Mnogi ljudi su zabrinuti kada je reč o Evropi ali se čini da su skloni da se isključe i ignorišu teme i pitanja o njenoj suštini. Na koji način možemo dopreti do njih?

Mislim da se oni ne isključuju kada je reč o tim pitanjima, isto tako smatram da se u odnosu na pre dvadeset godina mnogo štošta promenilo i da se mnogo toga vezanog za Evropu podrazumeva, kao što su sloboda putovanja, sloboda izbora univerziteta kad je reč o studiranju, ali ono što mnogi zameraju jesu birokratija i razna pravila koja su strana običnom čoveku. Zato se moramo truditi da smanjimo birokratiju. Ali mislim da postoji saglasnost o tome da mi u Evropi, u svetu koji broji 7 milijardi ljudi, ipak nešto dobro radimo time što se zajednički borimo i zastupamo vrednosti kao što su sloboda mišljenja, putovanja i veroispovesti.

Kada se krajem ovog meseca ponovo sastanete sa šefovima ostalih država članica na velikom EU samitu, govori se da će biti predložen master plan. Da li nam možete reći šta je ovaj master plan i šta bi trebalo da se postigne sa njim?

Ne verujem da je dovoljan samo ovaj jedan sastanak da bi se donele tako važne odluke, ali ono što ćemo predložiti jeste da nam je potrebno više Evrope, dakle ne samo monetarna već i takozvana fiskalna unija, tj. zajednička budžetska politika, ali pre svega nam je potrebna politička unija. Moramo korak po korak prenositi sve više nadležnosti na Evropu, kao što je na primer mogućnost kontrole, što smo već i dobili putem Stabilizacionog mehanizma tzv. Six pack-a, prema čijim odredbama Evropska komisija može da procenjuje stanje ekonomije i konkurentnost pojedinih zemalja, kao i da o tome sastavi izveštaj. Onda se pojedine zemlje moraju pozabaviti svojim slabostima. Mislim da je to već značajan korak u pravcu više Evrope, koja se sve više razvija tako da sada uz zajedničku valutu imamo i više zajedničke politike.

Iako ste poznati kao gospođa Štednja, da li ste spremni da dozvolite više rasta u Evropi?

Mislim da su konsolidacija budžeta i rast dve strane iste medalje. Bez solidnih finansija nema rasta, ali izbalansirani budžet nije dovoljan. Veoma važna su i pitanja konkurentnosti, što znači da se nešto proizvodi na takav način da se može prodati u celom svetu. To je ono za šta se ja zalažem i verujem da to nije sporno jer su se sa tim već saglasile sve članice EU osim Velike Britanije i Češke, koje su potpisale Fiskalni pakt a koji je pre par dana potvrđen na referendumu u Irskoj.

Poslednje pitanje. Da li ste spremni da prihvatite Evropu na dva koloseka? Evropu različitih brzina? Što znači da one zemlje koje ne žele da učestvuju jednostavno zaostanu?

Tako nešto već postoji, kao što je na primer Šengenski sporazum, isti je slučaj i sa monetarnom unijom, gde su se od samog početka Velika Britanija i Danska izjasnile da ne žele da usvoje zajedničku valutu. Oni koji su u monetarnoj uniji moraju bliže da sarađuju, moramo biti otvoreni i pružiti mogućnost za priključenje onima koji to žele, ali ne smemo da stanemo samo zato što neko ne želi da ide ovim putem.

 
Intrevju za ARD-Morgenmagazin, 07.06.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 08.06.2012.