Bože mili čuda velikoga!
Kad se šćaše po Gradu Bjelome,
po Bjelome Gradu da prevrne
i da druga postane sudija!
Tu knezovi nisu radi kavzi,
niti ištu novijeh izbora,
nit` su rade Nove Izjelice –
legalisti radikalskog kova,
nit` je rada sirotinja stara,
mada prevoz plaćati ne može
ni trpiti GSP zuluma!
Nisu radi ni građani ljuti
dizat` bunu prije dvanest sati –
i to da je kol`ko – tol`ko brzo!
(Ako bune na vidiku nema,
čemu pjesme uz gusle kazivat`?
Mora biti da larpurlartizam
vodi ruku novijeh pjevača:
Evrosonže, moja rano ljuta,
tebe treba skloniti sa puta.)
Kad poslednje vrgoše izbore,
viš` Srbije po nebu vedrome
uvati se sunce u proljeće,
jedna nojca tri puta smrkava
i tri puta igra ka Istoku!
Padišahu Putinu se klanja četa mala,
ali odabrana u kafani na Kalemegdanu.
Tu, za stolom, svih sedam dahija:
Mula-Andrej i Kučuk-Ivica,
Komatina-beže komunalni,
na čelu im Vučić Mehmed-aga,
tu i Antić, gradski taindžija,1
Starac Krko od stotinu ljeta,
sa svojijem mlađanim prvencem,
dopanulim penzije prerane!
Sve sedam se sastalo dahija
Biogradu pod čadorom svjetlim,
sa reklamom ožujskoga piva.
Ogrnuli moderna odjela,
suze rone kroz smjeh neiskreni,
pa stadoše uglas besjediti:
„Ala kardaš,2 čudnijeh prilika!
Ovo joldaš3 dobro biti neće,
sem ako se odma udružimo
i na ovom stolu kafanskome
Šešeljev amanet ovjerimo
državnijem pečatom iz Haga,
što ga čuva Koštunica-aga!“
Što rekoše, to i ovjeriše,
Starca Krku vrgli u začelje,
te pozvaše foto-reportere,
iskeziše vještačke vilice,
potpisaše knjige indžijele,4
pak dadoše izjave za štampu.
Ne poniče Vučić Mehmed-aga,
ne poniče, već junak prošapta:
„Sikter, more Be devedes` i dva.
Mol`te boga i jezan5 učite,
jerbo ću vam kablove potopit`,
sve dozvole odmah poništiti,
čim zasjednem u Dvorove Stare!“
A naglas se `vako iskazao:
„Ne brin`te se nama dahijama,
dok je nama zdravlja i pameti,
stalno ćemo s uma silaziti,
dokle god je biogradskog Grada,
mi smo kadri Grada uništiti,
a u Gradu sirotinji raji
i poslednju paru haračiti!“
Sve dahije na noge skočiše,
Vučić-agi svi se pokloniše:
„Fala, joldaš, Vučić Mehmed-aga,
tvoja pamet pašovati može!
Mi ćemo te pašom učiniti,
tebe ćemo svađe poslušati!“
Nije majka rodila dahiju
da prozbori Vučić Mehmed-agi:
„Nuto momka, nuto i pameti!“
Zborio bi kada bi ko im`o,
ali naših svih sedam dahija
gotovi su samo plen djeliti,
štono su ga lako osvojili,
sve sa našim glasovima glupim…

(Nastavlja se uporno, preko dva veka.)

Peščanik.net, 31.05.2008.

________________

  1. Liferant hrane za ministarstva sile.
  2. O, prijatelji!
  3. Druže.
  4. Sveta knjiga.
  5. Molitva.
The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima.