Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Ja sam sa mojim tatom išao kod onog barba Jakaše u mesnicu da kupimo gudinka. Nama je gudinko bijo potreban da ga mama ispeče u škrovadi za novu godinu. Prije toga su kod nas doma u kući bili dogovori i pregovori. Mama je u pregovorima pitala: „Oćemol za ovu novu godinu ispeć tuku ili prase?“ Tata je rekao: „Bolje prase! Neka tuka ostane na Pantovčaku!“ Tu je tata uvatijo se za drob od smijade. Mama je isto razvalila turbo kes i rekla je da će se upišat od šege. Onda su mama i tata dali si po gimi fajv. Ja nisam kužijo bože tebe.

Moj tata je u mesnici rekao: „Onda, Jakaša? Jesil mi ostavija gudinka?“ Barba Jakaša je rekao: „Naravski da jesan! Čeka te cilo jutro! Baš je maloprije pita za tebe!“ Onda je barba Jakaša pokazao sa rukom prema kuki di je visijo gudinko. Barba Jakaša je rekao: „Šta kažeš? Jel može bit šesniji?“ Tata je rekao: „A u pene, pari mi malo velik!“ Barba Jakaša je rekao: „Šta velik, kurac, nema u njemu ni sedan kili! Pogleaj ga, čoviče, nema na njemu trunke biloga! Kad ga spržiš u škrovati, bićeti ka maslo!“ Tata je pitao: „A jel pravi domaći?“ Barba Jakaša je rekao: „Ne, nego smo ga dopremili iz Kanade!“ Tu je barba Jakaša rikavela od smijade. Onda je i moj tata blokao od smija. Onda su barba Jakaša i tata dali si po gimi fajv. Ja nisam kužijo bože tebe.

Onda je barba Jakaša skinijo gudinka sa kuke. On je tatu pitao: „Oš da ti ga malo istranširam?“ Tata je rekao: „Šta ja znan, jebate? Jel misliš da triba?“ Barba Jakaša je rekao: „Pa nije da triba, nego bi mi ga čisto bija gušt cipnit par puti sa satarom! Onako, više iz sporta!“ Tata je rekao: „Ne znan oćel mi žena popizdit! A nisan ponija mobitel da je pitan!“ Barba Jakaša je rekao: „A da pitamo gudinka?“ Tata je nagnijo se prema gudinku i pitao je: „Gudinko, oš da te Jakaša par puti cipne sa satarom?“ Gudinko nije ništa govorijo. Tata je rekao: „Šta šuti, koji kurac?“ Barba Jakaša je rekao: „Izgleda da ne razumi hrvacki!“ Tu je barba Jakaša ligenzi od smijade. Onda je i moj tata odvalijo revijski kes. Onda su barba Jakaša i tata dali si po gimi fajv. Ja nisam kužijo bože tebe.

Tata ja naprtijo gudinka na rame da dobaci ga do portapaka od auta. Ja sam gibao kraj njega i kopao sam nos. Onda je naišao onaj barba Mario. Barba Mario je tati rekao: „Oooo, bogami ti je teška nevolja legla na kosti, a?“ Tata je rekao: „Sedan kili čiste vage!“ Barba Mario je rekao: „Ko će to sve noćas izist, bogte dragi jeba… Nego, šta kažeš na novog premijera?“ Tata je rekao: „Ne kažen ništa, nosin gudinka do portapaka!“ Barba Mario je rekao: „Dobro, jebaga patak, šta ti gudinko smeta da iskažeš svoje mišljenje o premijeru?“ Tata je značajski se okrenijo prema barba Mariu. Onda je on rekao: „Mislin da će novi premijer povest ovu zemlju u dobrom prascu!“ Tu je tata odvalijo od smijačine. Onda je i barba Mario uvatijo se za drob od kesa. Onda su tata i barba Mario dali si po gimi fajv. Ja nisam kužijo bože tebe.

Kad smo došli doma kod kuće tata je iskrenijo gudinka na stol. On je mami rekao: „Onda? Šta kažeš? Oćel bit okej?“ Mama je gledala u gudinka i rekla je: „Ajme šta je smišan! Samo mi se pari malo velik, a?“ Tata je rekao: „Šta velik, kurac, nema u njemu ni sedan kili! Panceta mu je tanja od centimetra! Kad ga spržimo u škrovadi, biće ka maslo!“ Mama je rekla: „A je, stvarno je šestan! Još mu i repica stoji uzgor!“ Tata je rekao: „Jakaša ga je tija istranširat, al mu nisan da!“ Mama je rekla: „Njemu samo da je cipat sa satarom!“ Tata je rekao: „A šteta bi ga bila unakazit! Jelda je vrhunski gudinko?“ Mama je rekla: „Prva liga! Govori šest jezika!“ Tata je dignijo kažimprst i rekao je: „Al hrvacki mu je najslabiji!“ Tu je tata riknijo od smijade. Onda je i mama odvalila upiš od kesa. Onda su mama i tata dali si po gimi fajv. Ja nisam kužijo bože tebe.

