Tjednik australskih Hrvata Boka CroPress u posljednjem izdanju uz uskrsnu čestitku ”Hrvatima Australije i domovine” donosi i reportažu s proslave osnivanja tzv. Nezavisne Države Hrvatske, prigodno najavljenu na naslovnici: ”Tony Abbott čestitao je Hrvatima 10. travnja!”
Australski premijer nije, naravno, osobno bio na proslavi osnivanja ustaške tvorevine NDH, upriličenoj 13. travnja u Sydneyju. Njegovu čestitku, piše Boka CroPress, prenio je australski parlamentarac Craig Kelly.
”U ime australskog premijera Tonyja Abbotta koji se danas nalazi u Japanu prenosim vam njegove čestitke i dobre želje povodom slavlja 10. travnja, vama i svim Hrvatima Australije, a i onima u Hrvatskoj”, rekao je Kelly pred oko 300 okupljenih Hrvatica i Hrvata u hrvatskom klubu ”Sydney”.
Prenosim riječi urednika Boka Cropressa:
”Drage čitateljice i čitatelji, gotovo smiješno zvuči činjenica da su, eto, prvi plodovi posjeta hrvatskog premijera Zorana Milanovića Australiji, mjesec dana kasnije, ništa manje nego to da je australski premijer Tony Abbott čestitao Hrvatima nacionalni praznik 10. travnja, kako je na svoje uši čuo vaš novinar i skoro tristo Hrvatica i Hrvata iz usta člana federalnog parlamenta Craiga Kellyja ovu nedjelju u hrvatskom klubu Sydney.”
I onda je nastala tarapana koja je demaskirala tu monstruoznu podvalu ustaša u Australiji. Ovu kolumnu pišem i da bih se osvrnuo na ”kretanja” među ustašama u Buenos Airesu. Naime, ustaše vole izmišljati, podmetati, lagati, varati – to je način na koji dokazuju svoje hrvatstvo.
Elem, hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je, čim se saznalo za skandal, pozvalo na sastanak australsku veleposlanicu u Hrvatskoj Susan Cox te prosvjedovalo zbog toga što je parlamentarac Kelly sudjelovao na skupu australskih Hrvata. Prosvjedovalo se zbog toga što je australski premijer Tony Abbott, putem posrednika, čestitao Hrvatima 10. travnja, datum osnivanja tzv. Nezavisne Države Hrvatske, kvislinške tvorevine Hitlerove Njemačke i njezinih saveznika.
”Za nas je potpuno neprihvatljiv takav istup i veličanje 10. travnja i NDH, jer je današnja Hrvatska utemeljena na potpuno drugačijim demokratskim i civilizacijskim vrijednostima, što među ostalim stoji i u izvorišnim temeljima Ustava RH koji govori o uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943)…”, poručila je Danijela Barišić, glasnogovornica MVEP-a.
Ministarstvo je smatralo potrebnim naglasiti kako je osobito neprimjereno što je čestitka pripisana premijeru Abbottu.
MVEP je također priopćilo da je australska veleposlanica istaknula da Australija priznaje jedino 25. lipnja kao hrvatski Dan državnosti te istaknula dobre i prijateljske odnose dviju zemalja. Hrvatski veleposlanik u Canberri Damir Kušen kazao je da je za Hrvatsku ovo ozbiljna stvar i da se očekuje službeni odgovor australskih vlasti.
Australsko Ministarstvo vanjskih poslova u priopćenju je pak objavilo da je ”Kelly sudjelovao na skupu u dobroj namjeri i da je snažno osudio fašizam, nazvavši ga zlom” te da je poručio ”kako zbog proživljenog iskustva malo koji narod razumije važnost slobode i demokracije toliko kao Hrvati”. Australsko Ministarstvo također je naglasilo da Kelly na skupu nije predstavljao premijera.
”Čestitke i dobre želje” australskog premijera povodom proslave 10. travnja ”svim Hrvatima Australije, a i onima u Hrvatskoj” prenio je australski parlamentarac Craig Kelly, ali ubrzo je rečeno da je, kako prenosi tportal, hrvatski veleposlanik u Australiji tim povodom razgovarao s Kellyjem, ”koji se ispričao i rekao da je svojim govorom zapravo želio osuditi sve nacističke i fašističke zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata”.
Dakle, jasno se nameću dva pitanja: kako je moguće da nakon tolikih godina australske vlasti ne znaju što se to 10. travnja slavi u tim nekim hrvatskim domovima (u kojima se kočoperi slika ratnog zločinca Ante Pavelića), naime, kako je moguće da im se dogodi tako velik gaf, te što je zapravo u hrvatskom klubu kazao parlamentarac Kelly?
On je izjavio da na proslavi ”hrvatske nezavisnosti” u hrvatskom klubu u Sydneyju ne samo da nije podržao fašističku tvorevinu u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata već je ”snažno osudio i fašizam i komunizam”, prenosi u utorak australska radiotelevizija SBS.
Konfuzije su moguće. Može se, dakle, prihvatiti pojašnjenje da je Kelly zaista djelovao in bona fide, ali prevelik je to gaf, ma koliko bio rezultat podvale. Australski parlamentarac je preko svoje glasnogovornice objasnio kako mu je bilo rečeno da sudjeluje na “proslavi hrvatske nezavisnosti” u ime parlamentarnog tajništva s posebnom odgovornošću za multikulturalna pitanja.
