Niš, foto: Peščanik

Niš, foto: Peščanik

Ako skupština grada Niša ne bude zasedala do subote 23. juna, u ovom gradu će biti uvedena privremena uprava. Tako se vladajuća većina u niškoj skupštini, isključivo svojom krivicom, našla u cajtnotu. Za redovno zakazivanje sednice (pet dana unapred), više nema vremena. Za hitno zakazivanje sednice pak nema dobrog opravdanja. Jedini razlog zašto sednica do sada nije zakazana jeste neodgovornost vladajuće koalicije i gradskog rukovodstva, a to samo po sebi nije dovoljan razlog za hitno zasedanje. Nije bilo nikakvih vanrednih okolnosti zbog kojih je sednica odlagana skoro tri meseca – jedini razlog je to što vladajuća većina ne sme da stavi na dnevni red predlog Gradskog veća o poklanjanju aerodroma republici.

Zašto ne sme? Iz dva razloga. Pre svega, zato što su građani Niša jasno izrazili svoje protivljenje ovakvoj odluci, ali i zato što u samoj vladajućoj koaliciji po ovom pitanju ne postoji slaganje, a samim tim ni dovoljna većina odbornika koja bi za ovu odluku glasala. Pokušaj da se i ova kriza razreši na isti način na koji se rešavaju sve krizne situacije u naprednjačkoj Srbiji – sakrivanjem iza leđa nelegitimno izabranog predsednika – završila se fijaskom. Nelegitimo izabrani predsednik se, verovatno procenivši da bi dalji angažman po ovom pitanju mogao ozbiljno naštetiti njegovom rejtingu, povukao iz priče o aerodromu i ostavio gradske vlasti da se same snalaze. I one se, očekivano, nisu snašle nikako. Zarobljene između čekića partijskog naređenja i nakovnja volje sopstvenih građana, one su ostale potpuno paralisane, pritom parališući i ceo grad.

Odluka još uvek nije na vidiku – predstavnici gradske vlasti najavljuju zasedanje skupštine do kraja nedelje, ali kao da ni sami nisu sigurni u ono što govore. Datum sednice još uvek nije određen, iako za to imaju još samo dva dana. Štaviše, ne zna se ni sadržaj dnevnog reda ove sednice – predstavnici gradske vlasti signaliziraju da se na njoj možda uopšte neće ni diskutovati o aerodromu, već isključivo o tekućim pitanjima vezanim za funkcionisanje grada. Nezvanično – nije izvesno ni da će skupštine uopšte biti. Vladajuća stranka, navodno, već razmatra nove kandidate za gradonačelnika, a istraživanja koja rade pokazuju da nikada nisu imali nižu popularnost među građanima. Ukratko, skupštine će možda biti, a možda i ne, i na njoj će se možda glasati o aerodromu, a možda i neće. Privremena uprava i prevremeni izbori još uvek su sasvim izgledni. Ovo je prava slika naprednjačke Srbije u kojoj se institucije besramno urušavaju zbog partijskih hirova i interesa stranih investitora.

Šizofrena situacija u kojoj se trenutno nalaze lokalne vlasti najbolje se može ilustrovati dvema jučerašnjim izjavama. Izjava prva: šef odborničke grupe SNS-a juče je izjavio da se sednica može zakazati „bukvalno nekoliko sati ranije“. Možda i može – u naprednjačkoj Srbiji, vlast može da učini sve što poželi – ali šta to govori o samoj vlasti i odluci o poklanjanju aerodroma oko koje je cela kriza i nastala? Skupštinske procedure postoje zato da bi garantovale transparentnost u radu ovog tela i mogućnost građana da prate kako njihovi predstavnici odlučuju u njihovo ime. Tromesečno odlaganje zasedanja i zakazivanje sednice „bukvalno nekoliko sati ranije“, međutim, jasan su odraz potrebe vlasti da se sakrije od građana koji su je birali. Ako zaista postoje argumenti u korist poklanjanja aerodroma, zašto ih gradska vlast do sada nije predočila građanima? Ako su ubeđeni u svoju odluku, zašto ne smeju da zakažu sednicu skupštine po redovnoj proceduri i tamo izlože šta imaju? Naravno, zato što i sami znaju da nemaju ništa, da argumenti u korist ovakve odluke ne postoje – postoji samo partijsko naređenje i goli interes stranog investitora.

Izjava druga: ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu kaže da iako se tromesečnim neodržavanjem sednice „stvaraju uslovi“ za privremenu upravu, „to nije imperativna norma“. Ministar zaključuje: „Neće po automatizmu biti uveden privremeni organ. To će biti predmet političke odluke koja će biti onda doneta na sednici Vlade“. U zemlji u kojoj institucije ne postoje, a o vladavini prava da ne govorimo, sve je predmet političke odluke. Što je baš zgodno kad treba na primer disciplinovati odbornike jedne lokalne samouprave i zastrašiti ih mogućnošću skraćenja mandata, ali i obećati da se, ako budu dobri, kazna ipak i ne mora izvršiti.

***

Kada je počela „aerodromska kriza“, mnogi su odmahivali rukom na građanske proteste, smatrajući da je sve već unapred rešeno. Biće kako je pisano, odnosno onako kako je odlučila vlast iz Beograda. Tako je bio hiljadu puta ranije, tako će biti i sada. Zasad, međutim, ne izgleda tako – organizovani građanski otpor stvorio je pometnju i unutrašnje sukobe u vladajućoj koaliciji i do sada uspešno sprečio donošenje katastrofalne odluke o poklanjanju aerodroma. Upornim odlaganjem sednice i sakrivanjem od građana, pripadnici gradske vlasti pokazuju da ih je od tih istih građana itekako strah – dovoljno da ne popuste u potpunosti pred pretnjama i pritiscima iz Beograda. Štagod govorili fatalisti, ovaj primer pokazuje da je organizovano građanstvo daleko od nemoćnog. Vlast, naravno, može da radi šta hoće, ali u trenutku kada cena postane previsoka, pitanje je da li će to još uvek hteti, pa čak i da li zaista postoji samo jedna, homogena „vlast“ ili pak mnogo interesnih grupa čiji se krhki savez može rasturiti pri najmanjem pritisku.

Nišlije i Nišlijke će se okupiti u petak u 9:00h ispred gradske skupštine, kako bi još jednom podsetili svoje predstavnike da glasaju protiv odluke o poklanjanju aerodroma.

Peščanik.net, 21.06.2018.

Rastislav Dinić – Ludom radovanje

Rastislav Dinić – Zarobljeni grad

Rastislav Dinić – Strujni udar

Rastislav Dinić – Rašomonijada

Rastislav Dinić – Predsednikov poraz

Ljubodrag Stojadinović – Sofronije u Nišu

Rastislav Dinić – Partijski moljci

Zlatko Minić – Aerodrom Aleksandar Veliki

Rastislav Dinić – Desant na Niš

Ljubodrag Stojadinović – Kude je taj Niš

Rastislav Dinić – Početak kraja

Dejan Ilić – Idiot

Mladen Jovanović – Ako vi klečite, mi ne moramo

Rastislav Dinić – Grad na poklon