Tjeskoba kao pokretač revolucionarnih događanja?

Restoran na petom katu Hrvatske narodne banke gotovo je prazan. Tek s dva ili tri strateška položaja čuje se diskretno zveckanje pribora za jelo. Guverner će danas ručati sam. Držeći raširene novine u rukama, sjedi za stolom uz prozor, na svome uobičajenom mjestu, odakle se pruža zanimljiv pogled na zagrebački Trg burze. Vodoskok u kombinaciji s tramvajskom prugom. Ljudi u kombinaciji s golubovima. Konobar donosi čašu rashlađenog pjenušca. „Ayala Brut Majeur Champagne“, berba 1996. Znalački nakvasi nepca, fino je, podiže apetit.

Ne skrivajući dosadu, pogledom šara preko agresivno plasiranog članka na trećoj stranici: guverner Hrvatske narodne banke, Boris Vujčić, u jeku recesije, dramatične ekonomske krize i bujanja siromaštva podigao sebi plaću za 34 posto. Sada ima najveća funkcionarska primanja u državi. Mjesečno dobiva 13.873 kune više od premijera, a 9390 kuna više od predsjednika Republike.

U okviru ispod članka, kao kuriozitet, leprša vijest da je Hrvatska narodna banka raspisala natječaj za „majstora kuhara“ od kojeg se traže „posebna gastronomska znanja i vještine“. Između ostaloga, „autorstvo nad novim jelima i izrada normativa“, te „organizacija i priprema svečanih ručkova i domjenaka prema protokolu s povezivanjem enologije s gastronomijom (sljubljivanje jela s pićem)“. Uz masterchefa, natječajem se još traže kuhar specijalist, KV kuhar i konobar, koji će se pridružiti postojećem ugostiteljskom osoblju HNB. Hrvatska narodna banka postaje najelitniji restoran u gradu, konstatira novinar.

Žuta štampa. Provincija. Jad i bijeda. Guverner s indignacijom lista dalje. Traži nešto relevantnije, biznis i međunarodnu politiku, ili u najgorem slučaju sport. Konobar donosi predjelo: namaz od tune s kaparama i crvenim biberom, pašteta od guščjih jetrica, mladi sir s vlascem, dimljeni losos s pjenicom od maslaca i slanih srdela, topli prepečenac, kifle od kukuruznog brašna posute sezamom, tek izvađene iz krušne peći.

Peta stranica, sedma, deveta… konačno pogled u svijet. Samo u New Yorku u prva tri mjeseca ove godine samoubojstva su počinila osmorica visokorangiranih bankara. Kada se tome dodaju pripadnici financijske kreme koji su sebi oduzeli živote u drugim svjetskim metropolama, brojka postaje zbunjujuća. U prosjeku, najviše je među njima zaposlenika multinacionalnog diva J.P. Morgan. Poslovni autoriteti s visokim prihodima i astronomskim godišnjim bonusima pokazuju neobičnu sklonost suicidu. Je li na stvari epidemija? Pogubna izloženost stresu? Utjecaj kolanja kapitala i tržišta dionica na mentalnu stabilnost? Tjeskoba kao pokretač revolucionarnih događanja?

Guverner odgrize umjereni komad prepečenca namazanog pola prsta debelim slojem guščje paštete. Nije li začudno da novine tako pedantno bilježe brojčano stanje bogatih i moćnih bankara? Imaju li u uredništvu nekakav pravilnik po kojem procjenjuju što su ljudske dragocjenosti, a što potrošni materijal? Koliko se, primjerice, u predmetnome razdoblju ubilo kovinotokara? Ili veterinara? Ili majstora kuhara? Ili, naprosto, onih kojima su banke oduzele imovinu jer nisu mogli otplaćivati hipotekarne kredite?

Otpije gutljaj pjenušca i usna mu se šupljina ispuni skladom. Jeste, „Ayala Brut Majeur Champagne“ krasno se sljubljuje s guščjom paštetom. To je nama naša berba dala, berba 1996. Toliko je bogatstvo okusa da najednom osjeti kako se i suhi novinski izvještaj sljubljuje s realnošću i njenim bezbrojnim nijansama.

William Broeksmit (58), bivši stariji menadžer Deutsche Banka, objesio se 26. januara u svom stanu u londonskom Južnom Kensingtonu. Supruga Alla čekala ga je duže od sat vremena u obližnjem kafeu gdje su se trebali naći, a kada se nije pojavio, zatekla ga je doma u neformalnoj pozi: visio je o baroknome lusteru, iskolačenih očiju, zastrašujuće bijelog lica, s ljubičastim jezikom prevaljenim preko pomodrjelih usana i skoro crnim krvnim žilama koje su mu premrežile čelo. Tri pedlja ispod prstiju desne noge mreškala se lokvica zelenkastosive tekućine, očito sline što mu se cijedila iz usta, oko koje je kružio vižljasti kućni ljubimac, irski seter King, njuškajući krajnje oprezno.

