Dana 20. listopada tekuće godine oko 16.30 sati došlo je do incidenta u četvrtoj pritvorskoj jedinici naše zatvorske ustanove, a u kojem su sudjelovali pritvorenici V. I. (67) i S. P. (33), te član zatvorskog osoblja, kolega stražar Jerko Brkljuš. U ovom izvješću konstatiramo da nitko nije zadobio ni teže ni lakše ozljede, jer je udareni V. I. samoinicijativno odbio liječničku pomoć i pregled.

Isti je inače doveden u pritvorsku jedinicu prošloga tjedna, nakon što su ga djelatnici policije uhvatili u džeparenju u prodajnom centru Joker, dok je S. P. uhićen prekjučer, pod optužbom da je kao pripadnik navijačke skupina Torcida uoči utakmice između Hajduka i Ajaxa u Zrinsko-frankopanskoj ulici narušavao javni red i mir, te sudjelovao u poticanju na nasilje i mržnju.

Do incidenta je došlo uslijed provokativnog ponašanja pritvorenika V. I. prema pritvorenom S. P.-u, preciznije kad je ovaj, iako nije bio ničim izazvan, za pripadnike Torcide konstatirao da su „kurac od ovce“. Prema iskazima svjedoka (drugih pritvorenika u ćeliji, kao i kolege Brkljuša), njegov istup bio je sljedeći:

„Ma ovi tvoji iz Torcide su kurac od ovce, prika, viruj ti meni, to je čista smijurija od huliganstva, ono, lišo bez punta. Jaka stvar za popizdit, spustit se niz Zrinsko-frankopansku i arlaukat ubij Židove, spali ih u visokin pećima, Ana Frank je kurbetina, živija Hitler, živija Aušvic… a posli se iston tom Zrinsko-frankopanskom vratit doma mami i tati na večeru. Pa šta je to, bogte jeba? Di ste to vi mladi izgubili forcu? Zaglumili ste huligane, a nastupate ka balerine!“

Prema svjedocima, S. P. se na to nije obazirao, sam tvrdi da je V. I. bio pod vidnim utjecajem alkohola (da li je piće ilegalno uneseno u pritvorsku jedinicu, provjerit će se u daljnjem tijeku istrage). Ispada da pasivno držanje S. P.-a nije ublažilo izazivačko i provokativno ponašanje V. I.-ja.

„U moje vrime, prije cirka tries-triesipet godina, huligani su bili nešto sasvin drugo“, navodno je izjavio. „Sićan se kad su jednom nahrupili u Ulicu žrtava fašizma. Koji je to dernek bija, bogte jeba! To je bija takvi ršum da cila ulica više nije znala kako se zove! Razumiš ti to, prika? Upadnu mrgaši u Ulicu žrtava fašizma i posli toga se ulica više i ne zove Žrtava fašizma. Nego nekako drugačije, čini mi se Domovinskog rata, al nisan siguran. Bereš tu moć i snagu? To su bili huligani, a ne ove tvoje mimozice iz Torcide!“

S. P. ga je, prema tvrdnjama svjedoka, samo blijedo gledao, ne nasjedajući na provokacije, a izgleda i ne shvaćajući što pritvoreni džeparoš govori, no to je po svemu sudeći V. I.-ja ohrabrilo da nastavi s incidentnim postupanjem.

„I nemoj mislit da su se zaustavili na Ulici žrtava fašizma“, navodno je rekao. „Daleko od toga, moj prika! Prošpartali su cili grad i okrenili ga naopako. U koju god ulicu su huligani umarširali, pa upalili bengalke, razvili zastave i skandirali ustaške parole, ta se ulica više nije zvala ka pri. Padale su jedna za drugon ka sviće. Pa Balkanska, pa Prvoboraca, pa Avnojeva, pa Sutjeskina, pa Ive Lole Ribara, pa Maslešina, pa Lenjingradska, pa Prve proleterske brigade, pa Braće Santini, pa Moše Pijade… Svega toga više nema, prika, to su sve stari huligani od formata potaracali i zbrisali sa lica zemlje. Priča mi je jedan od njih da su tili maknit i Tolstojevu, jerbo su mislili da je Tolstoj bija neki boljševički vojskovođa, al im je onda neko razložan protumačija da je to poznati fizičar.“

Svjedoci navode da je S. P. tu počeo gubiti živce i obrecnuo se na V. I.-ja: „Oš ti, stari, više prestat kenjat?“ Na što je V. I., prema tvrdnjama, uzvratio: „A štaš drugo činit na Bilicama nego kenjat? Pogotovo u mojin godinama. Jel ti imaš neku bolju ideju?“

