Metastaze

Nema svaka generacija privilegiju da živi u društvu koje je u posljednjoj fazi raspada. U društvu gdje je delirijum već tako snažan da fantazije i nerealna očekivanja istiskuju realnost, i to tako snažno da je već normalnom čovjeku teško odvojiti dobro konstruiranu laž od stvarnosti i da ne može očekivati ništa drugo nego nepovratan susret s brutalnošću činjenica. U Sloveniji na umoru godine 2012. tako je osnovno načelo postalo lažno zavođenje i gradnja gradova u oblacima, budući da nije drugo preostalo do odlagati konačno priznanje da smo na koncu puta. I kad društvo, u velikoj većini, počne producirati laži samo zato da bi moglo preživjeti, po svoj prilici je jasno da su metastaze slovenačke tranzicije već u posljednjem stadijumu. I da te metastaze imaju imena.

Žao mi je Milana Kučana. Umjesto da bi već davno bio u penziji, crni mu vrag ne da mira. Dvadeset godina najrazličitijih i veoma intenzivnih borbi s Janezom Janšom nije mu donijelo nikakvog rezultata. Naprotiv, Janša je još uvijek tu, pa i ako gubi izbore, sada je politički, ekonomski i medijski još utjecajniji nego prije. Zato, ako je cilj lijeve vrhuške strmoglaviti Janšu i otkloniti desnicu kakvu poznajemo posljednjih 20 godina, Milana Kučana ne mogu imenovati drugačije nego pali car lijeve fantazmagorije i poraženi čovjek.  Da li je mogao biti na poslu političke eliminacije Janše uspješniji? Štaviše, posljednje su tri godine pokazale da čovjek kojemu je uspjelo izigrati Miloševića, Demos (Demokratska opozicija Slovenije)  i čak ljevicu, nije sposoban niti monopolizirati ljevicu (stisnuti njene redove, ako već hoćete), kao što je to učinio Janša na desnici. Dva predsjednička kandidata na ljevici svjedoče da je Kučan izgubio svoj primat i dodatno potvrđuju tezu o njegovoj katastrofalnoj neuspješnosti. Ako otiđe, napravit će u najboljem slučaju uslugu ljevici i slovenačkoj politici, jer je nakon 20 godina jasno da on nije taj koji može parirati Janši. Lijevi dvor je tako metastaza svega političkog u Sloveniji.

Žao mi je Janšinu stranku SDS (Slovenačka demokratska stranka) kojoj je već drugi mandat jasno što je kapitalizam i što je tržišna ekonomija. Da je bogohulno spomenuti socijalnu kapicu, da je ono što je trenutno javno poznato o reformi tržišta rada i penzionoj reformi i činjenica da se ne ustručavaju od viših poreza, čak i da žele nove (čitaj porez na izvedene financijske instrumente i porez na luksuz, koji su prema javno-financijskom učinku samo piarovska gesta, a po snazi distorzije ubilačka glupost) i viših stopa poreza na rad (u rukavu još imaju opciju podizanja poreza na dodatnu vrijednost), svjedoči o tome da su u SDS sličniji slovenačkim Socijalnim demokratima i Stranci penzionera  (Desus) nego njemačkoj CDU ili britanskim torijevcima. Njihov panični strah pred sindikatima, koji ih vodi u tek blage transformacije reformi prethodnog premijera Boruta Pahora, bliži je politici stranke Zares (neka počiva u miru!) nego reformatorskom uzoru u tranzicijskoj Evropi ili u skandinavskim državama. Njihovo ustručavanje od privatizacije i konstrukcija upravljačkog monstruma zvanog holding te poricanje potrebe da Nova ljubljanska banka i Nova kreditna mariborska banka idu u stečaj, nije ništa drugo nego gradualizam na (navodno) desničarski način.

Socijalistički etatizam SDS uistinu ne bi bio problematičan, ako bi barem javno priznali da su sličniji francuskim socijalistima, a ne da se postavljaju uz bok reformističkim strankama Evropske unije. Ili ne znaju, ili ne razumiju, ili nisu sposobni, ili se plaše, odlučite sami. SDS je zato metastaza tržišne ekonomije i pokretač iluzije da u Sloveniji postoji politička sila koja je za kapitalizam i koja je reformistička.

Žao mi je Građansku listu Gregora Viranta koja nema dovoljno odvažnosti da počisti ispred svojega praga, pa se umjesto toga radije pravi gluha i slijepa i sve se više pretvara u tipično slovenačku stranku, gdje je dozvoljeno sve dok se ne dogodi medijski i javni pritisak. Žalim širi krug te stranke, koji se svakim danom sve više odmiče od načela liberalizma, koji su tu stranku naplavile u parlament, i svakim danom sve više prihvaća distorziran i kaotičan liberalizam na slovenački način i time veoma vjerojatno na neodređeno vrijeme šalje liberalnu ideju u starinarnicu političkih ideja u Sloveniji.

