Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Marko Knežević, vlasnik firme za projektovanje, nabavku i ugradnju podnih obloga, tvitnuo je 5. jula da su Republički sekretarijat za vere RS i Okružni privredni sud u Banjaluci na spisku dužnika za porez: “– Šta povezuje Okružni privredni sud u BL i Republički sekretarijat za vjere Republike Srpske? – Druže se na spisku dužnika Poreske uprave”. Dve nedelje kasnije, na adresu svoje firme (a njemu “na ruke”) dobio je dopis Republičkog sekretarijata u kome ga direktor tog državnog entitetskog organa moli da objasni svoj “javni istup” koji može izazvati negativan stav javnosti prema instituciji. Direktor je obećao da će, ako postoji činjenica za koju nisu znali, uraditi sve da se problemi “u trouglu” Sekretarijat, Sud, Poreska uprava reše. Odgovor može biti javan, pisani, eletronskom poštom ili u ličnom susretu sa direktorom. Knežević im je dostavio pisani odgovor da nema skrivene poruke – obe institucije su tog dana bile na “javno dostupnom spisku dužnika Poreske uprave RS”.

Ova vežba za primenu Zakona o javnom redu i miru RS po kome se i društvene mreže tretiraju kao javno mesto, dobar je pokazatelj kako autoritarne vlasti, koje žele da sve imaju pod kontrolom, paze šta govore i pišu ne samo mediji, “javne ličnosti”, opozicione partije, nevladine organizacije, već i građani. Svaka ozbiljna firma koja se bavi pres klipingom u ponudi ima praćenje i društvenih mreža i hiljada manje ili više relevantnih klasičnih medija, portala, pa i blogova i njihov klijent za nekoliko minuta može biti obavešten da je pomenut u negativnom kontekstu. A onda na scenu stupa “upravljanje kriznom situacijom”.

I sam sam pre par dana postavio na svoju Fejsbuk stranicu i na Tviter nalog Transparentnosti Srbija izvod iz Informatora o radu Puteva Srbije u kome se vidi da su u januaru 2016. svim zaposlenim izuzev v.d. direktora plate bile manje nego u 2015. godini. Ubrzo je usledio ljubazni poziv osobe iz PR službe Puteva i saopštenje u kome se objašnjava da su svi zaposleni “primili razliku” posle usvajanja Programa poslovanja za 2016. godinu.

U vreme kada je Air Serbia uspostavila redovnu liniju za Njujork, na društvenim mrežama masovno je deljen link na intervju nekadašnjeg direktora JAT-a iz februara 2016. godine. On je u tom intervjuu Vremenu tvrdio da je let za Ameriku politički projekat koji ćemo “skupo platiti” te da se ne može porediti sa JAT-ovim redovnim linijama za SAD, kada su avione punili uglavnom Hrvati i Albanci, pošto oni, procenio je nekadašnji direktor, neće leteti sa Air Serbia. Ako ste propustili intervju, verovatno ste se pitali zašto mandatar Vučić odnedavno uporno prebrojava krvna zrnca putnika na ulazu u avion i ponavlja da je let za Njujork popunjen 80 odsto, zahvaljujući činjenici da njime putuje i veliki broj Albanaca. U Briselu krene priča o odnosima u regionu ili poglavlju 35, a Vučić o 80 odsto popunjenih mesta u avionu i Albancima na liniji Beograd-Njujork. A za celu priču o Albancima imamo zahvaliti društvenim mrežama i intervjuu iz februara.

Konačno, pre nekoliko dana novinar Zoran Panović, “u kapacitetu” analitičara, da izjavu za B92 o višemesečnom sastavljanju nove Vlade Srbije, iznese svoje saznanje da su neki kandidati odbili poziv premijera da budu ministri, a SNS odmah krizno saopštenje – pozivaju B92 i Panovića da kažu bar jedno ime – ko je taj što je odbio ponudu koja se ne odbija. B92 je ekspresno saopštila “pojma nemamo”, a Panović je odgovorio kontra pitanjem – kažite vi sa kim je razgovarao, da li je razgovarao sa Đilasom i da li vas uopšte obaveštava sa kim razgovara. Naravno, nema novog saopštenja niti odgovora SNS-a – cilj upravljanja krizom nije da se rasvetli problem ili otvori dijalog, već da se odvrati pažnja sa onoga na šta je ukazano, da se diskredituje onaj ko je pitanje pokrenuo i/ili da se prozvani pojedinac ili organ prikaže kao ispravan, častan, istinoljubiv, šta god.

Tako reakcije, bar u Srbiji, da ostavimo po strani susedni entitet i tamošnji zakon, stižu kada treba pokazati ili potvrditi moć i nedodirljivost lidera, kada se dirne u pare i u projekte Beograd na vodi i Air Serbia. Razmere reakciju su, u zavisnosti od toga ko se osetio prozvanim odnosno kome je zazvonio media alert alarm iz klipinga, od mobilizacije stranačkih internet aktivista (takozvanih botova), preko saopštenja i izjava, do konferencija za novinare i pokretanja tabloidnih kontra-akcija. Vrhunac, bar za sada, jeste organizovanje izložbe na kojoj se demaskiraju medijski neprijatelji napretka i naprednjaka. U isti koš su svrstani analitički članci u kojima se argumentovano kritikuju potezi vlasti, lični stavovi i kolumne, karikature, satirične emisije. Nedostaju montaže sa Fejsbuka.

Naivna Danica Čvorović pitala bi ko to sve plaća (“CIA, snajka, CIA”). S obzirom na to da je organizator izložbe SNS, za prepostaviti je da svi mi plaćamo novcem koji se izdvaja za finansiranje redovnih aktivnosti političkih stranaka. Ili su se našli donatori željni da pomognu da do naroda u Srbiji kroz medijski mrak dopre istinita slika o tome ko vredno radi, a ko blati. A ko plaća internet borce za odbranu časti Vučića i projekata Beograda na vodi i Air Serbia? Možda su to volonteri koji rade besplatno jer veruju u ideologiju ili bar da će se svojim komentarima probijati kroz partijsku hijerarhiju. Ili je reč o ljudima zaposlenim po partijskoj liniji u javnim preduzećima i javnom sektoru? U svakom slučaju, dobro je dok se na napade na lik i delo odgovara plusevima i minusima na portalima, ciničnim saopštenjima, prenemaganjima na konferencijama za novinare, pa čak i izložbama “degenerisanog novinarstva”, da parafraziram jednog od starih majstora medijske manipulacije. Šta će biti kad Đura i Ilija počnu lično po kućama da prevaspitavaju špijune?

Autor je novinar iz Beograda i saradnik Transparentnosti Srbija.

Peščanik.net, 20.07.2016.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)