Gospodine Ozrene Milanoviću,
Poštovani uredniče,

 
Potpuno razumem Vašu frustraciju i lični bes koje ste iskazali u kolumni povodom revnosti lopova, sakupljača sekundarnih sirovina: „Kradljivci… su gotovo po pravilu, otvoreno treba reći, romske nacionalnosti“. Za „opasnu“ pojavu predlažete i opasno rešenje, a sve to u Vašem članku Samo su lopovi revnosni u Politici od 13. marta 2012. godine.

Vi o njima, sakupljačima, ne znate ništa. A mogli ste da znate da ste čitali Politiku. Ne znate šta je glad. Dok ne osetite glad i zvuk praznih creva, nema dobrog članka o siromašnima i svim devijantnostima koje glad izaziva. U siromaštvu i beznađu, Ozrene, nema razuma ni kulture. Vama su, verovatno, toga dana „prekinuti“ telefon ili struja, pa ste se našli u beznadnoj situaciji.

Razumem Vas. I ja osuđujem lopove. Naročito osuđujem one koji kradu vrednosti veće od 15.000 din. A ponajviše one koji decenijama permanentno i mnogokratno kradu vrednosti od po 15.000 puta 15.000 dolara, eura, franaka… ‘ajde, i dinara. Vaša kritička svest, eto, „dobacuje“ samo do 15.000 din.

Lako je, a i nekako je fensi, iz kancelarije, bez kritičkog usmeravanja pažnje ka nekim Srbima turbo lopovima, ošajdariti po ofucanim Romima. Isto tako je zgodno kada dodatno i zlonamerno frustrirate domaću javnost vašom neproverenom rečenicom da je „tako mnogo dato za inkluziju“ Roma i opet na štetu Srba. O lopovima iz vašeg tabora, maločas pomenutih, mogli biste da pišete godinama. Ako smete!? Ali – ne smete! Već ste se, vidim, šćućurili uz skute modnog i „pravdoljubivog“ Đilasa. On će da zacementira pravdu po Vašem uzusu. Čim završi sa revizorom, razvojnom bankom, Lukom Beograd i drugim romsko-ciganskim tričarijama.

Ne bih da Vas dalje zamaram kojekakvim cigančenjem. No ipak, moram da Vas obavestim da je, posle serije napisa o otpadima, reciklaži i lopovima pisanih po vašoj meri, kojima je Politika ovih dana zračila, napadnuto i prebijeno nekoliko sakupljača sekundarnih sirovina. Marta 13. i 14. ste u vašem listu od toga iskonstruisali vest: sakupljač napao prolaznike tražeći im novčanik. Taj članak je objavljen u rubrici Motorola. Vrlo revnosno je taj Rom, sakupljač, napadnut i isprebijan skoro do smrti. Vas članak je zapravo prikrivanje pokušaja rasno motivisanog ubistva. Jedan od komentara na vaš napis, u Politikinom web izdanju, poziva na streljanje lopova i to „na licu mesta“. Bez suda i suđenja! Huji eho srdačnih pozdrava koje vam šalju hitleri i gebelsi.

Danas su nastradala dva deteta. Što se sad ne kaže da su to romska deca – mali sakupljači, napadnuta u 6 ujutru, kada sva sita deca na svetu spavaju. Kartoni, koje su ova deca nosila, su možda bili ukradeni. Možda je vozač kamiona čitao vaš tekst. Možda je to onaj koji je poslao komentar na vaš poziv. Možda. Šta mislite?

Pre no što stavim tačku na ovo pismo, preporučujem Vam da pročitate knjige Olivere Milosavljević, profesorke Beogradskog univerziteta. Piše u tim knjigama, „otvoreno treba reći“, o fašizmu u Srbiji. Naslovi su: Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. i Savremenici fašizma u dva toma. Objavljene su nedavno. Profesorka Milosavljević tu analizira i navodi kolone članaka kao što je Vaš, objavljenih u kolaboracionističkoj i profašističkoj predratnoj štampi. Svi ti članci se mogu naći u fundusima beogradskih arhiva.

Jedan od naših najumnijih sociologa, pokojni Aljoša Mimica, svojevremeno je sa istoričarkom Radinom Vučetić analizirao Politikinu rubriku Odjeci i reagovanja. (I Vi pišete, kako mi se čini, za istu firmu?) Sve je to objavljeno u njihovoj knjizi Vreme kada je narod govorio. Dobro bi bilo da i ovu knjigu pročitate.

A pre no krenete u čitanje ovih knjiga, uputno bi bilo da naučite kako se čitaju ozbiljne i upozoravajuće knjige, i to čitanjem Filozofije palanke Radomira Konstantinovića. Ima napisano kod Konstantinovića ponešto vrlo važno o srpskom fašizmu.

Za kraj. Krivac za temeljno opljačkanu Srbiju, „otvoreno treba reći“, mora da se nađe. I zato: Dr’žte lopova! Naročito ako je ciganin i ako bega sa sve poklopcem od šahte pod miškom. Bez pokradenih šahti propade Srbija u crnu rupu.

Ono što me uspokojava je to što ću prestati da kupujem i, naravno, čitam Politiku. Nemam želudac za neo…izam. Pa ma kakav bio. I ma kako ga Politika farbala.

 
P.S. Reč „ciganin“ smišljeno sam napisao malim početnim slovom – u duhu neo…ističke štampe.

 
Osman Balid, YUROM Niš, 16.03.2012.

Peščanik.net, 21.03.2012.