Cannabis graffiti
Mislio je Stjepan P. da živi u nekoj veseloj zemlji duhovitih ljudi, on sam voli, eto, crtane likove, Popaja i Snjeguljicu naročito, pa je otvorio stranicu na Facebooku i odmah objavio ilustraciju Popaja kako uživa u pušenju marihuane. I dodao još i Snjeguljicu kojoj zla vještica umjesto jabuke daje kanabis. A onda se građanin Stjepan jako iznenadio kada mu je u ime pravne države na vrata pokucala policija, baš na njegov rođendan, kojega je s prijateljima slavio samo uz vino, kune se, nikada nije probao marihuanu, i odvela ga na informativni razgovor, jer da je „uživao opojne droge“.
Ma kakve droge, kaže Stjepan, pa ja se drogiram samo gemištom i ništa drugo. Ali sve bilo je uzalud, sutkinja se strogo držala slova zakona i razrezala mu novčanu kaznu od 60 eura. Onda je on pitao može li se žaliti jer da je nezaposlen i nema para, i nikada nizašto nije kažnjavan, na što je sutkinja kaznu podigla za dupli iznos. I tako Stjepan zbog Popaja i Snjeguljice nije završio u zatvoru, ali je evidentiran kao kriminalac koji propagira konzumaciju opojnih droga. Olivu, Popajevu ženu, nije nitko ništa pitao jer nije ovo crtić nego uređeno evropsko društvo u kojemu pravosuđe funkcionira bez izuzetaka i presedana.
Osim… Da, osim kada je riječ o prekršajima koje, shodno širokom društvenom konsenzusu, većina smatra poželjnima, kao u slučaju jednog obrtnika koji je na štandu u nekoj provincijskoj desničarskoj utvrdi izložio i prodavao majice i kape s fašističkim obilježjima, te kao i građanin Stjepan zbog Popaja, završio na sudu. Eh, da, ali u ovom je slučaju sutkinja hitro odbacila optužnicu s obrazloženjem kako dotični „nije nosio predmete s obilježjima koja pozivaju na nesnošljivost“, a što je zabranjeno, nego je samo „izložio i prodavao takve predmete“. Dakle, majicu s fašističkim obilježjima smije se prodavati, ali se ne smije nositi. Hm, sigurno bi i Popaj smislio neko pametnije obrazloženje, ali skroz je jasno da građanin Stjepan ne bi bio kažnjen ni od jednog suca, e da je umjesto Popaja i Snjeguljice koji dime travu, objavio fotke Popaja u naci uniformi ili Snjeguljice s kapom s izvezenim fašističkim pozdravom Za dom spremni.
To je stoga samo na prvi pogled neujednačena sudska praksa, a zapravo vrlo stabilan segment takozvane pravne države u kojoj je moguće da se strada zbog napušenog Popaja na društvenoj mreži, a s koje se istovremeno širi zadah nevjerojatne mržnje, sve bez ikakvih intervencija organa represije. Skoro je pa normalno da histerični ratni zločinac Branimir Glavaš na svojoj facebook stranici o srpskom političaru i parlamentarcu Miloradu Pupovcu napiše: „Pogledajte ovu njušku i uvijek imajte na umu kako je njegova mržnja prema hrvatskom rodu i državi jedinica mjere zla i zločinačke politike prema vlastitoj domovini…“ Takve zlokobne poruke, uz ozbiljne prijetnje srpskoj zajednici u Hrvatskoj, javno promoviraju i Glavaševi kolege iz njegove profašističke stranke u hrvatskom parlamentu. I je li pravna država reagirala na poruke jednog notornog ratnog zločinca i poticaj na nešto mnogo gore? Naravno da nije, ne radi se tu o Popaju koji uživa u travi i kvari našu djecu, tu je riječ o produženom pravu jednog ratnog zločinca da, nakon što je zbog ubijanja srpskih civila jedva odslužio dio svoje kazne, danas po prijevremnom izlasku iz zatvora može i smije javno pozivati na odstrel ljudi koji o njemu misle i govore upravo ono što on jest, to jest nepopravljivi fašist i ratni zločinac.
Takve prijetnje, međutim, nisu podložne automatskoj reakciji institucija države, koja, kao što vidimo, promtno zastraši i kazni građanina Stjepana P. koji je odmah zatvorio svoju stranicu i umirovio svoga Popaja. Boji se čovjek pravne države, za razliku od uglednog ratnog zločinca kojega ista ta država opslužuje sve do granica toleriranja njegovog internetskog ludila i promocije mržnje, vrlo slične onoj iz devedesetih godina kada je pitanje Srba rješavao na drugačiji, praktičniji način. I stoga je nekako čudno da taj Glavaš nije prisustvovao inauguraciji nove hrvatske predsjednice, pošto je u svečanoj loži sve upravo vrvilo od sličnih likova iz bolje hrvatske prošlosti. Došli su optuženici za teške ratne zločine, stanoviti Tomislav Merčep, na primjer, kojemu isto ono hitro hrvatsko pravosuđe sudi za čitav niz ubojstava srpskih civila, evo već petnaestu godinu, u nadi da će umrijeti ili odustati i posljednji svjedok Merčepovih zločina. Uz njega poredali su se u svečanoj loži i drugi kapitalni primjerci elitnih kriminalaca koji su državu doslovce opustošili krađom društvene imovine u takozvanoj privatizaciji i pretvorbi. Sve je to službeno pozvano da uveliča prisegu nove predsjednice, i doista sav se taj društveni talog odlično uklopio u provincijski ceremonijal inauguracije, identične onoj dikatatora Tuđmana. Postrojili su se zlikovci, profiteri, dileri kokaina…, sve pod retardiranom, nacionalističkom agendom nove predsjednice o apriornoj važnosti zajedništva svih Hrvata. Zajedništva? Kao u nekom horor – crtiću od kojega bi se prestravio čak i odvažni, napušeni Popaj.
Mladina, 20.02.2015.
Peščanik.net, 20.02.2015.