Žao mi je one liberale koji će narednih decenija ostati bez političke stranke samo zato jer se neko nekome želi svidjeti, neovisno o izvodivosti ideja koje ima, i zbog nedostatka hrabrosti kako u odnosu na stranputice u stranki tako i u odnosu na vladinu koaliciju i opoziciju. Vodstvo te stranke odgovarat će liberalnom izbornom tijelu i svojoj savjesti, ja ne, ja sam pred svojim pragom očistio, a vi voditelji Građanske liste ne usuđujete se vlastiti prag ni pogledati, budući da dobro znate što se sve tamo nakupilo. Da li ste samo bijednici bez kičme i autoriteta ili pak samo rentijeri, nevažno je, presuda vas čeka. Zato Građanska lista postaje iz dana u dan  sve veća metastaza za nadu da može angažiranje novih ljudi u politici promijeniti tok historije.

Žao mi je Socijalne demokrate koji nemaju ni toliko hrabrosti da počiste svoje redove i pretpostavljaju da je izgon bivšeg predsjednika Boruta Pahora epilog njihova moralnog i intelektualnog raspadanja. Žalim ih jer nemaju ni toliko hrabrosti da se priključe Jankovićevoj Pozitivnoj Sloveniji, kamo uglavnom spadaju. To pak ne čine jer računaju da za njih još postoji nezavisna ekonomsko-politička renta. Žalim ih jer nemaju dovoljno hrabrosti da kažu ne politici Milana Kučana i lijevih sijedih likova, žalim ih jer pasivno čekaju na rješenje (izuzmemo li nekoliko razbijačkih akcija, koje ih na kraju izjednačuju s onima protiv kojih su te akcije usmjerene) i milosti su vrijedni, jer se u strahu pred lijevim sivilom ne usuđuju odlučno i javno poduprijeti svojega predsjedničkog kandidata Boruta Pahora. Unutar evropskog konteksta su groteska socijalne demokracije i indikator degeneriranosti slovenačke političke ljevice. Socijalni demokrati su najveća metastaza slovenačke ljevice i generatori laži da je ljevica kadra za nešto progresivno i skandinavsko.

Žao mi je veći dio Jankovićeve Pozitivne Slovenije koji misli da se ludističkim akcijama može negirati stvarnost i preusmjeriti tok historije. Žalim sve one koji vjeruju da će ako budu gradili ostrvo, ostrvo graditi njih, jer će morati na kraju dana ustanoviti da nema čudesnih “new dealova” i da nema besplatnog novca. Žalim njihovog predsjedničkog kandidata Danila Türka, koji neće vidjeti predsjedničku palaču, pa premda ta imala tako silan EIPF-ovski multiplikator da iz recesije napravi ekspanziju. Žalim ga jer više neće moći u Davosu tumačiti kako je Slovenija odlično izbjegla ekonomsku krizu i loše mi je da više neće moći pričati o solidarnosti i trajnom razvoju kad ljudi počnu tražiti hranu po smetlištu i shvaćati koliko su iznimno prazne i politički motivirane njegove riječi. Pozitivna Slovenija je metastaza političkog racionalizma.

Žao mi je Radovana Žerjava (što je identično sa Slovenačkom narodnom strankom) jer ima tako odlične savjetnike, žao mi je jer je bio političar koji je do samog kraja i potpunog urušavanja zagovarao državno vlasništvo u Novoj ljubljanskoj banci i vidio nacionalni ponos u toj udbaškoj organizaciji, a sada će se čitav život morati praviti da uistinu nije vidio, da nije tako mislio ili nije htio takav epilog. Može biti da nije odgovoran, ali je saodgovoran za metastaze bankovnog sistema. Žalim Stranku penzionera (Desus) koja je s tako snažnom željom i veseljem blokirala koaliciju s Pozitivnom Slovenijom samo zato da bi sada ustanovila da u toj vladi ne može djelovati. Stranka penzionera je decenijska metastaza bilo koje vlade i bilo koje koalicije.

