Bosna i Hercegovina ponovo ulazi u vrlo osjetljiv i za građane mentalno izrazito naporan predizborni period. Nažalost, svake nove izbore ova zemlja dočekuje u sve lošijem stanju i sa sve manje nade.
Zemlja u kojoj oko prošlosti još traju jaki sukobi – što bi rekla prof. D. Stojanović: kojoj je prošlost neizvjesnija od budućnosti – teško se i nevoljno okreće naprijed. I danas se često čuje da je razumijevanje prošlosti i usaglašavanje oko nje ključ za bolju budućnost BiH. Kao neko ko živi u BiH, ne vjerujem u tu tezu. Previše je vremena otišlo na bezuspješne pokušaje da se usaglasimo oko prošlosti, a pritom smo zanemarili budućnost. Zato Bosna i Hercegovina danas više živi u prošlosti nego u sadašnjosti. A budućnost je gotovo potpuno zapostavljena. Za planiranje budućnosti potrebni su rad, odricanja i korijenite promjene, a na to u BiH niko nije spreman, bez obzira na političku opciju ili naciju kojoj pripada. Bosna ne voli promjene, krupne pogotovo. Zato je prošlost savršen plašt za zanemarenu budućnost. Beskonačno se iscrpljujemo oko tema koje se ne mogu riješiti. Kažu, te teme su ključ za tzv. nacionalno oslobođenje (ili nacionalno pitanje). To su izlizane floskule za koje se ne zna ni šta zapravo znače. Termini su valjda dovoljno jaki da ih ne treba objašnjavati. Evropa, NATO, reforme i slično spominju se tu i tamo, kao obavezni terminološki inventar, za koji niko ne odgovara.
U tom tonu prošle su prethodne četiri godine, od prošlih izbora. Vlast se u BiH uglavnom bavila formiranjem i rasturanjem koalicija, besmislenim smjenama ministara (kad propadne koalicija), tajnim dogovorima, prekomjernom potrošnjom iz budžeta, iznevjeravanjem obećanja datih EU i vlastitom narodu i, naravno, međusobnim optužbama na svim nivoima. Kad god je trebalo zamagliti pravi problem, tu su bili Prvi i Drugi svjetski rat, Izrael i Gaza, Rusija i Ukrajina, Arapi i Turci… Nedavni sukobi oko lika i djela Gavrila Principa i oko karaktera učešća naroda iz BiH u 1. svjetskom ratu, jasno to ilustruju. Danas je, recimo, predsjednik RS izjavio da taj entitet daje snažnu podršku Izraelu, pošto je situacija u BiH identična onoj u pojasu Gaze. Ne znam da li je htio da kaže da bi i RS (da može) rado raspalila po „federalnoj Gazi“, ali je izjava sama po sebi vrlo indikativna. Kao i nedavno uvlačenje turskog premijera u bosanska pitanja, to je još jedan u nizu trikova istog tipa.
Pored internacionalnih, otvaraju se, naravno, i vječne lokalne teme iz nedavne krvave prošlosti. To i dalje uspješno podiže temperaturu u međunacionalnim odnosima. Posebno kada sopstveni narod treba podsjetiti da se, uprkos stvarnosti, ne može živjeti sa onim ko je drugačiji.
S druge strane, građani BiH su se samo jednom u ove četiri godine pozabavili vlašću, tokom februarskih protesta u Federaciji. Tada je nekoliko kantonalnih vlada u Federaciji odmah podnijelo ostavke. Ali, to nije bio izraz želje da se bilo kakve promjene zaista i dese. Danas se to jasno vidi – od svih vlada koje su podnijele ostavke, samo jedna (tuzlanska) zaista je promijenjena. Ostale su i dalje na vlasti u tzv. tehničkom mandatu. I u njemu će, bilo je to jasno i onda, ostati do oktobarskih izbora. Protesti su za kantonalne vlade bili savršen izgovor za ostavke, jer se znalo da nekoliko mjeseci pred izbore niko neće formirati nove vlade: tako su same ostavke bile potpuno obesmišljene. Pošto su dale ostavke, one su skinule sa sebe i ono malo odgovornosti koju su imali, a zadržale svoje pozicije na vlasti. Uz to je stvorena i apsurdna situacija u kojoj je svaka stranka istovremeno i vlast i opozicija – kako joj kad odgovara.
