Oprem dobro, meine Damen und Herren! Ko bi rekao da je Picopevac Jeremić u stvari jedan veliki trošadžija. Meni je, da budem iskren, više ličio na stipsu. Ima tu facu. Kad ono međutim! Pokazalo se da je predsednik sveta čovek široke ruke. Ali na vaš račun, cenjeni publikume, na vaš račun, takoreći preko vaše grbače. V čjom djelo?

Redakcija E-novina pre par dana objavila je spisak troškova koje je Jeremija napravio po najotmenijim beogradskim pajzlovima i hotelima, pretpostavlja se u povelikim društvima, jer su i računi takvi – poveliki. U stvari preveliki. Tačnije – kriminalni. Izgleda da je tokom krvave borbe za Kosovo ipak bilo nekih predaha. Nemam ovde prostora da navedem ceo listing, a voleo bih, em bi bilo poučno, em bi popunili prostor najmanje triju kolumni. Stoga ću navesti samo neke, najpoučnije.

„Mali alavi čovek“, kako su ga (s pravom) nazvali u E-novinama, tokom dve hiljadite godine je u „Hajatu“ spičkao ravno 18.000 evra, u restoranu „Mitologija“ 9.000, u „Maderi“ 4.000, u „Klubu književnika“ 3.200, a u „Tri šešira“ samo 1.200 evra. Sledeće, dve hiljade i jedanaeste, borba za Kosovo se intenzivirala, pa su porasli i troškovi. „Hajat“ 24.000, „Madera“ 15.000, „Hotel In“ (lepog li imena) 13.000 i tako, dalje i tome slično. Kako se ono kaže – ima se, može se. Ništa to nije novo, a sumnjam da je Jeremija bio najveći trošadžija. Ipak, meni je pažnju ponajviše privukla jedna – da pompezno kažem – signifikativna stavka: Hemijsko čišćenje, na koje je predsednik sveta straćio svega 220 evra. Šta je čistio? Pretpostavimo da je reč o odelu zamašćenom u toku nekog od krkanluka, no to i nije tako bitno, bar nije meni. To je više ilustracija šta biva kad se sitna duša dokopa visokog položaja i velikih para. Tada, cenjeni publikume, sve ide na državni račun, pa i hemijsko čišćenje. Pa i kokice. Možda i semenke.

Sada je sasvim jasno zašto Jeremija toliko napadno ( i tako kičerski) voli državu Srbiju. Ko je, Užice, ne bi voleo kada bi svakom davala otvoren račun za bahanalije u najskupljim prestoničkim restoranima i hotelima? S druge – isto tako poučne strane – ova priča pokazuje pravo lice čitave legije turbopatriota, zakletih boraca za Kosovo, to jest za blagostanje svojih guzica.

Svi su u najmanju ruku isti kao Jeremija, a ima i mnogo gorih, samo što raspolažu dužim životnim i političkim iskustvom, pa ne istrčavaju pred svaku rudu, dočim mlađahni weltpraesident ne propušta nijednu priliku da se nađe u prvim redovima. I, da vidite, uopšte mu ne ide loše. I tako će mu ići sve dok sluđeni narod bude dobrovoljno i po skupe pare kupovao bubrege, a dobijao muda, ili ono iznad.

 
Danas, 01.04.2013.

Peščanik.net, 02.04.2013.