
Priča bi morala da bude ozbiljna i svakako jeste. Sve ste videli juče, ne bih opisivao ono što je bilo. Ali, ipak… Na počasnom mestu, gore odakle sve može da se vidi, sedeo je senior stariji od svih, zadužen da vodi sednicu. Pokazalo se da će je jedva nekako dovesti do kraja prvog dana.
Posle obaveznih formalnosti, dao je reč govorniku čiji je naum bio da govori beskonačno. To je pravo koje ima po poslovniku i na koje se više puta pozivao.
Vreme koje je uzeo za sebe bilo je ispražnjeno i protraćeno u stvaranju zablude o tome ko je zaista pobednik izbora. Poraženi govornik sa gardom fajtera unakaženog u uličnim tučama, izazivao je mučninu kod svih koji znaju istoriju svake njegove obmane.
Kreatura je letela u svom vremeplovu krećući se unatrag, uverena da su već davno svi zaboravili sve i da će odmah sad, kad se govor završi, strašan poraz koji ga je dodatno unakazio, da postane samo teški košmar koji je srećno prebrodio. I evo, on ponovo drži govore koje niko ne sme da prekine. U skupljanju svojih ostataka, traga za sudijama koje su mu odredile kraj po hodnicima Kominterne.
Nijedan pripadnik pobedničke liste nije ga udostojio odgovora. To bi značilo da ga je neko primetio i da smatra kako je njegovo obraćanje bilo kome važno. Pustili su ga da se dodatno ubije.
A onda je predsedavajući Stojan Radenović zabatalio jednokratnu dužnost koju je dobio na račun superiornih godina i počeo sa sumornim laskanjem izbezumljenom govorniku. Želeo je da ga spase.
Treba da vam dođe svesti ko ovde sedi, rekao je. I da budete ponosni kad ga vidite da je zajedno sa vama. Slušajte predsednika, svaka njegova reč je poučna. Možda niste bili svesni kako ste glasali, obojena revolucija je bila i to, ali sad vidite gde smo. I on je tu pa vidite, pamtite to šta vam je rekao. Kad neko za 70 godina putuje onim putem Miloš Veliki, pa se ljudi pitaju ko je ovo gradio, zna se ko je. Evo ga, sedi ovde. Ja to samo kažem onako da se zna, da ne bude posle… Ništa ja o tome ko je kako glasao i tako to. Narod je glasao kako je glasao, nije znao sve, pa imamo ovo, ali i narod ne može da zna sve… pa slušajte ga, to hoću da kažem, dok je ovde.
Iz klupe je stigao nezaustavljivi pohvalni odgovor. Evo profesor, najznačajniji naučnik u Srbiji, ima radova koje niko nema, niti može da ima, matematičar svetskog glasa, svi zajedno u Srbiji nismo mu do kolena, niko u ovoj sali i kad sve saberemo nije ni blizu… A evo, Lidiju ste polili jogurtom a timovi idu po Srbiji i skidaju moje slike. Sram vas bilo!
Ne bih da sumnjam u misaona svojstva i domete naučnika Radenovića. U stvari, nije prvi put da njegovo ulizištvo dovodi do osećaja nelagode. Već je izgovarao panegirike u prilikama kad je od predmeta svojih najdelikatnijih emocija dobijao ordenje ili pohvale. Takva veličina našla je sebi vođu u svojim poslednjim godinama.
Juče se, poteran naglo probuđenim udvoričkim refleksom, nekako obrnuo oko svoje matematičke ose i prizvao svoje tužne ode, koje nemaju veze ni sa čim. Tako je ispalo da je iz gomile laskavaca koji su se već izujedali za jezike, ili ubrzano zataškavaju svoje rane udvoričke radove, preostao samo Stojan Radenović koji više nema šta da dobije niti šta da izgubi.
Izgledalo je da nije potpuno uveren u to što govori, jer nema razloga da bude, niti ima razloga za takve nedostojne uzlete. Ali nešto ga tera da se ulaguje i toj sili koja ga progoni nije u stanju da se odupre. Njegov svetovni orijentir se upravo raspada od poraza.
Matematičar je poslednja ulizica od svih podilaznika koji su ga držali u uverenju da je zaista to što mu govore. A i on zna da se u tiradama bez kraja konačno oprašta od sebe i da više nema vremena u kome bi mogao da oživi.
Peščanik.net, 18.11.2026.
Srodni link: Ljubomir Živkov – Noć prva
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)
- Na kraju vremena - 18/11/2026
- Maligna anatomija - 13/11/2026
- Ministarski san - 11/11/2026





