Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Mi obitelj smo svi sidili u dvoru kod mog dida na Šolti. Moj dida je rekao: „Za po ure će doć turisti šta san im iznajmija aparpman! Zato vas lipo molin da prid njima budete fini i pristojni! A ne da se ja moran crvenit od srama!“ Mama je rekla: „Šta ti je, čako? Pa zar nismo uvik fini i pristojni?“ Dida je rekao: „Je, kako ne! Samo naglašavan da su ovo turisti iz Srbije! Beograđani, krasan svit! Prema tome, neću da čujen nikakve proustaške bljezgarije kakve često znate balit!“ Tata je raskobečijo oči: „Kakve proustaške bljezgarije, jebaga irud?“ Dida je rekao: „Aj ne pravi se tudum, zete, znan te ka po šolda! Te lijepo, te bijelo, te mlijeko, te Hrvacka je samostalna i suverena država, te navijamo za Vatrene… Nasluša san se ja takvih gadarija u ovom dvoru!“ Tata je podviknijo: „Pa šta je tu proustaško, pizdamu strinina?!“ Dida je rekao: „Ne mogu ti ja sad, zete, tumačit osnovne stvari! Samo te molin da budeš pristojan prid gostima!“

Onda su za po ure turisti dogibali u didin dvor. To su bili teta i barba i jedna plava djevojčica. Moj dida je ustao se i rekao im je: „Haj!“ Teta i barba su rekli: „Haj!“ Onda je barba rekao: „Vi ar hier bikoz d apartment!“ Dida je rekao: „Jes, jes, aj voz ikspekting ju! Uelkam, uelkam!“ Tata je namistijo jači cer na facu i rekao je: „Baš lepo šta ste nam stigli! Slobodno ovde pričajte po naški!“ Mama je rekla: „Mi takođe navijamo za Đokovića!“ Teta je pitala: „Uot?“ Barba je pitao: „Uot?“

Dida je odmahnijo sa rukom i rekao je: „Never majnd ebaut dem! Dej ar e litl bit ritard!“ Teta je okrenila se prema mami i tati i rekla je: „Vi ar Meri end Džordž! End dis iz auer doter Lusi!“ Tata je porumenkijo od zblentoze i rekao je: „Najs tu mit ju! End ver ar ju from?“ Teta Meri je rekla: „From Šikago, Juesej!“ Mama je pitala: „End ju kejm tu holidej tu Šolta?“ Teta Meri je rekla: „Ovkors!“ Barba Džordž je namignijo i rekao je: „Tu bi far inaf from idiot Tramp!“ Onda je dida uletijo: „Laki ju! Ju hev onli uan Tramp i Juesej!“ Barba Džordž je rekao: „Ou? End hau meni Tramps du ju hev in jor kantri?“ Dida je rekao: „Ebaut for milion… Bat let mi šou ju jor apartment!“

Onda je moj dida odveo turiste do aparpmana iza kuće. Tata je fljasnijo se sa rukom po čelu i rekao je: „Koji blam, jebate led!“ Mama je isto fljasnila se i rekla je: „Blam na kvadrat!“ Tata je rekao: „Ja im bar nisan govorija da navijam za Đokovića!“ Mama je rekla: „Nisi, ti si samo sa Amerima spika na ekavici!“ Tata je vrtijo sa glavom i rekao je: „Kako nas je staro prdilo sprca u glavu! Da gosti iz Beograda… Dođe mi da ga puntam katrigom, majkemi!“ Samo onda je moj dida se vratijo u dvor. On je raširijo ruke i rekao je: „Pa jel vidite vi, ljudi, šta se događa? Dokle se ova zemlja srozala?“ Tata je od bisa okrenijo glavu i rekao je: „Aj fosilac ne pizdi, više mi te pun kurac!“ Dida je govorijo: „Ali to je strašno, čoviče! Hrvacka ne da se strmopizdila, nego je takla dno dna!“ Mama je njemu podviknila: „O čemu ti pričaš, jebate?“ Dida je pokazao sa rukom prema aparpmanu i rekao je: „Čak je i Srbija za nas Amerika!“

