1. Kada dvojica politički suprotstavljenih kandidata na izborima za Europski parlament, recimo Tonino Picula i Stephen Bartulica, zahvaljujući vašim glasovima steknu pravo na mjesečna primanja koja su desetak puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj (što se umnožava i nizom drugih materijalnih beneficija), razlika između njih i vas postaje takva da se razlike među njima dvojicom mogu smatrati besmislenima.

2. To znači da Tonino Picula i Stephen Bartulica u predizbornoj fazi naglašavaju svoje međusobne razlike zbog toga – i samo zbog toga – da bi ih sutra zajedničkim statusnim nastupom mogli poništiti, izjednačivši se u razlici naspram vas.

3. To također znači da i Tonino Picula i Stephen Bartulica – jedan kao lažni socijaldemokrat, drugi kao zatucani konzervativac – šalju prijateljske signale i nastoje vam se prikazati politički bliskima zato – i samo zato – da bi vam postali klasni neprijatelji.

4. Klasnome neprijatelju poželjno je suprotstaviti se svim dostupnim nasilnim metodama, ali je korisnije i svrsishodnije ne glasati za njega.

5. Današnjim odricanjem od glasanja za članove Europskog parlamenta, drugim riječima, sprječava se sutrašnje krvoproliće.

6. Ovisno o afinitetima, iz gornje točke možete izvući najmanje dvije poante i izabrati onu koja vam više odgovara: da je (a) izbore potrebno sabotirati iz humanističkih razloga, ili da je (b) klasnog neprijatelja najfunkcionalnije poraziti prije nego što bitka počne.

7. Umjesto da vas boli duša zbog činjenice da osoba koja će zastupati vaše interese u Europskom parlamentu automatski počinje vrijediti najmanje deset puta više od vas (plus druge beneficije), zdravije je da vas boli đon za to tko će zastupati vaše interese u Europskom parlamentu.

8. Naglasimo: ako se iz medijskih sadržaja u predizborno vrijeme može zaključiti da se Tonino Picula i Stephen Bartulica politički razlikuju kao nebo i zemlja, odlukom da tu razliku zanemarite – odnosno da bojkotirate izbore – osjećat ćete se kao riba u vodi.

9. Osim svega, odluka o tome hoćete li svoj glas uskratiti Toninu Piculi ili Stephenu Bartulici neusporedivo je lakša nego da morate birati kome ćete od njih dvojice svoj glas dati.

10. Ukoliko ne želite nositi etiketu nekoga tko drži da su svi političari isti, uvijek možete reći da ste svoj glas u mnogo većoj mjeri uskratili Bartulici nego Piculi, ili obratno.

11. Kandidati za zastupnike u Europskom parlamentu, u rasponu od Tonina Picule do Stephena Bartulice, pokrivaju najširi svjetonazorski spektar i zauzimaju sve zamislive ideološke pozicije, osim one koja bi nalagala odricanje od materijalnih prinadležnosti, tj. prakticiranje jednakosti sa svojom izbornom bazom.

12. Ta izostavljena ideološka pozicija, s druge strane, jedina je koje se trebaju pridržavati „birači“, apstinirajući od izbora.

13. Usvajanje preporuke iz gornje točke, a da pritom ipak ne zanemarite svoje političke simpatije, možete si olakšati pitanjima za razbibrigu, na primjer: Do kojeg Stephena mi Tonino ide na kurac?

14. Zlatno europsko pravilo: onima kojima ukazujete povjerenje ukazuje se blagostanje.

15. Luksuzni život eurokrata nije jedini, ali jest dovoljan razlog da se suzdržite od izbora.

16. Klasna borba ne vodi se samo pomoću strasti, furije i bojovne gotovosti, nego i preko bezvoljnosti, letargije i potpune nezainteresiranosti za ono što nam je silom nametnuto kao obaveza odgovornih građana.

