Sve je jasnije da je operacija bila planirani atentat, višestruko kršenje osnovnih normi međunarodnog prava. Čini se da nije bilo pokušaja da se privede nenaoružana žrtva, što je 80 komandosa suočeno s gotovo nikakvim otporom – osim, tvrde, njegove supruge koja je krenula prema njima – vjerojatno moglo učiniti. U društvima koja ispovijedaju nekakvo poštivanje zakona, osumnjičeni se uhite i dovedu na pravično suđenje. Naglašavam “osumnjičeni”. U travnju 2002., šef FBI-ja Robert Mueller obavijestio je novinare da nakon najintenzivnije istrage u povijesti, FBI ne može reći ništa više nego da “vjeruje” da je scenarij bio pripreman u Afganistanu, iako sproveden u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Njemačkoj. Ono što su samo vjerovali u travnju 2002., očito nisu znali osam mjeseci ranije, kada je Washington odbio provizornu ponudu Talibana (koliko je ozbiljna, ne znamo, jer je odmah odbačena), da izruče bin Ladena ukoliko im se predoče dokazi koje, kao što ćemo uskoro saznati, Washington nije imao. Tako je Obama jednostavno lagao kada je u svojoj izjavi iz Bijele kuće rekao, da “smo brzo saznali da je napade 11. rujna izvršila al-Kaida.”

Ništa ozbiljno nije predočeno otada. Puno se priča o bin Ladenovom “priznanju”, ali to je prilično poput mog priznanja da sam pobijedio na maratonu u Bostonu. On se hvalio nečim što je smatrao velikim uspjehom.

U medijima se puno raspravlja o bijesu Washingtona zbog toga što Pakistan nije izručio bin Ladena, iako su sigurno elementi vojnih i sigurnosnih snaga bili svjesni njegove prisutnosti u Abbottabadu. Manje se govori o pakistanskom bijesu zbog toga što je SAD povrijedio njihov teritorij za obavljanje političkog atentata. Antiamerička groznica već sada je vrlo intenzivna u Pakistanu, a ovi događaji će ju vjerojatno još pogoršati. Odluka da se tijelo baci u more već, predvidivo, provocira bijes i skepticizam u velikom dijelu muslimanskog svijeta.

Mogli bismo se upitati kako bismo reagirali da se irački komandosi spuste u sjedište Georgea W. Busha, ubiju ga, a tijelo mu bace u Atlantik. Bez ikakve dvojbe, njegovi zločini znatno nadmašuju bin Ladenove, i on nije “osumnjičenik” već bez ikakve dvojbe “donositelj odluka” koji je izdao zapovijedi da se počini “vrhovni međunarodni zločin koje se razlikuje od drugih ratnih zločina samo u tome što sadrži u sebi akumulirano zlo cjeline” (citirajući sud iz Nurnberga) za koji su nacistički zločinci obješeni: stotine tisuća mrtvih, milijuni izbjeglica, uništavanje većeg dijela zemlje, gorak sektaški sukob koji se sada proširio na ostatak regije.

Ima se toga još za reći o [kubanski bombaš zrakoplova Orlando] Boschu, koji je upravo umro mirno u Floridi, uključujući pozivanje na “Bushev nauk” da su društva koja pružaju utočište teroristima jednako kriva kao i sami teroristi i treba ih tretirati u skladu s tim. Nitko, izgleda, nije primijetio da je Bush pozivao na invaziju i uništenje SAD-a i ubojstvo njegovog zločinačkog predsjednika.

Isto je i s imenom, Operacija Geronimo. Imperijalistički mentalitet je toliko ukorijenjen u zapadnom društvu, da nitko ne može uočiti da slave bin Ladena poistovjećujući ga s hrabrim otporom protiv genocidnih osvajača. To je isto kao nazivanje naših ubojitih oružja prema žrtvama naših zločina: Apache,Tomahawk… To je kao da su Luftwaffe nazvali svoje borbene zrakoplove “Židov” i “Cigan”.

Mnogo je još toga što nije rečeno, ali čak i najočitije i osnovne činjenice daju nam mnogo materijala za razmišljanje.

 
H-alter, 09.05.2011.

Prevedeno sa Guernica, 06.05.2011.

Peščanik.net, 10.05.2011.

Srodni link: Christopher Hitchen – Chomsky’s Follies