Ko je kriv da je Slovenija sve siromašnije, neinovativnije, nekonkurentnije i neprivlačnije društvo? Veoma slično kao što ekonomisti u pripremama na grčki egzodus iz evro-zone analiziraju uzroke za propadanje države, tako i mi možemo prilično precizno odrediti pet skupina aktera što su Sloveniju dovele u stanje neprivlačne sadašnjosti i besperspektivne budućnosti. To su:

1. Vlade Lojzeta Peterleta, Janeza Drnovšeka, Toneta Ropa, Janeza Janše i Boruta Pahora (šest mjeseci vlade Andreja Bajuka uključiti u ovaj niz ne bi bilo pravedno): to nije stav da su svi političari isti, to je žalosna činjenica da je zajednički imenitelj svih tranzicijskih vlada pomanjkanje vizije za konkurentnu i pravedniju Sloveniju (jer nam je u našem stanju bilo sasvim fajn); karakteristično za njih je pomanjkanje hrabrosti da na izborima riskiraju poraz jer su prihvatile mjere za pravednije društvo; no prije svega su sve tranzicijske vlade razumjele vlast kao upravljanje državnim bogatstvom tako da im kao pobjedničkim zavojevačima pripada imenovanje uprava državnih društava sa sebi lojalnim kadrovima. Državni proračun nije imao dividendi od državnog upravljanja, ali su privilegirani imali ”kapitalističke” bonuse.

2. Nadzorne institucije i represivni organi: simbol slovenačkog razumijevanja nadzornih institucija je Andrej Plahutnik, čovjek koji je 13 godina bio direktor ureda za zaštitu konkurencije, a nije mogao otkriti niti jedno kršenje. Čak suprotno od toga, nije vidio potencijalnu opasnost da bi potrošači bili u težem položaju zbog ujedinjenja pivara Laško i Union, pa premda su zajedno imale u posjedu 90% tržišta. Dometi slovenačke policije, tužioca i sudova su mreže dilera i prodavača oružja, a privredni kriminal je za njih polje iracionalnog i zato nekažnjivog. Dakako da pri potpunoj paralizi nadzornih i represivnih institucija ne treba previdjeti potpunu slizanost struke i vlasti, budući da su čak ugledni ekonomisti ustanovljavali štetnost kazni za kartelno dogovaranje cijena skijaških karata na domaćim skijaškim terenima. Zato represivni organi ne djeluju, jer su milioni iz općine završili na računu gradonačelnikova poduzeća.

3. Menadžment državnih firmi: dvije decenije je veliki dio slovenačkog menadžmenta, koji je bio imenovan na dobro plaćena mjesta u upravama velikih društava, cirkulirao između političkih saveznika i prijateljskih nadzornika. Nije tragao za maksimizacijom vrijednosti poduzeća, nije isplaćivao dividende u proračun, ali je omogućavao sve vrste ugovora za posvećene.

4. Sindikati: politička sila koja se, ideološki motivirana, miješa u djelovanje zakonodavne i izvršne grane vlasti. Policijski sindikati, otuđeni od realnosti, dokazuju da su spremni i državu srušiti. Slovenački sindikati su se postavili na stajalište zaštite postojećih prava svojega članstva, i to na račun dviju sve većih skupina – skupine mladih i obrazovanih tražioca prvog zaposlenja i skupine nezaposlenih.

5. Narod: krivi smo jednostavno sami, jer smo vjerovali u bajke lažnih proroka; jer smo birali takve političare i tolerirali njihovu vladavinu; jer smo se ulijenili i jer je naš intelektualni domet bio iznalaženje dovoljnog broja razloga zašto se nešto ne može napraviti, a nije nam se dalo napeti mozak da dođemo do rješenja kako se nešto svejedno može napraviti. Možemo dakako okrivljavati slovenački sistem obrazovanja da nas je tako naučio, ali ne možemo promijeniti činjenicu da smo, mi Slovenci, izrazito statičko društvo s nemogućnošću razumijevanja globalnog okolnog svijeta i bez ideja za alternative. No, velikom broju Slovenaca ide još uvijek predobro da bi došlo do misaonog preskoka u razumijevanju uloge države i pojedinca u Sloveniji.

Slovenija je dakako bila vrlo uspješna pri prikazivanju forme demokratičnosti i evropejstva, pa premda toga sadržaja nije bilo nigdje. Dvije je decenije sve izgledalo krasno, iako su temelji bili gnjili. Lagali smo samima sebi i lagali smo drugima i pri tome vjerovali u laži. No, da li je uopće ikada stanje bilo toliko izopačeno kao što je sada?

 
Finance.si, 23.05.2012.

Sa slovenačkog preveo Mario Kopić

Peščanik.net, 26.05.2012.