Trump ide u rat
Američki napad na Iran zapravo i nije bio rat, iranska postrojenja za obogaćivanje uranijuma možda su uništena, a možda i nisu, a trebalo je da to usput dovede i do smene režima, a možda i ne.
Američki napad na Iran zapravo i nije bio rat, iranska postrojenja za obogaćivanje uranijuma možda su uništena, a možda i nisu, a trebalo je da to usput dovede i do smene režima, a možda i ne.
Demokrate mogu da nastave da održavaju nepravičan ekonomski i politički sistem, oslonjeni na donatore među milijarderima. Ili mogu da izvuku pouku iz pobedničke kampanje Zohrana Mamdanija.
Unutrašnja politika osetno se menja. Istočna Evropa je sada podjednako naklonjena Americi kao i zapadna, ali ne zahvaljujući proameričkom konsenzusu, već zbog krajnje desničarskih stranaka.
Moj tutor na Kembridžu nije verovao u demokratiju. Mislio je da je paternalistička uprava bolje rešenje. Članovi koledža, rekao mi je jednom, već 15 godina raspravljaju o tome kako osvetliti predvorje.
Uvek prgavi žitelji Venecije negoduju zato što treći najbogatiji čovek na svetu planira svadbu u njihovom gradu. Zvonik crkve San Đorđo Mađore obmotan je transparentom na kome piše „Ne Bezosu“.
Nemilosrdno ubijanje desetine hiljada građana Gaze nije porazilo Hamas. Izraelski vojnici ginu, taoci nisu vraćeni, a u Izraelu jača nezadovoljstvo vladom. I onda je vođa našao izlaz iz bezizlazne situacije.
Portugalsko selo Kovaš do Barozu nalazi se među prvim naseljima obuhvaćenim planovima Evrope da ekonomiju prebaci na zelene izvore. Projekat rudarenja litijuma naišao je na otpor meštana.
Danas kada vlasti počine stravičan zločin, više se čak i ne trude da ga predstave kao plemenit čin. U Gazi i na Zapadnoj obali, u Ukrajini, zločin se razmetljivo predstavlja kao ono što jeste.
Rat se prelio iz Palestine u Iran 13. juna. Dok je Trampova administracija vodila neiskrene pregovore sa Iranom o nuklearnom programu, Izrael je iskoristio priliku da bombarduje Teheran.
Hajdemo u Teheran da ponovimo Gazu. Hajdemo u Teheran da zaboravimo Gazu. Napad na Iran bio je iznenadan, ali ne zato što sukob nije bio očekivan, već zato što nije bio nečim izazvan.
Trampov predlog da preuzme Gazu i očisti je od Palestinaca u skladu je sa njegovom namerom da ukloni milione ljudi iz Amerike. To je kolonijalna arogancija koja je zajednička Americi i Izraelu.
Govor u Evropskom parlamentu: Prekasno je za lamente. Ratno-huškački govor je osvojio celu EU, uvukao se u njene politike i zarazio evropske stavove. Zašto je Evropa odabrala taj put?
Ponovo se otvara pitanje da li ima i treba li da bude crnih ljudi u Britaniji – i koliko. Ovog puta ne u obliku rasističkog skandiranja, već u akademskim izveštajima i novinskim kolumnama.
Pobednik predsedničkih izbora sumnjiči se za veze sa ekstremnom desnicom i učešće u tučama fudbalskih huligana. Navrocki je otvorio prostor u poljskom društvu za povratak Prava i pravde na vlast.
Bio je to trenutak koji je Donald Tramp čekao. Protesti u gradu pod upravom demokrata zbog Trampove politike prema imigrantima. Prava prilika za slanje trupa i promociju imidža „žestokog momka“.
Izraelci vole ratove, posebno kada počinju. Ali nije bilo rata koji se nije završio u suzama. Početna euforija za rat protiv Irana je tu, spremna je himna, ali na kraju nam se piše crno.
Da li demonstranti imaju pravo da sakriju svoja lica? Tramp očigledno ne misli tako. Kao odgovor na proteste u Kaliforniji, predsednik je zahtevao da svako ko nosi masku odmah bude uhapšen.
Tekst Linde Gusie pisan za K2.0 – Moje prvo sećanje na prištinski Centar za zaštitu žena i dece seže u 1996, kad sam kao tinejdžerka učestvovala u feminističkoj radionici o mirnom rešavanju sukoba.
Pala nam je kruna s glave: pet država je uvelo sankcije Becalelu Smotriču i Itamaru Ben Gviru. Sad će odmah da se završi rat u Gazi, možda i okupacija, a aparthejdu je sigurno kraj.
Kontrola nad Kašmirom od 1947. godine predstavlja glavnu prepreku normalizaciji odnosa dve države. Kriza je ponovo izbila u aprilu, kada je grupa kašmirskih militanata ubila 26 turista u Pahalgamu.
Mediji su preplavljeni pričama o ličnom bogaćenju američkog predsednika. Od kriptovalute do poslova s nekretninama, procenjuje se da je Trampovo bogatstvo sada veće za oko milijardu dolara.
Tekst Sadika Zeqiria pisan za K2.0 o masakru u zatvoru Dubrava 1999 – U aprilu 1998. obukao sam uniformu OVK i napustio studije prava u Prištini.
Na tragu uredbe o formiranju strateških rezervi kriptovaluta koju je Donald Trump objavio 6. marta, američki Kongres se sprema da usvoji zakon o stabilnim kriptovalutama nazvan GENIUS.
Od pokretanja „rata protiv droge“ pre 20 godina, nasilje je u meksičkom društvu postalo način života. Država je izgubila monopol sile, a stotine hiljada mrtvih i nestalih svedoče o razmerama kataklizme.
Ukinuti su timovi za borbu protiv kleptokratije i poništene kazne kompanijama zbog davanja mita u inostranstvu. Tako Tramp poručuje da je zloupotreba položaja postala glavni američki biznis.
Ne možemo da razumemo hibride ekstremne tržišne ideologije, autoritarizma, ekstremne desnice i društvenog konzervativizma ako ne istražimo njihove često zamršene rodoslove.
Države širom sveta započele su novi talas vojne potrošnje, dok istraživači upozoravaju da bi samo planirano naoružavanje NATO-a moglo da poveća emisije gasova za gotovo 200 miliona tona godišnje.
Kada čuje fašističke izjave izraelskih ministara i javnih ličnosti o tome da u Gazi „nema nevinih“, nemačka publika mora čuti jezive glasove prošlosti koji su to isto govorili na nemačkom.
Ministarka nacionalne bezbednosti poništila je Harvardov sertifikat za prijem inostranih studenata. Brza sudska blokada ovog rešenja stigla je kao olakšanje. Ali nema mesta opuštanju.
Tekst Eli Krasniqi pisan za K2.0: Kada se govori o devedesetima, taj period se često svodi na priče o naciji, međunarodnoj afirmaciji kosovskog pitanja, dok svakodnevni život ostaje po strani.
Za razliku od ruske autokratske eskalacije, ili mađarske, koja Trampu služi kao uzor, transformacija američke vlade i društva ne odvija se decenijama, pa ni godinama. Sve se dešava svuda odjednom.
Ekonomisti s pravom kritikuju Trumpove trgovinske politike. Nefer prakse drugih zemalja nisu glavni uzrok trgovinskog deficita SAD, a ciljanje na bilateralnu neravnotežu je očigledno glupo.