Danas sam prošla pored table u Beogradskoj ulici podignutoj u znak sećanja na Duška Jovanovića, učenika osnovne škole, koga su pretukli na smrt zato što je bio Rom. Duško nije ubijen zato što u ovoj zemlji postoje nacisti. Duško je ubijen jer su svi ćutali o tome da postoje nacisti. Jer su svi ćutali kada su se pričali vicevi o Romima. Jer su svi ćutali kada su nacisti vikali pogrdne reči i pretnje Romima na ulici. Jer su svi ćutali kada su se nacisti okupljali u njihovom dvorištu i pričali kako Rome treba ućutkati.[1]

Jer su svi ćutali dok je postojao tihi linč (koji na našu sramotu, i dalje traje). Ili ne možda i tako tihi? U Srbiji, zemlji u kojoj više ne postoji nijedan kritički nezavisni medij, društvene mreže su postale neophodno sredstvo komunikacije da se čuje reč. Nažalost, svakakva. I na kojima je linč postao svakodnevna normalizovana pojava, banalizovana kao i svaka druga reč u javnoj sferi Srbije.

Svi mi, koji smo svedoci linča Biljane Srbljanović, koji se događa na društvenim mrežama, podupretim od strane medija, moramo da zahtevamo zakonsku odgovornost za ljude koji joj prete.

Zašto je Biljana važna? Biljana Srbljanović, dramaturškinja, profesorka, javna ličnost. Isto tako, neko koga smatram retkim ženskim uzorom u Srbiji. Ali to je moja lična stvar. I da nije sve to, Biljana bi i dalje bila važna. Kao i svaka druga građanka Srbije. Svakako, Biljana Srbljanović, kao žena koja misli i koja ne ćuti kada misli da je važno progovoriti. Mlada, uspešna i snažna žena, koja se već niz godina bavi Srbijom i ovim glibom u koji svakoga dana sve dublje zapadamo. Na svoj način. Kada joj je oduzeta mogućnost javne reči u mejnstrim medijskom prostoru, isto kao i svi mi, koristila je društvene mreže za oglašanje o svojim stavovima, mislima, željama, sumnjama. I na to ima pravo kao i svi mi. I kao i svi građani i građanke Republike Srbije, ima pravo na život bez straha i bez pretnji.

A u glibu je tako teško doći do daha i nešto izgovoriti. I tako opasno vikati kako nekoga treba ućutkati.

Dok se javljate svojim postovima o užasima huliganstva, desničarskih i fašističkih pokreta, dok redovno kukate nad trulim medijima i obesmišljenom novinarskom pozivu u Srbiji danas, bar jednom se setite da odreagujete kada vidite da neko poziva na linč, ubistvo, nasilje nad nekim drugim. Bilo da se slažete ili ne s njegovim ili njenim stavovima. Zato da biste sutra i vi mogli da progovorite bez straha.

Nasilje počinje od reči.

Peščanik.net, 06.11.2013.

———–    

  1. I nemojte mi zameriti što govorim samo o Romima. U ovoj zemlji je mnogo ugroženih grupa, pojedinaca i pojedinki. Govorim u i za ime svih njih/nas.