Poveravanje mandata za sastav Vlade uređuju Ustav i Zakon o predsedniku Republike. Iako su ovi izvori prava relativno precizni, u javnosti se čuju različite interpretacije ovog pitanja.
Najpre nadležnost za poveravanje mandata pripada predsedniku Republike: „Kandidata za predsednika Vlade Narodnoj skupštini predlaže predsednik Republike, pošto sasluša mišljenje predstavnika izabranih izbornih lista“ (Čl. 27 st. 1 Ustava).
Drugo, poveravanje mandata se vrši posle Ustavom utvrđene procedure, tj .pošto predsednik Republike obavezno sasluša mišljenje predstavnika izbornih lista (čl. 27. st. 1 Ustava). Saslušavanje ovih mišljenja jeste proceduralno pitanje. Slušanje mišljenja je obavezno, ali sadržine takvih mišljenja pravno ne obavezuju predsednika Republike i nemaju praktični pravni značaj.
Treće, poveravanje mandata nije diskreciono ovlašćenje predsednika Republike, prvo zato što on mora poveriti mandat nekome, a drugo zato što ne može da bira kome će mandat poveriti. Član 18. Zakona o predsedniku Republike glasi:
“Predsednik Republike predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika Vlade kad god se bira nova Vlada.
Predsednik Republike dužan je da Narodnoj skupštini predloži onog kandidata za predsednika Vlade koji može da obezbedi izbor Vlade.”
Dakle, u Srbiji, za razliku od nekih drugih država, predsednik Republike ne može da poveri mandat stranci koja ima najviše mesta u Skupštini, ako ta stranka ne može da obezbedi izbor vlade, tj. ako nema natpolovičnu većinu mesta u Skupštini. Budući da nijedna stranka na ovim izborima nije obezbedila natpolovičnu većinu, tj. nema 126 mesta u Parlamentu, mandat za sastav Vlade može se poveriti samo nekoj koaliciji koja obezbeđuje izbor Vlade, tj. koja obezbedi 126 glasova u Skupštini. Ako/kad se pojavi koalicija koja je obezbedila izbor vlade, tj. koja ima natpolovičnu većinu poslanika u parlamentu, predsednik Republike mora poveriti mandat predstavniku te koalicije. Radi se o pravnoj obavezi predsednika Republike što jasno proističe iz čl. 18 st. 2. Zakona o predsedniku Republike: predsednik Republike dužan je da Skupštini predloži onog kandidata za mandatara (predsednika Vlade) koji može da obezbedi izbor Vlade, tj. onom ko mu pokaže koalicioni sporazum koji obezbeđuje skupštinsku većinu.
Na primer, ako Jorgovanka Tabaković nema pisani koalicioni sporazum iz koga se vidi da je obezbedila najmanje 126 glasova za izbor Vlade, predsednik Republike joj ne sme poveriti mandate, jer inače krši Ustav i Zakon o predsedniku Republike.
Peščanik.net, 23.05.2012.
- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)
- Pravnički um - 05/12/2024
- Radna akcija - 03/12/2024
- Ostavka – najskuplja srpska reč - 05/11/2024