Ginekološko-akušerska klinika Narodni front, foto: Peščanik
Ginekološko-akušerska klinika Narodni front, foto: Peščanik

Sve je toliko pogrešno u vezi sa klimama u porodilištima u Srbiji, izjavama, procedurama. Izuzev toga da će bebe i porodilje, u GAK Narodni front, imati pristojne uslove. Bar što se temperature u sobama tiče.

A pre nego što se kratko osvrnemo na to što je pogrešno, hajde da se vratimo nekoliko godina unazad, da se setimo vremena kovida i nabavki respiratora i zaštitnih maski. Ono što je, bar za ovaj tekst, važna veza između ova dva „slučaja“ jeste osetljivost teme. Respiratori i maske su spašavali živote i postavljati pitanje procedura ili cene bilo je izuzetno nepopularno, hajde da upotrebim eufemizam. Preciznije, iza svakog ćoška vas je čekao neko da oplete da su važni ljudski životi, koje spašava predsednik Vučić, a ne koliko je nešto plaćeno.

U ovom novom slučaju je reč o trudnicama i bebama i postavljati pitanje kako sad Vučić može da naredi da se Zakon o javnim nabavkama krši, samo da bi klime bile nabavljene što brže, proglašeno je nepristojnim. Tabloidi su već stigli da objave da „tajkunski mediji“ i opozicija „Napadaju Vučića i zbog popravke klima u GAK Narodni front“.

Stvar je u tome da je Vučić, uz podršku harmoničnog hora trabanata, beskičmenjaka maskiranih u političare, medije, analitičare i stručnjake, uspostavio sistem u kome on (prividno ili stvarno) o svemu odlučuje, bezgrešno, ne bi ukrao ni dinara, zakoni i procedure nisu bitni, bitni su pravedni ciljevi koji opravdavaju sva sredstva. Pojam odgovornost postoji samo u kontekstu „preuzimam odgovornost“, kada Vučić abolira sve šrafove u mehanizmu od bilo kakve pravne ili političke odgovornosti. Ako baš preteraju, provedu kratko vreme na klupi za rezervne igrače, pa se vraćaju da unesu novu (negativnu) energiju u politički život (Gašić, Grčić, Lončar itd).

Međutim, koliko god slučajevi respiratora i klima bili slični zbog osetljivosti teme, još su veće i značajnije razlike. Kovid je stigao iznenada, nije se moglo predvideti koliko će respiratora biti potrebno, ugovarano je (a možda i plaćano i nabavljano, nikad nismo saznali) koliko god se moglo. Slično je bilo i sa maskama. A godinu dana kasnije i sa vakcinama. Problem je što do dana današnjeg nismo saznali koliko smo zaista respiratora kupili i po kojoj ceni, dok je u susednoj BiH već pravosnažno okončan postupak i tadašnji premijer osuđen na zatvorsku kaznu zbog malverzacija pri uvozu respiratora. Što se maski tiče, dok su građani plaćali maske 170 dinara, država se hvalila da je iz Kine stigla mašina za pravljenje maski ogromnog kapaciteta. Građani su i dalje papreno plaćali maske, a mi do današnjeg dana nismo saznali šta je bilo sa mašinom. Vakcine su, utuvljavali su nam Vučić i hor, nabavljani njegovom diplomatskom dovitljivošću, a do danas nismo saznali koliko smo ih plaćali.

A šta je sa klima uređajima ili, kako bi se moglo naslutiti iz izjave direktora GAK-a, sistemom klimatizacije u porodilištu? Sistem postoji dugo i ako ne funkcioniše neko je za to odgovoran. Opet smo uskraćeni za sve informacije – da li je raspisana javna nabavka održavanja ili popravke, da li će „do subote“, kako je najavio Vrhovni klimatizator, biti popravljen po već raspisanoj nabavci pa se pravi predstava i predsednik se „ugradio“ u već rešen slučaj, kako bi pribrao zasluge ili će se kupovati split sistemi za sobe, po ranijem tenderu, po hitnoj proceduri ili mimo zakona, kako Vučić tvrdi da je najbolje i najbrže.

Ne treba sumnjati da te odgovore nikad nećemo dobiti. Ali, po pitanju redovne aktivnosti „pravljenja svih nas budalama“, čak ni u doba kovida, čak ni Vučić nije nas ubeđivao da, na primer, u sobama postoje nepostojeći respiratori. A ubeđivao nas je u sve i svašta – da su u nekom magacinu, pa će on lično, ako treba, upravljati avionom da ih doveze do Srbije. Ubeđivali su nas, ne treba zaboraviti, i da ne postoje stvarno umrli građani, da se „ne mogu brojati korona-pozitivni koje zgazi kamion“.

Ovoga puta Zlatibor Lončar je u licemernosti visoko postavio letvicu, izjavom da su „zlurade, zlonamerne i netačne informacije“ da u porodilištima nema klimatizacije. Jer, ispostaviće se nekoliko sati kasnije, iz manje-više smislene, ali nepotpune, izjave direktora klinike, da klimatizacija postoji, ali ne radi.

Pa sad nije jasno da li je bilo vrućikasto ili su se sve te zle žene porodilje preko tajkunskih medija žalile i lagale samo zbog toga da bi rušile predsednika Vučića u vreme kad se rešavaju značajna državna pitanja. Jer one su zapravo zbog toga i došle u porodilišta.

Mada je moguće i da su želele, iako mrze predsednika, da dobiju i podsticaje za rađanje od države (od predsednika, to vam je valjda jasno) i, nije to nebitno, da mogu posle sa tom decom da idu preko reda do šaltera.

Peščanik.net, 20.07.2024.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)