- Peščanik - https://pescanik.net -

O Latinki, onako kako ona ne bi volela

Naslovna strana Novog magazina 15.12.2022.

Ne umem da napišem ovaj tekst. Ne samo zato što moja tuga ne želi da je delim sa drugima. Ni zato što ne prihvatam da se Latinka više neće javiti na telefon. Ni zbog toga što toliko toga treba reći da u tekst ne može da stane. O čemu bi se sve moralo pisati – o Latinki kao političarki, istoričarki, šefici projekta, urednici časopisa i zbornika, organizatorki naučnih konferencija, antiratnoj aktivistkinji, prijateljici, podršci, „ramenu za plakanje“… A i sve te reči koje bi se mogle napisati su banalne – „čelična i nežna“, „stroga i blaga“, „drugarica i dama“, „jaka i brižna“… Nema ni novih ni pravih reči. Ali, na prvom mestu ne mogu da pišem zato što sam tokom skoro 35 godina navikla da Latinka uvek bude tu. I onda kada ne bih stigla da je pitam šta o nečemu misli, vodila bih sa njom razgovor, videla bih njenu podignutu obrvu, strepela šta će mi ta „moja unutrašnja Latinka“ reći.

Tako je i sada. Jer, znam da bi se zgrozila na ideju o sentimentalnom, tužnom sećanju. Ne bi prihvatila ni suviše ličan ton, niti bilo šta privatno. Nikako ne bi dozvolila da se o njoj piše kao političkoj žrtvi Titovog režima. Ni o tome da je više od dve godine posle zbacivanja sa vlasti bila u nekoj vrsti kućnog pritvora, odnosno „da dve godine nije obukla cipele“, kako je o tome sama govorila. Ne bi dozvolila da se insistira na tome da je to vreme iskoristila da napiše doktorat koji je branila skoro tajno. Bilo bi joj neprijatno da sa rezignacijom pišem da je u Institutu za radnički pokret u kome je radila od 1975. godine, bila smeštena u „dečiju sobu“, sa nama početnicima i pripravnicima i da nije imala svoju kancelariju kao naučnica sa najvišim zvanjem. Rekla bi da preterujem kada bih napisala da je pomno čitala sve naše radove, sa olovkom u ruci i beskrajnim komentarima po marginama u kojima nas je učila i da mislimo i da pišemo, jer je to shvatala kao svoju dužnost. Pobunila bi se kada bi se reklo da je sama i uprkos mnogima uredila tolike tomove knjiga, jer je to za nju uvek bio timsko delo! Za svoje 22 knjige ne bi prihvatila ocenu da su dovele do preokreta u našoj istorijskoj nauci, već bi slegla ramenima i rekla da je ona samo pažljivo čitala i slušala ono što joj je prošlost govorila. O brutalnim napadima s leva i s desna koji ni evo posle smrti nisu prestali, kao i o čaršiji kojoj je baš ona za sve bila kriva ne bi dozvolila ni reč da potrošimo… O antiratnom angažmanu, pisanju za štampu, bezbrojnim konferencijama na kojima je učestvovala i neumorno putovala rekla bi da je sve to bila samo njena dužnost da iznese ono što misli, pa ako neko čuje – čuje.

Šta bih onda mogla da napišem? Ona bi tražila da se piše precizno, činjenice neka govore. Ali, ne ide. Ja moram da kažem da je njeno istoriografsko delo grandiozno, da je njen politički talenat vanserijski, da je njena misao istovremeno precizna i sintetička, da je njena podrška uvek bila bezrezervna, da je njeno prijateljstvo bilo duboko, toplo i nežno. Da ćemo je čuvati i nastaviti da pričamo sa njom. Da smo, konačno, mi sada tu za nju.

Novi magazin, 15.12.2022.

Peščanik.net, 15.12.2022.

Srodni linkovi:

Grupa autora, CZKD – Komemoracija Latinki Perović

Milivoj Bešlin – Čvrsta srpska vertikala

Vesna Pusić – Latinka Perović i princip nade

Staša Zajović i Lino Veljak – Latinka Perović (1933 – 2022)

Olga Manojlović Pintar: Latinka Perović – lična odgovornost i opšte dobro

Novosti – In memoriam Latinka Perović: Gorljiva protivnica ratova

Mijat Lakićević – Latinka Perović, izdajnik

Deutsche Welle – Oproštaj od Latinke Perović

Poslednji tekst za Peščanik – o Krležinim Dnevnicima

Dragan Markovina – Odlazak Latinke Perović

Dejan Ilić – Prosvetiteljski zamah Latinke Perović

Milivoj Bešlin – Latinka Perović, In memoriam

Latinka Perović na sajtu Helsinškog odbora

LATINKA PEROVIĆ NA PEŠČANIKU


The following two tabs change content below.
Dubravka Stojanović, istoričarka, magistrirala 1992 („Srpska socijaldemokratska partija i ratni program Srbije 1912-1918“), doktorirala 2001 („Evropski demokratski uzori kod srpske političke i intelektualne elite 1903-1914“) na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1988. do 1996. radi u Institutu za noviju istoriju Srbije, pa prelazi na Odeljenje za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gde 2008. postaje vanredna, a 2016. redovna profesorka na katedri za Opštu savremenu istoriju. U saradnji sa Centrom za antiratne akcije 1993. radi na projektu analize udžbenika. Sa Milanom Ristovićem piše i uređuje školske dodatne nastavne materijale „Detinjstvo u prošlosti“, nastale u saradnji istoričara svih zemalja Balkana, koji su objavljeni na 11 jezika regiona. Kao potpredsednica Komiteta za edukaciju Centra za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi iz Soluna, urednica je srpskog izdanja 6 istorijskih čitanki za srednje škole. Dobitnica je odlikovanja Nacionalnog reda za zasluge u rangu viteza Republike Francuske. Knjige: Iskušavanje načela. Srpska socijaldemokratija i ratni program Srbije 1912-1918 (1994), Srbija i demokratija 1903-1914. Istorijska studija o “zlatnom dobu srpske demokratije” (2003, 2019) – Nagrada grada Beograda za društvene i humanističke nauke za 2003; Srbija 1804-2004 (sa M. Jovanovićem i Lj. Dimićem, 2005), Kaldrma i asfalt. Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914 (2008), Ulje na vodi. Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije (2010), Noga u vratima. Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX vek (2011), Iza zavese. Ogledi iz društvene istorije Srbije 1890-1914 (2013), Rađanje globalnog sveta 1880-2015. Vanevropski svet u savremenom dobu (2015), Populism the Serbian Way (2017), Pola veka XX veka. Zbornik radova povodom 50 godina Biblioteke XX vek (ur, 2021), Prošlost dolazi. Promene u tumačenju prošlosti u srpskim udžbenicima istorije 1913-2021 (2023).

Latest posts by Dubravka Stojanović (see all)