Grafit: Pustite Anu odmah
Foto: Slavica Miletić

Slažem se sa Anom Brnabić, osobom koju mediji predstavljaju kao predsednicu Vlade Srbije. Teško da se ne bi našao sukob interesa između ljudi na vrhu vlasti i bilo koje firme od koje je država nešto nabavila. Pa i vitamine. Ali ne zbog toga što, kako ona kaže, u Srbiji nema tako mnogo proizvođača vitamina, već zbog toga što se poslovi završavaju u uskom krugu ljudi. U krugu porodice, reklo bi se. Odnosno u krugu ljudi povezanih sa vrhovima vlasti.

I onda ispliva neki sukob interesa, odnosno pravo iz zakonske definicije – situacija u kojoj izgleda da privatni interes funkcionera utiče na obavljanje javne funkcije. Sad, što je taj funkcioner najčešće predsednik Srbije i SNS-a, a on ne bi trebalo da ima veze sa poslovima za koje javnost doživljava da je u sukobu interesa, to verovatno ima veze i sa tim što ja doživljavam da je Ana Brnabić osoba koju mediji predstavljaju kao predsednicu Vlade. Svako radi ono što mu je određeno, a ne propisano.

Pustimo Anu da objašnjava koliko je malo tržište vitamina i drugih preparata, a koliko je mnogo ljudi koje predsednik upozna dok posećuje fabrike, polaže kamene temeljce, dogovara investicije i od kojih potom dobija poklone zahvalnosti (ne mislim na flašice niti plastične kamile sa kojima se izruguje zakonskoj obavezi prijavljivanja poklona i zabrani da ih zadrži).

Da se mi vratimo na nabavku vitamina koje će predsednik lično, preko poštara, reklo bi se po sastavu radnog tela za podelu vitaminskog paketa, izaslati svim penzionerima.

Nabavka je sprovedena po hitnom postupku, što je omogućilo da se ne raspisuje javni poziv, već da Ministarstvo zdravlja direktno pozove nekoliko potencijalnih ponuđača. Kako to izgleda kad Ministarstvo zdravlja ugovora poslove znamo odavno – još kad su po hitnom postupku krečili zdravstvene ustanove. Ovog puta imali smo demonstraciju famozne sabornosti – pozvali su pet firmi, a stigla je ponuda jedne od njih, u ime grupe ponuđača. Grupu su činile sve pozvane (jedna pod drugim nazivom, ali se iz podataka na Portalu javnih nabavki vidi da je zapravo reč o firmi koja ima isti sajt, istu adresu kao i ona pozvana) i još tri preduzeća. Ponuda je iznosila 921.204.150,00 (bez PDV-a), što je 300.000 manje od procenjene vrednost. Kako je vrednost procenjena, ne znamo, jer konkursna dokumentacija nije objavljena. Ne znamo koliko je to preparata, koja je pojedinačna cena. Ne znamo da li bi se u otvorenom postupku dobila bolja cena, ili daleko bilo, da li bi posao mogao da dobije neka druga firma koju predsednik nije posećivao i sa kojom nije razmenjivao poklone, makar neka iz inostranstva, ako sve ovdašnje znaju red i pravila poslovanja sa državom. Ali znamo da je veoma teško održiv razlog hitnosti. Pandemija je tu već godinu dana, toliko dugo znamo da vitamini i minerali mogu pomoći da se ojača imunitet, planom nabavki Ministarstva iz decembra, u doba kada se zaraza zahuktavala, nije bila predviđena, a onda je Ministarstvo, kako reče Lončar, odlučilo da to uradi u februaru „zbog četvrtog talasa“. Protiv koga, valjda, najbolje deluje vitamin D4.

Posebna pikanterija, ili da upotrebim izraz tzv. predsednice Vlade, monstruoznost, jeste činjenica da je na Portalu javnih nabavki predmet ove nabavke „Nabavka vitamisnkog paketa“. Nije slovna greška, bar ne moja, nabavlja se vitamiSNki paket. Toliko je nabavka bila hitna da je promakla slovna greška zbog koje su izgledi da pronađete ovu nabavku u pretrazi Portala jednako veliki kao izgledi da nađete firmu od koje država nešto nabavlja a nije „u sukobu interesa“ sa vrhom vlasti.

Konačno, ponavlja se priča sa uravnilovkom, podelom onima koji su u oskudici i koji imaju, a imamo i novi element, podelu poklona i onima koji ih ne žele. Vitamine će dobiti i oni koji mogu sami da ih priušte i oni koji ne mogu da priušte ni redovnu i kvalitetnu ishranu, koja bi više učinila za imunitet od nekoliko kutija ovih suplemenata ishrani. Deo paketa će možda završiti na pijacama i buvljacima, ali ko za to mari, bitno je da ceo iznos namenjen nabavci završi tamo gde je odlučeno.

I eto, opet se slažem sa Anom Brnabić, „sumanuto“ i „suludo“ su izrazi koji se mogu upotrebiti kada govorimo o ovom „dilu“. Opet se, naravno, razilazimo u drugom delu – nije sumanuto ni suludo ni monstruozno pitati kako se troši novac.

Sumanuto, suludo i monstruozno je praviti budale od ljudi i vređati ih kada pokažu da umeju da razmišljaju.

Peščanik.net, 06.04.2021.

Srodni link: Vesna Rakić Vodinelić – Baćuškin dar


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)