Gabriel Magee (39), potpredsjednik J.P. Morgana za tehnološke operacije, 28. januara je skočio s devetoga kata Chanari Wharf Towera u Londonu. Nije se stuštio direktno na pločnik, nego se nabio prsnim košem o parkirni sat uz rub kolnika i tako ublažio pad, ali je lubanja svejedno pukla na četiri mjesta, te su krhotine i sluzavi komadići mozga pošpricali pješački prijelaz, za kojeg svjedoci tvrde da je nalikovao platnima Jacksona Pollocka. Obje lakirane cipele ručne izrade pronađene su tridesetak metara daleko od tijela, samo u različitim smjerovima.

Mike Dueker (50), glavni ekonomist Russell Investmensa, pronađen je mrtav 31. januara uz rub autoceste u blizini Tacoma Narrows Bridgea u državi Washington, puna četiri sata nakon što se bacio pod jureći kamion, jer su vozači zacijelo mislili da se radi o uspavanom skitnici. Nedostajala mu je lijeva polovica glave, a patolozi su pobrojali sedamnaest fraktura kostiju, od toga pet na kičmi. Vozač kamiona tek je na benzinskoj stanici 130 kilometara dalje sa zaprepaštenjem otkrio ljudsko uho zakačeno uz prednji desni far njegova vozila, kao i rumenu mrlju na blatobranu obogaćenu stotinama zalijepljenih insekata. „Osjetio sam blagi udarac, ali mislio sam da je zec ili nešto slično“, rekao je reporteru Fox Newsa. „Mislio sam da je jebeni rakun.“

Ryan Henry Crane (37), izvršni direktor J.P. Morgana u New Yorku, otkriven je mrtav u svome stanu 3. februara, a uzroci smrti nisu službeno objavljeni. Sudeći po izjavi kućne pomoćnice koja ga je pronašla, međutim, izgleda da je prilikom trovanja došlo do nepredviđene biokemijske reakcije. „Gospodinu je žuta pjena navirala iz usta, a stomak mu je bio toliko napuhan da sam mislila kako će se rasprsnuti poput lubenice u augustu.“ To se po svemu sudeći i dogodilo prilikom transporta preminulog, jer se kombi hitne pomoći zaustavio poslije svega stotinjak metara vožnje: tri člana posade panično su izjurila vani obilno povraćajući, dok je samo vozilo kasnije uklonila vučna služba, skupa s pokojnikom.

Edmund Reilly (47), glavni broker Midtown’s Vertical Groupa, skočio je pod lokomotivu podzemne željeznice na stanici Syosset u New Yorku, 11. ožujka, što je odmah zamijećeno, jer je otkinuta lijeva potkoljenica doletjela u košaru prodavačice cvijeća, oštetivši više desetaka svježih gladiola. Drugi ostaci unesrećenog prikupljani su tjedan dana, na teritoriju od nekoliko kilometara uzduž pruge, uz pomoć lopata, grablji i usisivača za lišće. Potraga za desnom šakom još traje, mole se pošteni nalaznici… itd.

Li Junjie (33), financijski ekspert J.P. Morgana, bacio se s krova trideset katova visokog nebodera banke u Hong Kongu, ali je u letu dokačio šiljak gvozdenog jarbola, postavljenog u razini sedmog kata, te je aterirao na pločnik ispred slastičarne s povećim kraterom na sljepoočnici, posve nalik onome kakvoga je načinio James Stuart Jr. (64), izvršni direktor National Bank of Commerce u Arizoni, upucavši se hicem iz revolvera. Jedan je dječak, zabavljen lizanjem sladoleda od manga, pokušao pred ulazom u slastičarnu pokupiti s poda nekoliko keramičkih klikera, ali ga je majka u tome odlučno spriječila, jer je bilo jasno da se radi o bankarevim zubima.

Eh, da, čovjek takve vijesti mora pratiti s dužnom tugom… Guverner Hrvatske narodne banke (50) sjetno je pogledao kroz prozor, prema Trgu burze, i ugledao konobara kako nosi glavno jelo. Začudo, servirao ga je na lijevoj tramvajskoj šini. Biftek na žaru, umjereno pečen, skoro sirov iznutra, rasječen točno po sredini. Izgleda jako dobro: fina tamnosmeđa korica, a iz mekane i sočne unutrašnjosti cijedi se krvavi potočić, crven kao zastava.

Peščanik.net, 31.03.2014.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)