ili kako je Boris Tadić porazio samog sebe

 
Ne znam da li ste gospodine Tadiću bili rukovođeni narodnom mudrošću “bolje vrabac u ruci nego golub na grani”, jer ste u zadnje vreme često boravili u društvu naroda. Jedno je sigurno, vaša kratkovida politika, ako se DS aktivnosti tako uopšte mogu definisati, prevagnula je nad opštim, širim i daljim ciljem. Šta to znači, već su elaborirali sagovornici Peščanika, a moglo bi se svesti na to da je politika građanske, pro-evropske Srbije sahranjena, a sve za život sitnog politikanstva oličenog u konceptu “I Kosovo i Evropa”.

Istina, apologetski ste uhapsili Ratka Mladića – kad se mora mora se – ali ste zato istovremeno, na primer degradirali pravosuđe – malo li je? Za vreme vaše vladavine Srbija je upropašćena na svim nivoima: rehabilituju se fašisti, progone se Romi tj. humano se preseljavaju u konc kampove, društvo se raslojilo do granice da vam velika većina stanovništva gladuje, krše se ljudska prava na sve strane (u šta uključujem i svoja lična), otpuštaju se ljudi na političko/policijskoj osnovi, mlati se gej populacija, a fašističke, ultra-desničarske huliganske grupe dobile su legitimitet političkih partija. Ovo zadnje vam se možda može i oprostiti: sigurno ste pomislili da je to “trendi”, jer desničarske stranke nekako baš cvetaju po Evropi. Ipak, vredi vas podsetiti da je tamo u Evropi takođe “trendi” da se huligani ipak smeštaju u zatvore, jer još uvek se ne sme palicom udarati svet po ulici samo zato što vam se ne dopada. Ah da, čujem i da će građani Srbije uskoro plaćati socijalne i penzione doprinose sveštenstvu SPC. Nadam se da će siromašni dobiti opciju da, ako već nemaju pare, mogu da daju krv. Pod uslovom da je čista srpska, naravno.

Srbija je pretvorena u šou Survivor u kome ste vi, “Evropejci a ipak Srbi”, glavne zvezde kada god se, uz dužno poštovanje prema pokojnicima, na primer pojavite na sahrani dede Novaka Đokovića. Let alone pitanje Srbije u današnjem svetu, gde se dešavaju strašne promene – šta vas briga, vi ionako niste deo tog sveta.

Vi ste porazili sami sebe. Samo zato što ste zarad trenutne dobiti žrtvovali viziju čoveka koga volite da imitirate. Sramota me je i da pomenem njegovo ime u ovom kontekstu, prosto zato što ste ga VI izlizali. Koštunica vam se na sve to samo smeška. On ZNA ZAŠTO.

Ako sam nešto promašila, nadam se da ćete mi oprostiti, jer ipak nisam tu. U Evropi sam, u onoj u koju moji prijatelji, zahvaljujući vama, nikada nece stići. Ali s druge strane – znam da znate narodne poslovice – sa brda se ipak možda bolje vidi. Neću imati prilike da glasam, nažalost. Građani Srbije hoće. I sigurna sam da neće glasati za manje zlo. Pošto ih je zlo već odavno snašlo.

 
Peščanik.net, 01.05.2012.