Povodom još jednog Tavistock Pupil PsyOp/War istupa Predsjednika BorisaTadića (psihologa), ovog puta za Die Welt dnevne novine, Edin Begović i njegov komšija Boris upućuju:
Izvinjenje predsjedniku Srbije, Borisu Tadiću
Jest da nisam bošnjački lider, ali…
Gospodine Tadiću,
Izvinjavam se u ime svoje porodice, što su mi četnici ubili oca, tako mi je žao! Iskreno se izvinjavam i zbog nestalog dajdže, gospodine Tadiću.
Izvinjavam se za svoju mladost, provedenu međ’ zidovima mračnog podruma, oprostite. Izvinjavam se zbog dvije upale pluća i astme, dobijenih u gore pomenutom podrumu, gospodine Tadiću.
Izvinjavam se za svoju mladost, jer kao dječak, nekoliko dana pred rat, mahao sam vojnicima u maslinasto zelenim kamionima, a oni bi meni dizali tri prsta. Mislio sam da tri prsta imaju veze sa tri slova na kamionima, JNA! Šta sam znao ja.
Izvinjavam se zbog svoje mladosti, izrešetane gelerima od projektila iz minobacača, VBR-ova, bestrzajnih topova i tenkova na kojima su ona ista, upečatljiva, tri velika slova: JNA, gospodine Tadiću.
Izvinjavam se i zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam bajramluka, ringišpila, i ako hoćete, novogodišnjih paketića, ja se sjećam ljudi, nana, deda, momaka i djevojaka ubijenih snajperom iz Nedžarića dok su nosili kanistere vode sa hidranta ispred zgrade Oslobođenja, gospodine Tadiću.
Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam novih epizoda nadrealista, sa Đurom, Šiberom i onim idiotom, Neletom, čokolada, grudvanja i odlazaka na plaže Jadranskog mora, ja se sjećam prage, pamova i patova, sijača smrti, Karadžića i Mladića, Arkana i njegovih Tigrova, Belih orlova i još kojekakvih hajvana.
Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam sankanja na Bjelašnici i očevih savjeta, sjećam se Markala i jutarnjeg guslanja i pjevanja o stražama đenerala Draže s druge strane zgrade Oslobođenja, i sjećam se Kovača…
Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam odlazaka u kino, vožnje biciklom i zijana, ja se sjećam Srebrenice, Riste Đoge, iz rijetkih trenutaka kad bi došla struja i mršavog, premršavog Senada Hadžifejzovića, da mu dragi Bog da svako dobro.
Sjećam se gospodine Tadiću, prokuhavanja sakupljene kišnice i topljenja snijega za piće.
Sjećam se gospodine Tadiću, a volio bih da se ne sjećam…
Ali eto, ja se izvinjavam zbog ovih svojih zločina.
A koliko nas je samo ovakvih, pa čak i još griješnijih, ja ne znam da li ćete nam ikada moći oprostiti…
P.S:
Evo, i moj komšija Boris, vaš imenjak, koji je rat proveo na Čengić Vili, također vam se izvinjava.
Bosnjaci.net,19.10.2009.
Peščanik.net, 20.10.2009.
