprasova je, doduše, pre svega antibankarska, mada danas između to dvoje i nema velike razlike. Na ulicama Beograda nije bilo toliko radosti kao u Atini, već nekako više ljutnje i pretnji, ali „povratak nacionalnog dostojanstva“ je ono što tesno povezuje te dve „pobune masa“.

Zanimljiv je, takođe, iako uzgred, taj praktično unisoni odijum prema bankama. Dobro, banke nisu cvećke, daleko od toga, ali ni Grci, jer o njima je ovde reč, nisu ni mali ni maloumni, a ko je makar jednom bio na letovanju u Grčkoj zna da nisu ni naivni. Banke su im bile lepe i dobre dok su davale kredite, a sad kad je došlo vreme da se zajmovi vrate, one su zle i ružne veštice. I najbolje bi bilo da ih nema.

Nek propadnu, nije šteta.

Pri tome se – ne znam da li je tu veća arogancija ili ignorancija – previđa jedna notorna istina. Banke ne rade svojim, nego tuđim novcem. Pre svega novcem građana, štediša i privrede. Propast banke pogađa pre svega njih, iako vlasnici, tj. osnivači, u apsolutnom iznosu gube desetostruko, pa i stostruko veće sume. Bankrot banke ruši hiljade domaćinstava i preduzeća.

U slučaju Srbije, povratak nacionalnog dostojanstva okončan je kao put u nacionalnu katastrofu.

Grčkoj se to verovatno, makar se nadamo, neće desiti. Ali „događanje naroda“ već ispostavlja prve račune. Kapital se polako seli u druge zemlje, posebno u Bugarsku. Bogati turisti iz zapadne Evrope otkazuju aranžmane; ova sezona će, procenjuju turistički radnici, biti najslabija u poslednjih nekoliko decenija.

Time će najmanje biti pogođeni oni koji su od stranih kredita imali najviše koristi – zaposleni u javnom sektoru. Koji je u Grčkoj ogroman – čak su i šećerane i banke u državnom vlasništvu – i isto toliko neefikasan i neproduktivan.

Stradaće najviše najvredniji deo grčkog naroda. Onaj koga je bilo najmanje na mitinzima podrške. Kome i čemu – odlučite sami.

Peščanik.net, 09.07.2015.

Srodni linkovi:

Slavoj Žižek – Buđenje Evrope

Vladimir Gligorov – Dugovi

TAZ – Odlazak Ramba

Der Tagesspiegel – Otvoreno pismo svetskih ekonomista Angeli Merkel

Svetlana Slapšak – Ne-dan

James Galbraith – Devet mitova o grčkoj krizi

GRČKA KRIZA

The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.