Nepravedno zapostavljen, u medijskoj i estradnoj senci znatno živopisnijeg Savetnika Simića, našeg vrlog, vrsnog, valjanog i vlasnog premijera već neko vreme savetuje i Savetnik Savić, ništa manji lumen za srpstvo, čekićstvo i ostale kosmičke pojave, uže specijalizovan za mudro teorijsko fundiranje onoga što će posle drugi, borbenom aktivizmu skloniji, da pretoče u “terensku praksu”. Građanin Savić Mile, filozof ovdašnji, onaj je, recimo, koji je prvi obznanio znamenitu tezu o Kosovu kao “NATO državi” u najavi, ali je slava tog paranormalnog otkrića nekako pripala drugima; tjah, dobro, mudracu ionako više dolikuje da mudruje iz senke. Celu onu fertutmu oko odustajanja od perspektive “atlantskih integracija”, to jest članstva Srbije u NATO pre nekoliko meseci najavio je tekst narečenog Savetnika Savića na gostoljubivim stranicama ostataka zaklanog NIN-a. Drugim rečima, iako je ostao nekako (polu)anoniman, Savetnik Savić veoma je bitan deo misaone logistike oko ionako već budistički mudrog i dalekovidog premijera Koštunice. Zamislite samo kad se to sjati, Samardžić do Simića, Savić do Koštunice, pa još ako i Kojen tercira “putem telefona”!? Koji je to brejnstorming, leeele, kakav je to misaoni tajfun, tu ne može ni kamen na kamenu da ostane – mislim, od silnog rojenja misli olujne razorne moći…

Šalu na stranu, prokomentarisao sam onomad taj Savićev ciljani ispad oko NATO-a kao probni balon, čija je prava meta, uostalom, nešto drugo: Evropska unija. Rogoboreći, kaobajagi, protiv ovde ionako zavidno nepopularnog Severnoatlantskog sojuza, Savetnik Savić – a sve u ime svog ćutljivog poslodavca – zapravo samo pravi nekovrsni “mostobran” preko kojeg će se koliko sutra, po potrebi, lakše preći na “korak br. 2”: demonstrativno okretanje gole guzice “zloj Jevropi”, koja se namerila da nam uzme naše Kosovo i još našiju Metohiju – eto joj silno trebaju za nešto – pa ćemo joj se mi sada osvetiti tako što ćemo je surovo lišiti našeg društva, a ona neka vidi šta će. I šta mislite, da li mi je – s pokroviteljskim mirom Znalca – rečeno da sam preterao, da “to nije tako”, da su NATO i EU dve sasvim različite priče, elem, da mi se priviđaju stvari kojih nema, da je bezostatno proevropska orijentacija vaskolikih demokratskih vlasti neupitna? Naravno da jeste. I, da li je to bila gola istina ili puko foliranje, ili još gore, apsolutno nedopustiva naivnost i glupost onih koji nisu hteli da vide šta se iza brda valja?

Ovde valja prizvati u pomoć samog Savetnika Savića. Ali, ne odmah: prvo treba notirati da je Leon Kojen, do juče Tadićev savetnički kadar, ali zapravo verni sledbenik (ili, pre će biti, jedan od kreatora) Koštuničine kosovske doktrine, pre nekoliko dana u Novostima elaborirao kako tu Jevropu treba kazniti ako prizna nezavisnost Kosova trajnim apstiniranjem od “evrointegracija”. Prava reč, od pravog čoveka, na pravom mestu… Deo establišmenta koji gravitira DS-u pokušao je da se nekako okolišno ogradi od ovakvih pogleda, ali to je bilo poslovično traljavo. Onda je, međutim, Savetnik Savić preuzeo štafetu, i u autorskom tekstu u istim tim Novostima (od 16. 12. 2007), dakle, u listu koji je sada već uistinu najverniji čuvar čudesnog sveta primenjenog koštunicizma, lepo i eksplicitno izvarirao “Kojenove” teze, ne ostavljajući dileme da to ne zastupa kao slobodni strelac, nego upravo kao savetnik Predsednika Vlade Republike Srbije. Drugim rečima, moram sa žalošću izvestiti cenjeni publikum da sam bio “u pravu”: NATO je bio samo maska, prozirno pokriće za jednu kratku, prelaznu fazu u ovom postupku sistematske degeneracije političke strategije Srbije; prava meta bila je Evropska unija, a odavno već zahuktali i teško izmenjivi tok stvari oko Kosova, bez sumnje je perfektan izgovor da se sprovede ono čemu srce (tj. izvesna vrsta srca…) ionako teži: strateški raskid sa Mrskim Zapadom, kojeg ćemo konačno opet slobodno i otvoreno da mrzuckamo, kao što smo ga kadgod mrzeli kao mladi skojevci, pa posle kao sredovečni “nacionalni radenici” i na koncu kao omatoreli Novopokrštenici.

Kako god bilo, držim da je i ovaj coming out Savetnika Savića potencijalno vrlo koristan, kao i onaj Simićev od prošle nedelje. Naime, gomilanje eksplicitnih, pažljivo elaborarinih iskaza – odaslatih iz najbližeg okruženja predsednika Vlade – fundamentalnog razlaza sa “evroperspektivama” za Srbiju, moglo bi, čak bi i moralo, da na čistac istera one koji sve vreme laviraju negde između, u političkom limbu virtuelnog “trećeg puta”: uzećemo i kosovsko jare i evropske pare, i živećemo tako srećno i berićetno do kraja svog života bez potrebe da se latimo preuzimanja teških državničkih odluka i odgovornosti, a ko u sve to ne veruje taj ili je zloban, ili je ekstremista, ili pak oboje. Međutim, Savetnik Savić je jasan da ne može biti jasniji: ako (tj. kada) dođe stani-pani, ima da bidne dža ili bu. Čini se da se njegov poslodavac već dobrim delom odmetnuo u (pro)radikalsko dža; hoće li njegovi partneri napokon bez ostatka na “bu”, ili će nastaviti sa zamajavanjem – that is the question. Onaj ko zna odgovor, taj zna i šta će biti sa Srbijom u neposrednoj budućnosti, jedinoj koju Srbija pouzdano ima. Za nešto više od toga, moraće da se izbori u neravnopravnom duelu sa sopstvenim iluzijama, a bogme i iluzionistima.

 
Peščani sprud

Peščanik.net, 12.12.2007.


The following two tabs change content below.
Rođen u Skoplju 1965. Novinar, kolumnista, kritičar, urednik kulture u nedeljniku Vreme iz Beograda. Komentator Radija Slobodna Evropa. Objavio 21 knjigu eseja, kolumni, kritika, priča. Pisao za sve relevantnije medije u regionu, između ostalih za Feral Tribune, Peščanik, Našu borbu, Autonomiju, BH Dane, ljubljanski Dnevnik, Globus, Jutarnji list. Živi u Novom Sadu.

Latest posts by Teofil Pančić (see all)