Bila je nedavno televizijska emisija o dva susjedna sela, u Sloveniji i Hrvatskoj. Ono slovensko izgleda kao bombon, razvilo je zanimljivu turističku ponudu, sve zbog dobrog planiranja i mahom uz pomoć novca iz evropskih fondova. Gradonačelnik hrvatskog sela Kumrovca pak priča o problemima s birokracijom i o zanemarivim novcima koje je Kumrovec povukao iz evropskih fondova. Dva sela, dvije jednake mogućnosti, različiti rezultati. Ipak, Kumrovčani se ne daju, sve stavljaju na kartu turizma, sve planove na prodaju brenda Josipa Broza Tita koji se u Kumrovcu rodio.

A onda je usred ozbiljnih planova Kumrovčana o još većoj upotrebi Tita u turističke svrhe, stigla vijest kako je hrvatska vlada odlučila Političku školu s Titovim imenom u Kumrovcu vratiti Katoličkoj crkvi. Baš to zanimljivo zdanje, namjerno prepušteno devastaciji, s kojim su Kumrovčani imali najveće planove, pa godinama pregovaraju s državom da im zgradu prepusti u vlasništvo.

Sada su Vladi poručili da „svećenici nisu dobrodošli ako ih HDZ šalje da slome tamošnji turizam temeljen na liku i djelu maršala Tita.“ Uh, to je već ozbiljan otpor Crkvi koja se, evo, opet ispostavila kao pravi gazda u Hrvatskoj i koju se zapravo ima pitati za sve, od privrednih planova do izbora političkih stranaka.

Jer, zanimljivo, baš uoči izbora opet su za stol sjeli biskupi i premijerka kako bi obavili novu rundu sramotne političke trgovine, one koja uvijek podrazumijeva ozbiljnu materijalnu štetu za građane. Gospođa Kosor tako je, mada na čelu samo tehničke vlade koja nema pravo donositi nikakve važne odluke, obećala Crkvi povrat novoga kontingenta nekretnina, oduzetih u bivšoj državi, pa tako i Političku školu u Kumrovcu, što je tek djeličak ogromnih kvadrata prostora na koje kler polaže svoje tobožnje pravo.

Tako su, ozbiljno pripremljeni za izbornu trgovinu s gubitničkom Hrvatskom demokratskom zajednicom, biskupi zatražili i povrat velikog dijela otoka Mljeta, toga raskošnog turističkog bisera, zajedno s čak dvije trećine otočkog Nacionalnog parka, a prema kazivanju jednog dubrovačkog svećenika Crkva očekuje od stanovnika mljetskih sela da plaćaju najam, jer da kuće u kojima žive također pripadaju Crkvi. Uz to, na stolu se našao i zahtjev za povratom čak 22 škole u Zagrebu, zgrade brojnih kazališta, kina, muzeja… Sve to iako je veliki dio imovine Crkvi već vraćen; u Dalmaciji, na primjer, skoro sve što su klerici proglasili svojim, a što su nekad davno, kao feudalci, oduzeli od pučana i težaka.

Zauzvrat, to jest za Mljet, Kumrovec i ostala dobra, biskupi su obećali lojalnost, pa odmah uputili građane za koga da glasaju, to jest kome ne smiju dati svoj glas. A to su naravno „komunisti“, ateisti, razbojnici koji ne žele raščistiti sa zločinačkom prošlošću komunističkog režima. Tako su se u promiskuitetnom zagrljaju opet našli HDZ i Crkva, trgujući općim dobrima kao svojima, legitimirajući se kao istovjetne nacionalističke skupine, beskrupulozne prema građanima, nasilne prema svakom drukčijem mišljenju.

Dobar primjer crkvene tiranije jest upravo odnos vrha te institucije prema utjecajnom splitskom svećeniku Ivanu Grubišiću koji godinama oponira službenoj ckvenoj ideologiji, a sada se kao penzioner još odlučio i kandidirati na parlamentarnim izborima. S velikim izgledima da uđe u parlament. Biskupi pak koji uporno nastoje pacificirati toga svećenika, raznim ucjenama i prijetnjama, sada su se odlučili za radikalno niski udarac. Pa mu već mjesecima uskraćuju mirovinu.

I dok Crkva samo pokazuje karakter poznat još iz devedesetih  kada se profilirala kao snažna paralelna vlast u službeno sekularnoj državi, potom u otvorenog zagovornika ratnih zločinaca i protivnika civilizacijskih vrijednosti, dotle se šefica HDZ–a i Vlade spustila iznenađujuće nisko, da niže nije mogla. Njen koalicijski sporazum, naime, sa splitskim gradonačelnikom Kerumom – koji je friško izbacio novi biser kako su miješani brakovi prouzročili rat i krvoproliće – odvratni je moralni sunovrat, ali za građane itekako poučan. Jer time je konačno svoju stranku Kosor javno legitimirala kao onu koja zagovara vrijednosti splitskog gradonačelnika, to jest korupciju, ratno profiterstvo, otvorenu mržnju prema Srbima.

Sporazum s Kerumom, kao i štetna trgovina s Crkvom, dokaz je međutim i potpunog političkog očaja HDZ-a, jer tom koalicijom ta stranka dobiva malo ili ništa, ali zato sumanutom fašistu Kerumu omogućuje ulazak u parlament. Nakon što je opljačkao, devastirao Split, unapređujući mafijaški svoje primitivno carstvo nepotizma i korupcije, lukavi je trgovac shvatio da su mu političke šanse izgubljene i ponudio svoje usluge jednako očajnoj šefici HDZ–a Jadranki Kosor. Kojoj, dodatno, upravo kolaboracija s Kerumom poništava jedini politički adut, onaj o njenoj famoznoj borbi protiv kriminala. Budući da je sama registrirala izbornu koaliciju s duboko korumpiranim tipom kojim se već mjesecima bave istražni organi.

Nema tu naravno ni riječi o nekom programu za dobrobit građana, nego svoju suradnju, kažu uglas Kerum i Kosor,  temelje na „domoljublju i kršćanskim vrijednostima“, te žele „okupiti sve koji misle hrvatski i za Hrvatsku“. I svakako im treba vjerovati. Jer grb, zastava i križ, može i obrnutim redosljedom, doista su sigurno, makar smrdljivo, utočište tolikih političkih i crkvenih zlikovaca, profitera i ratnih zločinaca s ovih prostora.

 
Mladina, 18.11.2011.

Peščanik.net, 20.11.2011.