Sajt „Peščanika” opet je oboren hakerskim napadom. Baš nekako kad je objavio još jednu analizu doktorske disertacije Stefanovića dr Nebojše, ministra unutrašnjih poslova. Verujem da možete sa sigurnošću da pretpostavite kakav je sadržaj te analize… Uostalom, može se prići preko „Fejsbuka”, a čujem i da je sajt opet dostupan.

Podsetimo se: pre tri meseca sajt „Peščanika” bio je sistematski obaran opet baš nekako kad je objavio analize Stefanovićevog (i još nekih) doktorata. Nastala je poprilična galama oko toga, pogotovo zato što je navada napadanja na sajtove postala uobičajena taktika u informatičkom ratu posle čuvenog cirkusa u Feketiću. Jeste tada Aca Vučić intervenisao i, kao, smirivao stvar, ali do demobilizacije nije došlo. To neko Tužilaštvo za visokotehnički ili kakav već kriminal aktiviralo se i otvorilo istragu oko napada na „Peščanik”, ali rezultata nema – niti će ga biti, ako mene pitate.

Vlast je pustila nekoliko odlučnih i utešnih zvukova na temu da se to ne sme dozvoliti itd. i zaboravila na problem – do pre neki dan. Mislim, da se razumemo, na onaj deo vlasti – stranačke, formalne i neformalne – čiji je posao da pazi ako se opet pojavi nešto o doktoratima, Stefanoviću dr Nebojši i drugima.

Pazite: ovakva vrsta hakerskih napada teško da je delo pojedinca; iza toga stoji organizacija. Tehnološka, da kažemo sajber-kriminalistika, u stanju je da otkrije takva zlodela, čak i mnogo složenija: to je uspevala veoma efikasno u slučajevima pedofilskih lanaca i pretnji Strašno Važnim Licima; o ozbiljnijim stvarima da i ne govorimo. Zaključak je melanholičan: oni neće to da rasvetle. A zašto? Zato što treba staviti raznima do znanja da nema labavo. Elektronski mediji već su pod kontrolom i „Pink” je postao Javni Servis (naše pravo da mislimo sve šta nam vlast kaže da treba); ostale komercijalne RTV stanice ima da paze na svoje oglašivače i da se ne šale glavom; lokalne medije svih vrsta čeka „privatizacija”, pa neka vide šta će i kako; štampa je već manjeviše sređena. Prošli put sam pominjao „Danas” u tom kontekstu; „Vreme” je Vučić – bez ikakvog razloga i argumenta – javno nazvao „Miškovićevim novinama”; Pera Luković to histerično ponavlja još od 1996, opet bez ikakvog argumenta.

Eto se polako vraćamo u Miloševićevo vreme, još goru verziju, nazovimo je „Milošević 2”. Milošević je barem shvatao da treba da ostavi na miru dve-tri medijske kuće, čisto za pokazivanje okolo: eto vidite šta mi rade. Ovi bivši radikali hoće sve da progutaju – do kraja. Da prosti vaše lice na mom rečniku, ali najpametniji postupak dr Stefanovića bio bi da je ćutao i da je taj „Peščanik” i ostalo ignorisao: pljunemo mu pod prozor.

Ovako samo privlače pažnju na sebe bez potrebe i politički glupavo.

Neka ih, meni to odgovara.

Pogled preko reke

Pančevac, 28.08.2014.

Peščanik.net, 04.09.2014.