Kelly je bio prvi govornik na tom skupu i otišao je odmah nakon održanog govora, te nema saznanja što se govorilo poslije. Naglašava kako nikako ne bi nazočio skupu da je znao da bio zamišljen kao potpora NDH. ”I pored toga, iskreno se ispričavam ako sam nekoga uvrijedio, jer su moje riječi izvađene iz konteksta, a njihovo značenje izokrenuto”, kazao je Kelly. Ispričao se i što je nehotično ispalo da podupire ”zastarjelu” verziju hrvatske zastave koja je bila postavljena na govornicu s koje je govorio.
Jasno je da su mu australski Hrvati podmetnuli i da su mislili kako će njihova sačekuša dobro odjeknuti nakon, za njih, neuspjela posjeta premijera Zorana Milanovića Australiji. Ja više ne prihvaćam objašnjenje da se dogodio nesporazum, jer ti Hrvati zaista vjeruju kako je 10. travanj naš ”dan državnosti”.
Ne, to su priče za malu djecu. Oni prkose, baš onako kako prkose i drugi ustaški nastrojeni Hrvati, što ću odmah i dokazali.
U polemici koju sam nedavno vodio s bivšim prijateljem iz Buenos Airesa Tomislavom Frkovićem, poznatim zbog propale atletičarske karijere (važniji su mu bili alkohol i cigareta), ali i kao unuk ustaškog ministra šumarstva Ivice Frkovića, mladi ustaša Frković tumači ono što ustaška emigracija, ne samo u Buenos Airesu, već i u Sydneyju, gdje se ne libe varati ni samoga australskog premijera, misli.
Mladi ustaša Frković govori u ime ”hrvatske zajednice” kojoj ”s ponosom pripada”, a koju ”čine uglavnom oni koji su preživjeli Bleiburšku tragediju i njihovi potomci”, te koja ”uvijek komemorira 10. travanj i nastavit će to činiti” (…) ”koliko god to teško palo Pilselu i većini pripadnika političke klase koja danas vlada u Republici Hrvatskoj i koja iza politički korektnog antifašizma skriva svoju totalitarnu komunističku ideologiju i svoje jugoslavenstvo”.
Dakle, to je to: australska vlast je, izgleda, prokužila da je prevarena i da je loše informirana, pa će sada biti na oprezu. A tamošnji ustaše će i dalje slaviti 10. travnja, baš kao što ga slavi grupa u izumiranju u Argentini (gdje ih je pak politička klasa odavno raskrinkala kao veličatelje ratnih zločinaca, kao fašiste i filonaciste), koja za sebe kaže da je ”državotvorna hrvatska zajednica (…) koja nikad nije nijekala svoju izvornu političku tradiciju nadahnutu starčevićanstvom ni svoja čvrsta protujugoslavenska, protuvelikosrpska i protukomunistička stajališta”.
Baš kao što ovi glupsoni koji pozivaju na linč onih koji su pridonijeli da se otkaže koncert ”naci-Hrvata” (tako ga nazivaju njemački novinari) Marka Perkovića zvanog Tupson (ili biješe Thompson?) ove subote u Berlinu i sve to pripisuju zavjeri jugoslavena i anti-Hrvata, tako i ti silni frkovići, sve te fiolićke i svi ti hasenayi, sve te šimunićke, sve te hubmayerke, svi ti peranići (našli bi se tu i neki pozaići i neki bogovići, neki ivasi i stanoviti košići) i kako se sve već zovu ti ustaški desesperadosi, nas koji zagovaramo vrednote hrvatskog Ustava, smatraju jugoslavenima, velikosrbima i komunistima.
Poznajem tu matricu ponašanja. Bila je nekad i moja. Ali, kako napisah u mom romanu, odabrao sam istinu koja me oslobodila: NDH je bila zločinačka od samih temelja do zadnjeg dana postojanja, u emigraciji smo nastavili činiti štetu onima kojima su naši djedovi i očevi bili oduzeli svaku sreću, a kadikad, nažalost, i živote, te je pred nama još uvijek prevažan zadatak: ukoliko želimo biti iole civilizirana zemlja, oživotvoriti nam je odredbe hrvatskog Ustava.
Idemo, dakle, k tomu. Dok nam glave nisu odrubljene, jer neki opet stadoše oštriti sjekire kojima će osigurati opstojnost monizma u kojem se kao prasci veselo valjaju. Idemo dok nas nisu ušutkali oni koji govore ”mržnja”, ”mržnja”, iako su im lica iskrivljena u grimasama ljubavne ekstaze. Religija ili ne religija, samo kleknimo jedni pred drugima i hajdemo. Domovina ili ne domovina, samo okusimo zemlju pod nogama i dajmo se u trk. Ulovimo li dobro i pravednost na početku, jurit ćemo neuhvatljivi, u bratstvo. Jer vjerujem da se i u gomili možemo prepoznati i držati za riječ.
Autograf, 26.04.2014.
Peščanik.net, 27.04.2014.