Naveče su veliki za stolom bacali smijadu zbog didine brume. Plus su žnjopali sir i slane srdele. Plus su drinkali crnu bevandu. Dida je tati rekao: „Aj priznaj, zete, da ja tebe zajeben kad oću!“ Tata je rekao: „A je, pun si baza ka Kolinda mozga!“ Dida je rekao: „Moramo se zajebavat, jerbo bi inače život bija mrkli mrak! Kad se čovik zajebava, onda je u svom svitu, a kad se ne zajebava, onda je u Hrvackoj! Znači u centru pakla!“ Mama i tata su kolutačili sa očima. Dida je srknijo guc bevande i rekao je: „Viš ove Amere, oni otpiče iljade kilometri da uteknu od Trampa! A ja kad oću pobić od ovdašnjih fašista, samo uteknem u sebe!“ Tata je pitao: „Kako se ta lokacija službeno zove? Deponij?“ Onda je mama uletila: „Ali mene muči, čako, kako si ti tako dobro naučija engleski?“ Dida je rekao: „Kako neću naučit? U mladosti san, dok se ti još nisi ni rodila, proveja dvi godine u Beogradu!“ Onda su svi za stolom riknili od smijade.

Samo ja sam se sutra skompao sa Lusi. Lusi je imala genza ljubičasti kostim. Ja i Lusi smo cili dan se kupali i skakali smo u more sa didinog mulića. Onda smo mi sa maskama ronili školjke. Lusi i ja smo naronili mali miljon volaka i pizdica i lupara i nanara. Plus smo naronili i četri petrova uva. Naveče sam ja uzeo od dide mali stolić i stavijo sam ga ispid kapije od didine kuće. Onda smo Lusi i ja poslagali školjke na stolić. Onda smo mi dva prodavali školjke turistima.

Poslje su naišli jedni teta i barba. Teta je barbi rekla: „Joj, srčeko, kak su lepe školkice!“ Barba je rekao: „Je, dušica, baš su fes!“ Teta je rekla: „Srčeko, ja bi si tak rado jednu zela!“ Barba je pitao: „A pošto ih cenite, dečica?“ Lusi je rekla: „Uan šel, fajv kunas!“ Ja sam rekao: „Bat if ju baj tu šels, ju vil hev it for ten kunas!“ Lusi je rekla: „Jes, ju hev ekstra diskaunt of zirou kunas!“ Teta je nama rekla: „Dečica, morete si slobodno povedat po naški! Mi vas se razmemo!“ Ja sam pitao: „Uot?“ Lusi je pitala: „Uot?“

Teta je piljila u nas sa lakšom zbunjozom. Ona je pitala: „Kaj, vi niste od sim? A od gde ste, dečica? Kak bu to rekel… Ver from ju ar?“ Ja sam rekao: „Vi ar from Šikago, Juesej!“ Lusi je rekla: „Bat d šels ar fom Adriatik si!“ Teta je rekla: „Šikago? Isusek, isusek, kak je to čudno! Nemrem si zamislit da su se Amerikaci dopelali kod nas prodavat školkice! Pa kaj to znači, srčeko?“ Barba je rekao: „Znači da je njima tam gore neg nama sim, eto kaj znači!“ Teta je rekla: „E pa da! A onda četnici i jugokomunisti melju drek da je nama vu Hrvackoj grdo! Pa prosim te lepo!“ Barba je rekao: „Kajgod, frakim mater! To je se serbska propaganda! Mi smo Amerika za Ameriku!“ Teta je rekla: „Daj vadi peneze, srčeko, da pomognemo američkim sirotančekima!“ Ja sam pitao: „Du ju vont uan šel for fajv kunas, or tu šels vid ekstra diskaunt?“ Barba je rekao: „Ma kaj pitaš, daj mi dve za desetača!“ Onda su turisti pljunili đenge. Onda su uzeli školjke i odgibali su. Lusi je rekla: „Kakve budale!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 29.07.2019.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)