Poput Cirila Ribičiča (Birači nisu sluge funkcionera, Delo, 14.12.2012) i ja sam se pridružio inicijativi Novomeštanskog čuvara za uvođenje „narodnog nepoverenja“ koje bi omogućilo da se i pre isteka mandata opozovu narodni predstavnici i predstavnice koji su izigrali poverenje naroda. Narodnim nepoverenjem mogli bi se otkloniti ekscesi kojima se obrukala sadašnja politička vlast. Mogućnost opoziva mogla bi, takođe, da mnoge potencijalne počinioce odvrati od namere da se upuste u neku nečasnu radnju. Narodno NEpoverenje bilo bi, dakle, korisna higijenska mera. Međutim, samo po sebi ne bi moglo da ukloni dublje uzroke pojava, zbog kojih sad narod demonstrira po ulicama i trgovima. Narodna inicijativa otklonila bi, dakle, ekscese ali ne i uzroke, koji su doveli do toga da su politička vlast i politička klasa sad odvojeni od naroda. Smanjila bi se neodoljivost korupcije, ali ne i njeni glavni uzroci.

Puka politička jednakost je u odnosima velikih društvenih nejednakosti samo privid. Na to je skretao pažnju još i mladi Marks, analizirajući dostignuća Francuske revolucije. U tim okolnostima je politička sfera, oblast iluzorne jednakosti građanki i građana, nužno odvojena od ostatka društva u kojem vlada stvarna nejednakost. Prema tome, za ove posebne i od društva odvojene političke aktivnosti nužno se formira poseban sloj specijalista – profesionalnih političara. Na opasnosti koje proizlaze iz profesionalizacije politike, Maks Veber je upozorio već posle Prvog svetskog rata. Ova od naroda odvojena profesionalna grupa svoje odnose s izbornom bazom reguliše marketinškim pristupom, a ne političkim zastupanjem. I, kao što je utvrdio Jirgen Habermas, ova karakteristika preovladala je u SAD još dvadesetih godina XX veka, a mi smo u to konačno mogli da se uverimo prilikom poslednjih predsedničkih izbora. U takvoj situaciji je takoreći neminovno da politički profesionalci budu podložni korupciji. Korupcija, dakle, proizlazi iz sistema, a ne iz eventualnog nedostatka morala kod političarki i političara. S izvesnom dozom zajedljivosti mogli bismo čak da obrnemo zaključak: ako neko od političarki i političara odoleva korupciji, klijentilizmu, nepotizmu itd, verovatnije je da ova čvrstina proizlazi iz njegove moralne nepokolebivosti, a ne iz logike sistema.

To znači da se situacija ne može popraviti time što ćemo zameniti sadašnje političarke i političare i na njihova mesta postaviti moralnije ljude. Promeniti treba sistem koji rađa korupciju. A to znači da tek treba uspostaviti uslove za demokratiju koja će biti dostojna svog naziva.

Korupcija se može ukinuti samo ukidanjem okolnosti koje ju omogućuju. Naime, korupcija, klijentilizam, nepotizam itd. nisu samo moralni problemi, nego su u prvom redu politički problemi. Naprosto, onemogućuju demokratiju. Sve dok korupcija bude moguća, oni koji imaju ekonomsku moć podmićivaće one koji imaju političku moć – a politički moćnici moći će da ucenjuju privredne mogule. Sistemska korupcija političke klase se u marksističkom rečniku naziva vladavina političke klase. Profesionalni političari zastupaju one koji imaju ekonomsku moć. Država je, dakle, u službi klase koja vlada u privredi.

Korupciju omogućuju dva uslova. Prvi je da pojedinci ili grupe mogu da se domognu izvora bogaćenja: znači, sredstava za proizvodnju kojima izrabljuju radnice i radnike i prisvajaju rezultate njihovog rada. Drugi uslov za korupciju je da je iskorišćavanje radnica i radnika legalno. Dakle, uslov za ilegalnu korupciju jeste legalno izrabljivanje.

Prema tome, korupcija proizlazi od dubljih nepravdi, od izrabljivanja radnica i radnika. Korupcija se može ukloniti ako država stane na put iskorišćavanju radništva. A to znači da država mora da zastupa ljude koji rade, a ne one koji ih izrabljuju. Što, dalje, znači da se korupcija može ukinuti samo ako se ukine odvajanje države od radnih ljudi. Dakle, ako se ukine profesionalizacija političarki i političara koji su prisvojili državu.

To znači da je uslov za ukidanje korupcije isti kao i uslov za ukidanje odvojenosti profesionalnih političara od naroda. Nestaće i jednog i drugog ako se država vrati narodu.

Narod na ulicama i trgovima zahteva državu. Država će biti narodna ako onemogući izrabljivanje: ako narodu omogući da sam raspolaže rezultatima svoga rada. Narod na ulicama zahteva ukidanje kapitalizma i kapitalističke države.

 
Novomeški čuvar, 18.12.2012.

Prevela Branka Dimitrijević

Peščanik.net, 25.12.2012.

Srodni linkovi: