„U pokušaju da skinu s vrata jedno zlo, prizvali su drugo“. To bi mogao da bude zamišljen komentar nekog spoljnog posmatrača na minule predsedničke izbore.

Nije to ništa neobično. Dešava se svakog dana. Birati između dva zla je način života u Srbiji. Odavno je prestalo da bude stvar politike. Postalo je pitanje života. Iako je izbor između dve loše alternative sam po sebi loš, ipak je izbor, kakav-takav. Građani su time priterani u ćorsokak, u kome su paradoksalno naterani da brane slobodu izbora; taj izbor je sužen i ograničen, a njihova sposobnost da nešto promene – minimalna.

U čemu je fora? Pa vrlo je jednostavno. Ako odredite i suzite opseg tema o kojima se u jednom društvu govori, vi automatski postižete određeni stepen kontrole u tom društvu. Recimo da se nađemo Pera, Mika, Laza i ja u nekom parku. I da počnemo razgovor. Ubrzo se fudbal nametne kao glavna tema. I ubismo se mi tako sledeća dva sata u razgovoru o fudbalu. Ali onda se desi nešto nepredviđeno: Mika pokuša da skrene priču na smanjen natalitet i rađanje dece. Nedostatak perspektive. Besparicu. Osećaj bespomoćnosti i beznađa kod većine. I sijaset drugih zanimljivih i gorućih tema.

Kako će ostatak ekipe reagovati? Pa može razno. Može, recimo, da samo ignoriše to što je Mika rekao i da nastavi po svome. Da razvija i dalje priču o fudbalu. Ili može da se polako ograđuje od Mike, okreće mu leđa, i da postepeno počinje da ga izbacuje iz društva. Da prestane da ga zove na sastanke u parku. A posle određenog vremena čak i da mu se više ne javlja kada ga sretne na ulici.

Poenta ove priče je, zasigurno, da će većina uvek tlačiti manjinu. Ali tom većinom uvek neko upravlja. Opet paradoksalno – manjina – ili vladajuća elita (kažem „elita“ u nedostatku bolje i tačnije reči). I tako u krug. Dok ne završimo svi u Raju, Čistilištu ili Paklu. U međuvremenu, život kao da čeka. Kao da teče pred našim očima dok mi nemo posmatramo i ne radimo ništa. Usled privremene disfunkcije, tapkamo u mestu i čekamo da se WC šolja naših života naglo otpuši, kako bi konačno mogli da pustimo svežu vodu. Zaglavljeni u disfunkcionalnom klozetu, zamišljeno gledamo u izbledele pločice, sanjamo i maštamo o boljim danima, u budućnosti ili prošlosti, svejedno, kada smo trčali ili kada ćemo trčati po zelenim poljima i kada smo jurili ili kada ćemo juriti leptire, daleko od smrada i prljavštine.

A od leptira ni traga ni glasa. Nit su zelena polja, nit su leptiri, nego samo novi i novi neprestani izbori.

I evo, na kraju, o čemu se, zapravo, radi: o sluđivanju. S jedne strane, imate abnormalno veliku mogućnost izbora. Ako želite da kupite majicu, farmerke, televizor, klima-uređaj, aparat za kafu ili automobil, imate na raspolaganju stotine različitih marki, oblika, boja i veličina. Možete da provedete ceo svoj život dumajući o tome koji i kakvi sve to proizvodi mogu da na najbolji i najtananiji način zadovolje svilene potrebe vašeg organizma. S druge strane, ako želite da odlučite kako ćete živeti, koju i kakvu državu ćete nastanjivati, kom geografskom i kulturnom i političkom području ćete pripadati, kakvu ćete zamišljenu budućnost vašim potomcima obezbediti, koju tradiciju ili zaveštanje ćete im ostaviti – i, na kraju krajeva – u kom veku će oni živeti (21-om ili 19-om): e, to neće ići baš tako glatko. U stvari, neće ići uopšte. Jer nećete imati šta, ni kako da birate.

Zašto? Pa odgovor na to pitanje je bar jasan i jednostavan.

Zato što to nije tema. Uvek je isto. Zato što to tema nikako i nikada – nije.

Zato ćete biti sluđeni i ponuđeni: ponuda je, fala Bogu, neprestano široka i intenzivna, pa ćete moći da birate i birate i birate dok vam oči i ruke i mozak ne otpadnu. U međuvremenu, u stvari, neko će birati umesto vas. I to je, na kraju, pouka priče. Neko će birati umesto vas. Vi ćete biti negde drugde. To “drugde” neće biti ovde i sada. Nemojte posle da kukate kako je dara prevršila meru, jer niste bili tu – nikada niste bili tu.

Vratite se. Jedino ako ste prisutni možete nešto stvarno da promenite. U odsutnosti, završavate u beskrajnom zaboravu. Sramno. Vratite se kući i prestanite da se bavite nevažnim izborima. Nađite nešto sasvim novo. Nešto što vam prija. Nešto iznad (ili ispod) manjine i većine.

Ako vam je to uopšte tema.

 
Peščanik.net, 04.06.2012.