Žao mi je slovenačke ekonomiste, gradualiste, borce protiv privatizacije i stranaca. Sada više ništa ne treba privatizirati, jer ničega više nema. Onaj Mencingerov seljak, koji postaje vlasnik seljačkog posjeda, prodajući svoju zemlju, postao je naime vlasnik posjeda bezvrijedne zemlje koja uopće nikoga ne zanima. Oni zlobni stranci koji bi navodno imali pokupovati i uništiti slovenačku privredu po madžarskom scenariju, već decenijama u širokom luku izbjegavaju incestuoznu degeneriranu slovenačku privredu. Još gore, na vrata kucaju sve bizarniji investitori, takvi koji su idealni za kriminalni milje slovenačkog poslovanja. Žalim slovenačke ekonomiste jer su takvim žarom zaustavljali reforme, sve dok se Slovenija iz lažnog pobjednika nije pretvorila u istinskog degenerika tranzicije. Žalim slovenačke ekonomiste koji obećavaju čudesni preporod s “new dealom” ili krugmanističkim intervencijama, jer samo grade iluziju da će se sve riješiti samo ako negdje dobijemo 10 do 20 milijarda eura. Štaviše, podsjećaju me na one prve poduzetnike iluzioniste s početka dvadesetih godina koji su u svojim glavama projektirali milionske poslove, i to bez novca, bez mogućnosti da bi dobili normalnog investitora. Sve su to radili po cijeli dan u bifeima uz pivo, što ga obično sebi nisu mogli priuštiti. Vi, drage kolege, vi ste metastaza slovenačke ekonomske struke. Ja sam veoma vjerojatno za vas nesposobna populistička budala, ali vaše lažne ekonomke politike i hiljade lažnih izgovora za okolnosti u slovenačkoj privredi, što ste ih sami izazvali, ja nemam na savjesti.  Ja s vašim mišljenjem mogu živjeti, no pitanje je da li vi možete sa svojim djelima.

Žao mi je slovenačkih medija, doista mi je žao, čak saosjećam s njima. Zagovarali su fatamorganu nacionalnog interesa, Novu ljubljansku banku u državnim rukama, nerealnu shemu Pivovarne Laško, slavili (upravo osuđenog na pet godina zatvora nekadašnjeg direktora Merkura, slovenačkog lanca za trgovinu tehničkom robom) Bineta Kordeža kao primjer moralno uspravnog financijskog genija koji je tako potkovan u ekonomiji da se moramo njemu obraćati za savjete pri vođenju ekonomske politike. Danas se ti isti novinari pitaju kako je to moguće i kako nijedan regulator nije ništa vidio, čuo, rekao, i traže odgovore ne u svojoj zaslijepljenosti, nego u prividu “neoliberalizma”. A odgovor o sljepoći regulatora je jednostavan – jer kao i slovenački mediji niko nije htio vidjeti, čuti, reći. Žao mi je jer će morati razviti sistem kompulzivne amnezije svaki put kad ih se bude pitalo ne zašto niste pisali o ovome ili onome, nego zašto ste pomagali graditi iluziju da je državna privreda, koja se gradi na ramenima privatnog sektora, zdrava i instrument putovanja u blaženi raj socijalno-trajno-solidarne-antitržišne-neamerikanizirane Slovenije. Iskreno mi je žao nesretnu novinarsku manjinu koja je samo obavljala svoj posao, a ne još i nekog drugoga na koga će pasti tamna sjena historije upravo zbog tih političkih zelota i rentijera.

Slično kao što sam se usudio već od 2004, i dalje s knjigom iz 2008, tvrditi da nas čeka konačni sud našeg tranzicijskog puta, koji neće biti priznanje, nego slom, usuđujem se danas tvrditi da takve Slovenije kakvu danas poznajemo nikada više biti neće. Političke intervencije u financijsku piramidu državnih firmi, poricanje realnosti u javnom sektoru, ubijanje tržišta i privatne konkurencije, politička sljepoća medija, 20 godina dugo podupiranje korupcije i privrednog kriminala u ime stranačkih renti – sve će to zahtijevati žrtve koje će ovo društvo  nepovratno promijeniti. Za one koje žalim, nije me briga, paraziti vazda prežive. A što ćete vi, građanke i građani Slovenije?  Što ćete kada krajem oktobra ponestane za plaće u javnom sektoru, a proljeća sljedeće godine budu iscrpljene sve rezerve? Šta ćete kada ustanovite da niko neće dati beskonačne milijarde za projekte koji će spasiti ovu državu?  Šta ćete kada ustanovite da Slovenija nije pupak Evrope i da je zlim strancima svejedno za vas, čak ne znaju da postojite, a kamoli da vas spašavaju? Šta ćete kada ustanovite da posla nema, da nema novih kredita, da ste zlatne rezerve potrošili, da imate pune limite na računima, a da račune i ostale životne troškove morate još uvijek plaćati? Hoćete li tada biti sposobni prihvatiti stvarnost ili ćete i dalje nastavljati s političkim shizmama, dalje okrivljavati nepostojeći “neoliberalizam”  i  vjerovati političkim, sindikalnim i ekonomskim iluzionistima? Hoćete li i dalje čekati na novog političkog spasitelja ili prije spavanja moliti da stari politički genij potegne asa iz rukava? Hoćete li? Hoće li vam na kraju dana svi ti generatori metastaza platiti račune?

Sa slovenačkog preveo Mario Kopić

Finance.si, 09.09.2012.

Peščanik.net, 10.09.2012.