Šta vi, cenjeni publikume, mislite o, recimo, braku iz nacionalnog interesa? Pretpostavljam da mislite da je to neopevana budalaština. I potpuno ste u pravu. Malo li smo puta na ovom mestu raspravljali o tome da je takozvani „nacionalni interes“ idealna maska za najličnije interese i najniže strasti.

Takođe smo se u više navrata složili da se oko takozvanih „velikih ideja“ i „teških reči“ najčešće okupljaju sumnjivi tipovi alavih guzica i malih pameti. Sve se to, dakle, odavno zna. Ali i dalje besprekorno funkcioniše. Gotovo kao kosmodisk.

Dakle, ovako! Branitelji „nacionalnog interesa“, okupljeni (pretpostavljam s koca i konopca) u nekakvu rogobatnu „vladinu komisiju za dodelu statusa institucija od nacionalnog značaja“, blagoizvoleli su doneti odluku da se Jugoslovenskom dramskom pozorištu rečeni status ne dodeli, kao što neće biti dodeljen ni Ateljeu 212. Što se Jugodrpa tiče, stvar je sa nacionalističko-imbecilne tačke gledišta, jasna kao dan. Kako bi, pobogu brate, jedno pozorište – bez obzira koliki je njegov značaj upravo za srpsku kulturu – moglo dobiti status nacionalne institucije kada u imenu ima mrski pridev „jugoslovensko“.

Nije, međutim, sve izgubljeno za JDP. Ako ipak namerava da se dokopa nacionalnog statusa, dovoljno će biti da promeni ime, tako je rekao neki Jeftić, jedan od vladinih komisionara. Alternativno ime komisionar nije predložio, pa ću to umesto njega učiniti ja. Evo, da kažemo, ovako: Svesrpsko dramsko pozorište džumhurbaškan Nikolić. I eto ti braka iz nacionalnog interesa.

Razlozi nedodeljivanju nacionalnog statusa Ateljeu 212 već su mnogo misteriozniji, zapravo su potpuno misteriozni, osim ako komisionarima nije zasmetala strana reč „atelje“. I to bi se možda dalo srediti, ako Atelje promeni ime, pa se nazove Radionica. Ili možda komisonarima razumljivije i duhu vremena primerenije – Kalakurnica 212.

No, dobro. Ako su JDP i Atelje izvisili, do visina statusa nacionalne ustanove vinula se takozvana Kulturno-prosvetna zajednica Srbije, potpuno opskurna ustanova, takoreći poslednji relikt iz komisionarima mrskog SFRJotovog perioda, za koju niko sa sigurnošću ne može reći čime se bavi osim dodeljivanja nekakvih godišnjih nagrada kućnim prijateljima, pašenozima i zemljacima. Ništa me to ne čudi, dame i gospodo, budući da u komisijinoj visokoj pokroviteljki, vladi, uglavnom sede dame i gospoda zadojena duhom Ibarske magistrale. Koja je odavno postala institucija od nacionalnog značaja.

 
Danas, 12.02.2013.

Peščanik.net,