- Peščanik - https://pescanik.net -

Ludom radovanje

Foto: Peščanik

Sve u vezi sa poslednjim zasedanjem skupštine grada Niša je bilo pogrešno. Prvo, sednica je tretirana kao nastavak prethodne, neodržane sednice, zakazane za 10. april – iako je rok za nastavak odavno bio istekao. Drugo, sednica je, protivno pravilima, bila zakazana za 8, umesto za 9 sati (u još jednom očajničkom pokušaju da se izbegne susret sa nezadovoljnim građanima okupljenim ispred skupštinske zgrade). Treće, iako je sednica zvanično bila javna, zainteresovanim građanima nije bilo dopušteno da u uđu u skupštinsku salu. Četvrto, glasanje o poklanjanju aerodroma republici bilo je neregularno, a zahtevi opozicije za ponovoljenim glasanjem bili su ignorisani – iako po poslovniku nisu smeli da budu.

Ipak, najpogrešnije od svega bilo je obrazloženje vladajuće koalicije u prilog odluci o poklanjanju aerodroma. U naletu tipično naprednjačke duhovitosti, šef odborničke grupe SNS-a i njegovi sledbenici zakitili su se bedževima na kojima je slogan „Ne damo aerodrom“ bio dopunjen rečima – „da propadne“. Vic je navodno u tome što bi aerodrom propao ukoliko bi ostao u rukama grada i jedini način da se od ove sigurne propasti spase bio je da pređe u ruke države. Grad Niš nema sredstava da izdržava aerodrom, podanički su ponavljali predstavnici vladajuće većine.

Zašto je sama ova argumentacija pogrešna već je više puta objašnjavano, pa se na tome nećemo preterano zadržavati. Ukratko, aerodrom posluje odlično i nije mu neophodna pomoć republike, a čak i da nije tako, činjenica da se on nalazi u vlasništvu grada nije nikakva prepreka za republičke investicije.

Od neubedljivog sadržaja ove argumentacije, međutim, zanimljiviji je njen retorički aspekt – poziv državi da spasi aerodrom iz ruku siromašne lokalne samouprave. Država se ovde pojavljuje kao sila koja se iznenada pojavljuje i spasava gradove i građane od sigurne propasti. Država je garant opstanka navodno neodrživih preduzeća i lokalnih samouprava, koja ih otima iz kandži okrutnog tržišta. U izvesnom smislu, to je slika države kakva bi ona uistinu i trebalo da bude – zaštitnica javnih dobara koja ne mogu samostalno da opstanu na tržištu.

Jedini problem je u tome što je ta slika prepoznatljivo lažna – država Srbija trenutno nije zaštitnik javnih dobara, već njihov nezajažljivi krčmitelj i preprodavac. Aktuelni režim se prema javnim dobrima, a i prema samim građanima, odnosi kao stečajni upravnik. On komada, rasprodaje, otpušta i izdaje u najam sve čega se dohvati, uključujući tu i radnu snagu.

Ovo je sasvim očigledno upravo na primeru niškog aerodroma. Kao što je na Peščaniku već pisano, činjenica da je odluka Gradskog veća o poklanjanju ovog aerodroma usledila svega nedelju dana nakon potpisivanja ugovora o koncesiji za beogradski aerodrom „Nikola Tesla“ nije nimalo slučajna. I neki predstavnici vlasti, uključujući i samog nelegitimno izabranog predsednika, kao i pomoćnika ministarke za lokalnu samoupravu, ovo su praktično priznali – u koncesionom ugovoru postoji klauzula kojom se ograničava rast ostalih aerodroma u Srbiji – to jest niškog aerodroma. U međuvremenu je otkriveno i da francuska firma Vansi ima udela i u koncesionom ugovoru za obližnji prištinski aerodrom – još jedan jasan razlog u korist ograničavanja konkurencije.

Ove vesti, međutim, kao da nisu doprle do niških naprednjaka. Tako je šef odborničke grupe SNS-a Zoran Perišić nakon izglasavanja sporne odluke izjavio sledeće: „Kome je u interesu da gasi niški aerodrom, da se ne razvija dalje? Smatram da se tako nešto ne može desiti. Država će, kao i uvek do sada, uraditi ono što je obećala”.

Kome je u interesu? Pa to je bar jasno. Tokom tri meseca građanskog otpora poklanjanju aerodroma, hiljadu puta je skrenuta pažnja upravo na taj, jedva skriveni interes. Ali do naprednjačke vlasti argumenti prosto ne dopiru.

Dirljivo je i Perišićevo uverenje da će „država uraditi ono što je obećala“. Nasuprot tajnih ugovora sa stranim koncesionarom, naime, stoje samo „obećanja“ republičkih vlasti da će nastaviti da razvijaju niški aerodrom. Čak je i jedan odbornik vladajuće većine skrenuo pažnju na ovaj problem i zatražio da se „obećanja“ konkretizuju i formalizuju ugovorom. Naravno, njegov predlog je odbijen.

Sofija Mandić je nedavno ukazala na nova ograničavanja prava lokalnih samouprava. Ovim ograničavanjima prethodila su smanjenja prihoda lokalnih samouprava. Princip je poznat i Noam Čomski ga je odavno precizno opisao – „smanji izvore prihoda, osiguraj da stvari ne funkcionišu kako treba, a kad ljudi pobesne, reci da je jedino rešenje privatizacija“. U slučaju niškog aerodroma ovaj proces se obavlja preko posrednika – mitske „države“ – ali ishod će, nemajmo nikakvih iluzija, biti isti. Režim koji je došao na vlast larmajući protiv „pljačkaških privatizacija“ sada privatizuje ne samo državna preduzeća, već i čitave delove aparata državne uprave.

Peščanik.net, 28.06.2018.

Srodni linkovi:

Rastislav Dinić – Strah od građana

Rastislav Dinić – Zarobljeni grad

Rastislav Dinić – Strujni udar

Rastislav Dinić – Rašomonijada

Rastislav Dinić – Predsednikov poraz

Ljubodrag Stojadinović – Sofronije u Nišu

Rastislav Dinić – Partijski moljci

Zlatko Minić – Aerodrom Aleksandar Veliki

Rastislav Dinić – Desant na Niš

Ljubodrag Stojadinović – Kude je taj Niš

Rastislav Dinić – Početak kraja

Dejan Ilić – Idiot

Mladen Jovanović – Ako vi klečite, mi ne moramo

Rastislav Dinić – Grad na poklon