Miloš Kikić, lepog li imena, komentator ovdašnji, baš rešio da me izvaćari za sto evra. Sećate li se afere „Dulićevi satovi“. Moja malenkost tim povodom beše napisala da na ovom svetu ne postoje tag hojeri od sto evra, ali je neprejebivi Srbin, Kikić, našao rupu u tag hojeru, tvrdi da ima takvih satova, pa ga ovom prilikom pozivam da tu čuku donese u redakciju „Danasa“, sa priloženim sertifikatom (to ide uz tag hojere), pa će, umesto sto, dobiti sto pedeset evra.

Elem, vremena su luda, ali nije baš sve izgubljeno. Evo, na primer, srpsko homoseksualstvo je izgubilo, ali je zato srpski alkoholizam izvojevao veliku pobedu. Ustavni – umal ne napisah noćni – sud je oborio Đilasovu uredbu saglasno kojoj konzumenti moraju obustaviti konzumiranje u 22 h. Nije to sve. Situacija se usložnjava, cenjeni publikume, do granice pucanja nervnog sistema, jedinog koji još koliko-toliko funkcioniše u ovom Budalistanu.

Utom i njegova svjatejšost, patrijarh Irinej, blagoizvolje dati intervju NIN-u, koji će ići u dva nastavka. Što je, po mom skromnom mišljenju, previše. Usudio bih se čak reći da je i prvi nastavak suvišan i besmislen, jer sve što je poglavar naše crkve izgovorio u diktafon, odavno su (i po hiljadu puta) rekla braća mu Hristu, Dobrica, Svrzimatija & co. Opštepoznata, dakle, velesrpska mesta, ali nije zgoreg obnoviti gradivo.

Mi smo, uverava nas patrijarh, bili Evropa i pre Evrope, koja, viđi vraga, „mrzi sve što je srpsko“. I sve tako nešto, i sve u tom smislu. Razumljivo, udarni deo intervjua posvećen je razmišljanjima o pogubnosti homoseksualnosti i antisrpskosti Gej parade. O duhovnosti – koja nalaže da se ne obaziremo na ovosvetski metež – nijedne reči. Da ne potežem još i Hegela, koji je lepo objasnio koliko mnogo zla ima u nevinim očima koje u svemu vide zlo.

Sa ovakvim patrijarhom i ovakvom crkvom, cenjeni publikume, Srbija ne treba da brine za budućnost svoje propasti. Nije mi teško da razumem populizam političara, ali monaški populizam je malo too much čak i za ovdašnje prilike. Jer šta čini patrijarh? Osipajući sve drvlje i kamenje na homoseksualnost, jedan od smrtnih grehova, on zapravo promoviše sve ostale, uključujući onaj najsmrtniji – gordost. Koja je navela nove novosadske vlasti da smene direktora Kulturnog centra, Lasla Blaškovića, zato što je – čitajte pažljivo – firma ove kulturne ustanove napisana latinicom. Ali ja sam skloniji da mislim da je Laslo smenjen zato što se zove Laslo, pa taman svoje ime pisao ćirilicom.

 
Danas, 06.10.2012.

Peščanik.net, 06.10.2012.