„Kužin ja tvoju frustraciju, mladac“, navodno je nastavio V. I. „Nije danas lako potvrdit se ka huligan posli tako velikih prethodnika, koji su digli letvicu i, da tako rečen, zapišali teren. A nema ti ništa jadnije od dice koja zauvik ostaju u sjeni svojih roditelja, al to ne žele priznat. Jer, recimo naprimjer, ako više nema Ulice žrtava fašizma, a ti za nju miljon posto nisi čuja, znači da ne postoje ni žrtve fašizma, jel tako? A ako nije bilo žrtava fašizma, onda je tvoje zazivanje Aušvica i Jasenovca, u stilu ubićemo-zaklaćemo, najobičniji prdec u vitar, pošto su zahvaljujući postignućima starih huligana od formata Hrvati saznali da su i Aušvic i Jasenovac bili toplice i hotelski risorti. Bereš šta ti pričan, prika?“

„Ne razumin kurca tebe“, izjavio je prema svjedocima S. P., „prođi me se, čoviče, pijan si ka letva.“ „Kako ne razumiš, bogga jeba?“ navodno se ustobočio V. I. „Evo, šta to znači kad ti danas arlaučeš ‘gazi Srbe’ ako su pravi huligani još koncen prošlog stoljeća iljade splitskih Srba izbacili iz stanova? Činiš od sebe arlekina, čoviče, lupaš šakon po vratima koja je pri tebe neko već razvalija. Il kad je u lito devedespete dvista iljada Srba protirano iz Hrvatske, pa je vođa huligana održa miting nasrid splitske rive i poručija da neka in je sritan put, da nisu sa sobon ponili ni svoje šporke mudante. I šta je bilo? Jesul mu možda digli optužnicu za ‘javno poticanje na nasilje i mržnju’? To je ta razlika, moj prika!“

„Ma koja razlika, jeben te u glavu?!“ uzviknuo je iznervirani S. P., tvrde svjedoci, i skočio da će fizički nasrnuti na V. I.-ja, ali su ga ostali pritvorenici u tome spriječili, uvjeravajući ga da se smiri i ne obraća pažnju na pijanu budalu. Pijana budala, ispada, također nije obraćala pažnju.

„Nisi ti huligan vridan pažnje, brale“, navodno je izjavio V. I. „Huligan je oni koji te je stvorija, a posli te, per la finta, stavija na potjernicu. Kad si pravi huligan, ka recimo naprimjer oni šta je reka da je sritan šta mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, onda ti dignu spomenik, i to na dvista mista, a kad si kurac od ovce, ka ovi tvoji iz Torcide, završiš na potjernici. Maheri u huliganstvu se ne skrivaju ispod crnih kapuljača, nego iza modrih kravata.“

Iskoristivši to što su drugi pritvorenici držali S. P.-a, onemogućujući mu da se upusti u fizički obračun s V. I.-jem, ovaj je dodao: „Ka šta bi reka moj pokojni ćaća – rasni je fašist oni koji stvara fašiste, a onda diže hajku na njih, glumeći da brani zemlju od fašizma.“

Uto je kolega Brkljuš, koji je dotad bio u hodniku i slušao, otvorio vrata ćelije i upitao pritvorenog V. I. je li on to govori o doktoru Franji Tuđmanu. V. I. mu je odgovorio da ne govori o doktoru Franji Tuđmanu. To je čudno, inzistirao je kolega Brkljuš, jer je bio siguran da govori o Prvom hrvatskom predsjedniku. V. I. je ponovio da ne govori i da je, koliko on zna, Prvi hrvatski predsjednik bio Ante Pavelić, samo što se nije zvao predsjednik, nego poglavnik.

Onda se obratio S. P.-u riječima: „O tome ti ja pričan, prika. Pandurija takve ka šta si ti zdekuje u pržun, a prave huligane brani zubima i noktima. Vlast vata ustaške balerine, a štiti ustašku državnu baštinu. Kužiš tu moć i snagu?“

Na to je kolega Brkljuš opravdano planuo: „Ne mogu virovat, konjino, da mi usrid Bilica sereš protiv predsjednika Tuđmana!“ Pritvorenik V. I. je navodno odgovorio: „Nikad u životu nisan sra protiv njega. Al ne propuštan priliku da se, kad god ne boravin na Bilicama, iza ponoći ispišan pod njegov spomenik podno Pazara. To mi nalažu savjest i prostata.“

Prema svjedočenju, kolega Brkljuš je tada potpuno opravdano primijenio sredstvo prisile prema agresivnom pritvoreniku i razvalio mu šamar. „Ka dobar kršćanin, okreniću ti i drugi obraz“, navode svjedoci da je po primljenome udarcu izjavio V. I. „Volin kad stvar ima dvostruku konotaciju.“

Novosti, 23.10.2026.

Peščanik.net, 24.10.2026.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)