17. Pitate li se zbog čega vaši predstavnici u Europskom parlamentu, umjesto što ih se bira na izborima, ne bi mogli biti izabrani lutrijom – uz strogo zadane propozicije: ograničenje zastupništva na samo jedan mandat, primanja u visini prosječne europske plaće i sl. – odgovor leži u civilizacijskoj tekovini tzv. demokratskog zapada po kojoj su igre na sreću neprihvatljive, a igre na nesreću nisu.

18. S obzirom na zajamčeni klasni uspon izabranih zastupnika, izbori za Europski parlament – a slično je i s političkim natjecanjima na nacionalnom nivou – neizbježno vode u diktaturu buržoazije.

19. Ako parlamentarni izbori rezultiraju diktaturom buržoazije, lutriju bi trebalo promatrati kao diktaturu proletarijata.

20. I lutrija, dakle, prevenira buduće krvoproliće.

21. Od bezobrazne visine dohotka zastupnika u Europskom parlamentu, pristojnom je čovjeku odvratnija jedino „demokratska dužnost“ da tome pridonese vlastitim glasom na izborima.

22. Budući da na izbore za Europski parlament u prosjeku izlazi 20-ak posto punoljetnog stanovništva Hrvatske, za 80-postotnu većinu možda se može reći da je neodgovorna, ali ne i da je reakcionarna, dok za glasačku manjinu važi obrnuto.

23. Iako je, kako smo saznali iz gornje točke, onih koji za euro-guzonje odbijaju glasati pet puta više od onih koji ih biraju, blagodat demokracije je u tome što euro-guzonje među njima ne prave razliku, zarađujući deset puta više i od jednih i od drugih.

24. Ako Dubravka Šuica kao potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju, s plaćom od preko 30 tisuća eura, mjesečno dobiva iznos za koji prosječna hrvatska radnica mora rintati tri godine, najmanje što si ta radnica može priuštiti je da se sljedeće nedjelje dobro odmori i izležava na kauču, umjesto da se maltretira odlazeći na biračko mjesto.

25. Ako je Dubravka Šuica od 2013. godine, otkad ordinira u centrali Europske unije – što kao parlamentarna zastupnica, što kao članica Komisije – samo po osnovi redovnih mjesečnih primanja inkasirala oko dva milijuna eura, za što bi prosječnoj hrvatskoj radnici trebalo više životȃ, najmanje što si ta radnica može priuštiti je da Šuicu svojim izbornim glasom, umjesto u Bruxelles, pošalje u vražju mater.

26. Pošto Europski parlament igra sve manju ulogu u kreiranju tzv. europske politike, iako ga biraju građani, dok sve važne odluke donosi Europska komisija, iako je biraju pripadnici političke klase među sobom, i to najogavnijim nagodbama i trgovinom, znači da demokratska procedura služi kao alibi za dokidanje demokracije u višim centrima moći.

27. Gornju točku ne treba relativizirati: demokratski izbori su prvi čin protudemokratske operacije šireg zamaha, što ih dovodi u nepomirljivi sukob s vlastitim pridjevom.

28. Dokaz da se europska politička klasa odlijepila od stvarnosti leži i u olakom lijepljenju etiketa iz poetičke tradicije staljinizma – „antieuropejac“ u briselskom žargonu označava svaku osobu koja se ne da zajebavati.

29. Ipak, ne lomite stvar preko koljena: tri puta razmislite prije nego što zaključite da o konzumaciji izbornog prava ne treba ni razmišljati.

30. Ova agitacija ne smjera na uspjeh preko noći; cilj joj je postupno, u ciklusima, reducirati broj građana koji sudjeluju na europskim izborima, tako da se izlaznost sa sadašnjih oko 20 smanji na 15 posto, pa na 10, pa na 5, pa na 2 posto… sve dok ne ostane samo Žarko Puhovski da sve to prokomentira na televiziji.

Novosti, 06.06.2024.

Peščanik.net, 08.06.2024.


PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)

Author: Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.