Samo onda je u kužinu uletila moja mala sestra Damjana. Damjanica je vidila gudinka na stolu i cijuknila je: „Gico! Ajme gušta, dobila san gicu!“ Mama i tata su zinili sa ustima od lakše zbunjoze. Damjana je pogledala prema lusteru i rekla je: „Fala ti, Dida Mraze, šta si mi donija gicu za novogodišnji poklon!“ Onda je mama nju pomilkila po kosici i rekla je: „Ma nije to, zlato, tvoj novogodišnji poklon, nego naša novogodišnja večera!“ Damjana je skriknila: „Nije moj gico večera! Mala će se sad rasplakat!“ Mama je nabrzihen rekla: „Dobro, nije, nije, mama se samo šalila…“ Tata je rekao: „Ma kakvi, zlato, samo nemoj plakat…“ Samo onda sam ja uletijo: „A seru ti mama i tata, Damjanice! Ne samo da su ti tili gicu spržit u škrovadi, nego su se cilo vrime sa njim zajebavali i uspoređivali ga sa onim prascem!“ Damjana je pitala: „Kojim prascem?“ Onda sam ja njoj šapnijo na uvo. Damjanica je cijuknila: „Molin?! Gico, jel to istina?“ Gudinko je rekao: „Žiua istina!“ Damjana je pljesnila sa rukama i rekla je: „Gico! Pa ti pričaš!“ Gudinko je skočijo sa stola i rekao je: „Damjana! Pa ja pvričam!“ Onda su gudinko i Damjanica zagrlili se i dali si po gimi fajv. Mama i tata nisu kužili bože tebe.

Roditelji su u šoku ukipali se u kužini. Onda je tata mamu utiho pitao: „Ženac, jel ti vidiš isto šta i ja?“ Mama je utiho rekla: „Vidin! A jel ti čuješ isto šta i ja?“ Tata je rekao: „Čujen!“ Mama je pitala: „Pa koji je ovo kurac?“ Tata je rekao: „Neam pojma, jebate irud! Ova zemlja je postala čisto ludilo! Čovik normalno ode u mesnicu, a završi u Robijevoj basni!“ Mama je rekla: „Nemoš virovat, čoviče! Ovo mi je veći šok od postizbornih rezultata!“ Onda sam ja upitao: „A ko će sad završit u škrovadi, a?“ Tata je meni dobacijo: „Ti mala pantagano ne pizdi…“ Samo onda je neko kraj vrata od kužine rekao: „Nije lipo malom dečku govorit da ne pizdi!“ Neko drugi je rekao: „To je baš masu nepristojno!“ Kraj vrata od kužine su stojala dva dlakava mrgaša. Damjanica je mami i tati rekla: „Dozvolite da van prestavim gicine gorile! Ovo su Kiler i Surovi!“ Onda su Kiler i Surovi dali si po gimi fajv. Mama i tata nisu kužili bože tebe.

Poslje su mama i tata parili se u škrovadi. Tata je rekao: „Muku ti isukrstovu, šta je vruće!“ Mama je rekla: „Gospe moja, cila san se opotila! A još su nabili ovih kumpira i kapule okolo, ne mogu se maknit ni rukama ni nogama!“ Onda sam ja provirijo kroz staklo od rerne. Ja sam doviknijo prema unutra: „Gospodo, oćetel možda da vas Jakaša par puti cipne sa satarom?“ Mama i tata su samo gledali iznutra sa stravom i hororom. Ja sam okrenijo se prema gudinku i rekao sam: „Izgleda da neće!“ Tata je u škrovadi stenjao: „Čoviče božji, pa totalno ćemo se ovde spržit! Skončaćemo ka u krebatoriju!“ Mama je cvilila: „Ja san gotova, majkemi mile! Već mi se uvatila korica na ušima!“ Onda je tata nekako izvukao ruku iz škrovade i zalupao je po vratima od rerne. Onda je gudinko dogibao do špahera. Iza njega su stajali Kiler i Surovi. Gudinko je otvorijo vrata od rerne i pitao je: „Šta je bilo, gouspodo? Jel ima kakuih pvroblema?“ Tata je zacendrao: „Smilujte se, šjor gico! Škapulajte nas odavde, vruće je za popizdit!“ Gudinko je rekao: „Hm! Jedinou ako ste spvremni ispvričat se šta ste zajebauali ulast!“ Tata je cijuknijo: „Spremni smo, kako nismo!“ Mama je zacvilila: „Spremni smo trista posto!“ Gudinko je rekao: „Da čujen!“ Mama i tata su viknili iz škrovade: „Za doum spvremni!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 01.01.2016.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)