Foto: Peščanik

Foto: Peščanik

Ako je neko verovao da je Ana Brnabić infiltrirani element u ovoj vlasti koji će je uljuditi ili, daleko bilo, razoriti iznutra, nešto poput inspektora na tajnom zadatku ubačenog u kriminalnu skupinu – taj se brutalno sudario sa svojom naivnošću kada je inspektor počeo da egzekucijama dokazuje pripadnost skupini. Čelna osoba izvršne vlasti i juče je za skupštinskom govornicom delila lekcije iz kućnog vaspitanja zakonodavnoj vlasti (“I poslanici koji prete šamarima, da su se više bavili kulturom ne bi pretili u Skupštini”) i lekcije iz marljivosti prethodnoj vlasti (Nije ona od onih premijera koji spavaju posle ručka, kao što su radili neki premijeri dok su bili na vlasti). Pritom nam je ostavila da nagađamo da li je taj spavalica Dačić kojeg je Vučić zbog pospanosti cinkario Erdoganu, ili neki od pravih prethodnih, koji su odgovorni za sve što ne valja oduvek i zauvek.

Konačno, Ana je poručila opoziciji da joj je džaba sve što priča, jer Srbija i građani “prepoznaju laži i gluposti koje se ovde (u Skupštini) izgovaraju” i ona je zbog toga na njih (Srbiju i građane) ponosna. Opet je propustila da precizira na čije je laži i gluposti mislila, ali građani i Srbija je valjda razumeju.

Naivac sa početka teksta bi mogao da brani Anu i njene ispade tvrdnjom da nju, upravo zbog toga što je tehnokratkinja, potresa kada joj opozicija političkim floskulama kritikuje budžet, ali bi se našao na mukama kada bi trebalo da odgovori zašto onda svoje čedo brani istim takvim floskulama. Pa kad opozicija ustvrdi da je budžet krojen za tajkune i lopove, ona poteže povećanje izdvajanja za plate u prosveti i pita jesu li ljudi u prosveti “tajkuni i lopovi iz SNS-a”. (Cinik bi primetio da vladajuća stranka radi na tome da prosvetari, ako već nisu tajkuni i ne žele da budu lopovi, bar svi budu iz SNS-a, ali to nije naša tema.) Ili kad se izgradnja auto-puta Niš-Priština kritikuje kao projekat koji nije geostrateški interes Srbije, Ana uzvrati stručnom analizom: “Pa šta su geostrateški interesi Srbije ako to nije auto-put od Niša do Prištine?”

Jednu stvar smo u premijerkinom gostovanju u parlamentu sa nestrpljenjem očekivali – predstavljanje analize koliko jedan dinar subvencija stranih ulaganja donosi u budžet. To je najavila dan ranije u izjavi za RTS, u maniru svog mentora koji je voleo da najavljuje dan kada će dati najavu značajne vesti. Prethodnih godina mogli smo da čujemo paušalne procene da svaki uloženi evro dat stranim investitorima donosi deset evra (Dinkić). Potom je Željko Sertić, da ne ispadne da je baš okruglo, već da deluje kao da postoji računica, tvrdio da svaki evro donosi 3,17 evra državi kroz poreze i doprinose (za malo je promašio da bude pi evra, pa da deluje još “naučnije”), a onda je i list Danas objavio da je iz ministarstva privrede dobio “nemušte tabele” koje bi trebalo da dokažu svrsishodnost postojećeg mehanizma “kupovanja” investitora i novih radnih mesta.

Ana se, međutim, o subvencijama stranim investitorima u parlamentu nije oglasila. Ako grešim, odnosno pričam laži i gluposti, odgovornost delim sa parlamentom koji još nije objavio steno beleške sa sednice, medijima koji nisu preneli taj važni i najavljeni deo izlaganja (ne pominje ga čak ni RTS u svom obimnom izveštaju, iako ga je baš on najavio) i činjenicom da nisam čovek koji zavređuje mentalno i fizičko divljenje i ne mogu 14 sati da budem prikovan uz TV.

Premijerka je, umesto da predstavi najavljeno, govorila o subvencijama javnim preduzećima, a analiza je bila na mentorskom nivou obračuna sa glupacima i lažovima: “U tim javnim preduzećima neko radi, pa bi možda bilo jeftinije otpustiti sve te ljude i ne dati subvencije, a možda i ne bi bilo, jer bi oni otišli na Biro. Da li je to pametna socijalna mera? Jel’ to ono što se predlaže? To ova vlada sigurno neće raditi. Možete da menjate ovu vladu. Ova vlada neće bez plana B da otpušta ljude iz javnih preduzeća.”

Na kritiku politike subvencija odgovorio je, umesto Ane, ministar finansija, čovek poznat po tome što ga ne prepoznaju bez lične karte, i to minucioznom analizom: saglasan je sa poslanikom DJB Dušanom Pavlovićem da politku subvencija treba analizirati, modernizovati i upodobiti tako da daje efekat na privredni rast, ali ne i sa “lošom” logikom (koju je Pavlović koristio za kritiku potojećeg modela).

Sa takvim neviđenim analizama, treba li verovati Ani Brnabić koja tvrdi da će ugovor o koncesiji za Aerodrom “Nikola Tesla” i svi njegovi aneksi biti javni. Ani Brnabić koja je predsednica Vlade koja odbija da postupi po presudi Upravnog suda upravo u vezi sa tajnošću dokumenata o koncesiji.

Premijerka je, naime, u petak, kada je istekao rok za predaju ponuda za koncesiju aerodroma “Nikola Tesla” najavila (najave, najave, najave…) da će vlada odluku o koncesionaru doneti do 25. decembra i da će pri izboru “gledati sve”, a ne samo novac, “iako je novac svakako jedna od najvažnijih komponenti”. Premijerka pritom veruje “u naš tim koji je to (proces davanja koncesije) do sada vodio na jednom svetskom nivou”.

Na “jednom svetskom nivou”, ako je svetski kada ministarstvo saobraćaja tvrdi da ne može da dostavi studiju koja pokazuje zbog čega uopšte idemo u koncesiju, umesto da sami investiramo i upravljamo aerodromom koji beleži najbolje rezultate u istoriji. Razlog je to što bi objavljivanje studije ugrozilo strateške interese države. Kada je Poverenik naložio da je dostave, odgovorili su da je nemaju i da je nikad nisu imali, a da su paušalno procenili ono o ugrožavanju države. Studija je, tvrdili su, u Vladi. Vlada je zahtev ignorisala, a ignorisala je i presudu Upravnog suda po kojoj mora da donese odluku da li će dokument dostavili ili će odbiti zahtev, kako bi se preduzeli dalji pravni koraci u borbi da taj dokument dospe do javnosti.

U međuvremenu ta i takva vlada obećava transparentnost upravo u vezi sa tom koncesijom kako se ne bi ponovio, na primer, slučaj koncesije za zagrebački aerodrom.

Istovremeno, sve što predstavnici vlasti kažu pojačava sumnje u razloge zbog kojih se uopšte daje koncesija. Od izjave tadašnjeg premijera Vučića da sami možemo da ulažemo u aerodrom (decembar 2016), pa do manifestacije u petak, kada su se premijerka i direktor takmičili u tome ko će više nahvaliti aerodrom. To je išlo dotle da je aerodrom na kraju postao faktor koji “jača zemlju i obezbeđuje kvalitetniji život građana”.

Autor je novinar iz Beograda i saradnik Transparentnosti Srbija.

Peščanik.net, 09.12.2017.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)