Da se danas sprovede anketa među građanima Federacije sa samo jednim pitanjem – koje stranke su trenutno na vlasti? – velika većina njih verovatno bi odgovorila da ne zna. Iz jednog jednostavnog razloga: u prethodne četiri godine, vlast je nekoliko puta promijenjena na raznim nivoima, u skladu sa tim kako su se raspadale koalicije i formirale nove. Tako su „ostavke“ nekoliko kantonalnih vlada u Federaciji samo dodatno zakomplikovale ionako nejasnu političku situaciju. Problem je i to što su se februarski protesti desili u kantonima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Sve i da je tačno da se bošnjački narod prvi osvijestio, to nije dovoljno. Izostanak druga dva naroda, koje nesumnjivo muče isti problemi, učinilo je proteste naizgled bošnjačkim. To su sa oduševljenjem dočekali predstavnici vlasti druga dva konstitutivna naroda: ispalo je da je u Bosni teško samo Bošnjacima, dok ostalima teče med i mlijeko.
Nameće se jasan, ali zastrašujući zaključak. Narodi u BiH rješenje svojih problema još uvijek traže isključivo unutar etničkih okvira, bez želje da se problemi vide kao zajednički u zajedničkoj državi: loš socijalni status, nikakvi zdravstvo i obrazovanje, siromaštvo i nezaposlenost nemaju etničko obilježje, iako se vlasti u BiH trude da ih baš tako predstave. Nema sumnje da će i predizborna kampanja koja slijedi biti snažno etnički obojena.
Zaobilaženje stvarnih problema u zemlji rezultira još jednom crnom tačkom pored imena Bosne i Hercegovine. Pošto je provođenje presude Sejdić-Finci za neko vreme sklonjeno sa dnevnog reda jer nije bio moguć dogovor, Komitet eksperata Vijeća Evrope za evaluaciju borbe protiv pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti (MONEYVAL) u junu je objavio dokument kojim se sve članice Moneyvala, ali i druge države, pozivaju da sve novčane transakcije u Bosnu i Hercegovinu i iz nje stave pod poseban režim nadzora. Ta deklaracija je na zvaničnoj web stranici Moneyvala. Ona je donijeta zbog toga što nema odgovarajućeg zakona o sprečavanju finansiranja terorizma i pranja novca na nivou Bosne i Hercegovine i zbog toga što nije izmjenjen Krivični zakon koji tretira tu oblast. Sa ovim zakonima oteže se već mjesecima, po već poznatoj matrici međuentitetskih sukoba.
Rezultati odluke Moneyvala jasno će biti vidljivi svakom građaninu i svakoj kompaniji u BiH. Sve inostrane novčane transakcije prema BiH i iz nje bit će znatno usporenije, teže i skuplje nego do sada, jer će biti izložene posebnom nadzoru, koji važi, recimo, za novčane transakcijama Irana, Sjeverne Koreje, Jemena. Za razliku od većine dosadašnjih EU mjera kojima se BiH nastojala disciplinirati, ta mjera će brzo i direktno pogoditi veliki broj BH građana. Dobro je poznato da su lične doznake iz inostranstva znatan dio ukupnog budžeta, odnosno razlog što neke porodice uopšte preživljavaju. U tim uslovima o privlačenju stranih investicija može se samo sanjati: teško je zamisliti investitora koji je voljan da ga se provjerava da možda svojim investicijama ne finansira terorizam.
Stanje u kojem se trenutno nalazi Bosna i Hercegovina je sigurno najteže od zaustavljanja rata 1995. Stranke na vlasti i dalje se dosljedno trude da svaki problem uguraju u vjersko-nacionalnu matricu jer znaju da se on tako neće riješiti, ali će se izgubiti među pitanjima vjere i nacije. Građanski plenumi, osnovani tokom protesta sa ciljem da definišu jasne zahtjeve vlastima, tiho su se ugasili. Katastrofalne poplave učinile su cjelokupnu situaciju još mnogo težom i gorom. Pa ipak, moguće je da građani, zaokupljeni svakodnevnim egzistencijalnim problemima, nisu dovoljno svjesni koliko je ozbiljna situacija u kojoj se zemlja nalazi. Zato su za veliki broj njih i odluka Moneyvala i presuda Sejdić-Finci i sve ostalo samo stavke na listi pod naslovom „dobro je, samo da ne puca“. I ne puca, za sada.
Peščanik.net, 01.08.2014.
