Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha, Split

Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha, Split

Kakav je to izbor ako možete birati samo između dvoje istih? Dvoje kojima je čak i izborni program istovjetan, demagoški isprazan, sveden tek na primitivnu, banalnu floskulu: Za bolju Hrvatsku! A upravo se pred takvim izborom za predsjednika Republike našla Hrvatska u drugom krugu izbora, nakon što je u prvom razlika između sadašnjeg šefa države Ive Josipovića i kandidatkinje nacionalističke desnice Kolinde Kitarović jedva prešla jedan posto u njegovu korist. Nažalost za tu političku bizarnost izbora između dvojca podjednakih ideoloških preferencija nipošto nije kriva Josipovićeva protukandidatkinja, budući da ona dosljedno i vrlo artikulirano predstavlja vlastitu partiju, njen nacionalistički radikalizam koji je, uz benevolenciju lijevoliberalne vlade i šefa države, i doveo do opasne fašizacije zemlje.

Ne, istinski krivac za činjenicu da su se građani skloni lijevoj opciji našli u totalnom škripcu, neodlučni da uopće izađu na glasanje u drugom krugu, jest upravo kandidat socijaldemokratske partije, sadašnji predsjednik države. On je taj koji je svojim bijednim stavom prema odskliznuću države u njene primitivne početke, stalnim koketiranjem s opasnom nacionalističkom desnicom, popovima, raznim fašističkim grupacijama, od ovih predsjedničkih izbora učinio mizernu demokratsku farsu. Sve ono dobro, naime, što je u svoja dva mandata učinio njegov prethodnik Stipe Mesić, koji je odlučno odradio za Hrvate najvažniju stvar, to jest otklon od nasljeđa diktatora Franje Tuđmana i uvođenje demokratskih načela, Josipović je poništio, predstavljajući se kao tašt, isključiv i bezidejni birokrat. Koji će vlastiti interes prepoznati čak i u teškoj ekonomskoj krizi koja Hrvatsku trese evo već osmu godinu, pa gurati glupavu tezu kako nema uspješne ekonomije bez promijene ustava, premda je u pozadini njegova „programa“ o ustavnim promjenama samo opasno nastojanje da sebi poveća predsjedničke ovlasti. I to je uglavnom sve što Hrvatima nudi taj čovjek, s visine svoga monarhističkog ureda sa 150 zaposlenih činovnika, vrtlara, kuhara, članova počasne bojne… Zauzet isključivo vlastitim egocentrizmom, on se u ovoj kampanji javno distancirao od neuspješnog premijera i šefa stranke koja ga je predložila za predsjednika, lažno se predstavljajući kao neki nezavisni kandidat koji, međutim, uredno koristi jaku stranačku infrastrukturu i, naravno, golemu količinu državnog novca, pa se trošak njegove kampanje približio milijunu eura.

Zašto uopće birati čovjeka čija se dosadašnja (ne)odgovornost prema ionako nezdravoj državi ogledala u stalnim ideološkim manipulacijama, novom njegovanju kulta Franje Tuđmana, šutnji na pojave otvorenog crkvenog fašizma i zatiranju antifašističkih vrijednosti, čime je, uz višegodišnju pomoć svoje partije, upravo on konačno dao izvanrednu mogućnost nacionalističkoj desnici da vrlo moguće osvoji sve poluge vlasti? Naravno da čovjek koji se nastoji svidjeti svim grupacijama na koncu gubi vlastite birače, a Josipović se pokazao spremnim igrati i s najgorim nacionalističkim skupinama, stavljajući im melem na ranu potpunim ignoriranjem hrvatskih Srba, štoviše, upravo je u njegovom i mandatu ove vlade buknula nova antisrpska histerija, ravna onoj iz devedesetih, koju će on još i podjariti svojim sramotnim prijedlogom o smanjenju prava srpskoj i ostalim manjinama. Smeta gospodinu, naime, da u parlamentu sjedi osam predstavnika manjina, on bi radije pola od toga, dok se s druge strane, kao predsjednik svih građana Hrvatske, nikada nije udostojio poraditi na promjeni užasnih, neljudskih uvjeta u kojima i danas živi ono malo srpskih povratnika, mahom staraca, po zabitim selima Hrvatske, bez struje, vode, doktora, najčešće i bez ikakvih primanja. On će se radije brinuti za enormnu, dobro potkoženu braniteljsku populaciju koja bi, prema njegovom prijedlogu ustavnih promjena, imala postati ustavna kategorija. Kao zaštićena vrsta! Makar se saznalo da kolovođa višemjesečnih veteranskih uličnih nereda dobiva od države mjesečno čak tri tisuće eura.

Čovjek, dakle, koji je na unutrašnjem planu zaslužan jedino za daljnju konfrontaciju Hrvata, a kao sukreator vanjske politike nije ni prstom maknuo barem na poboljšanju odnosa u regiji, možda će dobiti još jedan mandat, jer će razočarani glasači ljevice misliti da između dva zla biraju manje. Iako je i to sasvim pogrešna teza, jer je s jedne strane dama, kao poslušni eksponent partije koja je uništila državu do te mjere da je i zvanično, na sudu, proglašena zločinačkom organizacijom, i od koje se može očekivati samo daljnja fašizacija društva, a s druge slab i bezidejan čovjek, spreman, međutim, na upotrebu krajnje nedemokratskih sredstava ako se u pitanje dovede njegova lažna slika u javnosti. Ozbiljno je tako bio zatražio ukidanje financiranja tjednika Novosti koji je otkrio neke njegove nelegalne poslove, ili naprasno smijenio svoga savjetnika Dejana Jovića zbog verbalnog delikta, to jest Jovićevih točnih teza o nedemokratičnosti referenduma o hrvatskoj nezavisnosti. Uglavnom, kako god građani birali, Hrvatska je izgubila.

Mladina, 09.01.2015.

Peščanik.net, 10.01.2015.