Najpre, šta je nezavisnost centralne banke? Najčešće se misli na instrumentalnu samostalnost: zakonom se odredi cilj monetarne politike, recimo niska inflacija, u nekim slučajevima se navede šta to kvantitativno znači – recimo stopa inflacije od blizu, ali ispod 2 odsto kao u Americi ili u evrozoni  – pri čijem postizanju je centralna banka slobodna da bira monetarnu politiku koju će slediti. Obično su za režim kursa odgovorni vlada i centralna banka zajedno, što bez sumnje ograničava monetarnu politiku. Uz to, zakonom o centralnoj banci se uređuje njena odgovornost za finansijsku stabilnost i sve što se odnosi na upravljanje samom bankom. Konačno, mandat guvernera, i drugih rukovodioca, u zavisnosti od strukture upravljanja, ne bi trebalo da bude kratak i da koincidira sa mandatom političkih vlasti. Takođe, smena guvernera, i eventualno drugih rukovodioca, pre isteka mandata je moguća ukoliko je zakonom jasno naznačeno šta se ima smatrati neuspešnom monetarnom politikom za koju je odgovorno rukovodstvo banke. Tako, u nekim slučajevima, gde je kvantitativno određen cilj, stopa inflacije, monetarne politike, guverner može da se smeni ukoliko cilj nije ostvaren. U drugim slučajevima, guverner je dužan da objasni zašto cilj nije ostvaren, obično u pisanoj formi i to zakonodavnom telu, koje ga najčešće i postavlja. Pismeno objašnjenje se smatra potrebnim jer je potrebno oceniti da li je reč o odstupanju od cilja koji monetarna politika nije mogla da spreči ili nije. Naravno, da bi se takva ocena mogla doneti, potrebno je da se zna tačno, najbolje je kvantitativno, cilj monetarne politike.

Zbog čega je poželjno da je centralna banka nezavisna? Zato da bi se stabilizovala očekivanja o inflaciji. Ako se pogleda kretanje stope inflacije u poslednjih desetak godina, jasno je da je ona bila visoka i da je značajno varirala. Na osnovu toga bi se moglo oformiti očekivanje o normalnoj stopi inflacije u Srbiji i o tome kolika su odstupanja od nje. To se može uporediti sa stopom inflacije koja se smatra niskom, recimo onom u zoni evra, i sa minimalnim odstupanjima, koja su posledica sezonskih ili nepredvidivih promena. Razlika je mera nesamostalnosti centralne banke, i obično govori o njenoj podređenosti fiskalnoj politici, budući da viša stopa inflacije smanjuje javni dug u dinarima. Usled toga, inflatorna očekivanja su u Srbiji visoka i promenljiva, a ne stabilna, posebno ne dugoročno posmatrano.

Zašto je tako? Zato što vlasti nisu jasno odredile cilj monetarne politike, pre svega zato da ne bi sebi vezala ruke, a i zato što je rukovodstvo centralne banke menjano u skladu sa političkim ciklusom, a ne u skladu sa njihovim mandatom. Sada se nagoveštava nova prevremena smena guvernera, pri čemu se to bar jednim delom opravdava promenom koncepta privredne politike (verovatno i svake druge, ali ovde se bavim samo ovom prvom). Bilo bi prirodno da je taj novi koncept konačno ustanovljavanje nezavisne centralne banke. Kako bi se moglo znati da li je to taj novi koncept? Na osnovu dva indikatora.

Prvo, iz ovoga što sam rekao o tome šta je nezavisna centralna banka i zbog čega je ona potrebna, veoma je jednostavno zaključiti šta bi u ovom času trebalo da učini nova vlada ukoliko bi za cilj imala da osamostali vrhovnu monetarnu vlast. Prvo bi promenila zakon ili zakone kojim se regulišu ciljevi monetarne politike i odgovornost centralne banke. Uz to, stavilo bi se jasno do znanja koji režim kursa podržava vlada. Recimo, cilj centralne banke je niska inflacija od 2 do 3 posto i režim fleksibilnog kursa, dakle ono što se u tehničkom smislu naziva ciljanom inflacijom. Centralna bi banka bila slobodna da odredi monetarnu politiku (ukratko, politiku kamatne stope, intervencija na deviznom tržištu i prudencijalne mere, primera radi obaveznu rezervu) kojom bi realizovala ciljanu inflaciju i tako stabilizovala očekivanja. Zakonodavna vlast, naravno, može da donese i sve druge promene koje se odnose na madnat centralne banke i na upravljanje njome.

Drugo, trebalo bi da poštuje mandat guvernera. Najbolji način da se konačno utvrdi da li je moguća samostalna centralna banka jeste da se uspostavi profesionalna, a ne politička odgovornost rukovodstva. Ovo je obično lakše obema stranama ukoliko jedna drugoj ništa politički ne duguju. Ukoliko je cilj monetarne politike jasno određen, guverner će ili biti dorastao tom zadatku ili neće. I dužina njegovog boravka na toj funkciji će zavisiti od toga.

Koliko se može zaključiti iz izjava članova buduće vladajuće koalicije, novi koncept privredne politike koju oni imaju u vidu podrazumeva veću, a ne manju politizaciju centralne banke, pa čak i komercijalnih banaka i korporacija. Najavljuje se njihovo stavljanje u službu naroda i socijalne pravde. Centralna banka najbolje služi narodu ukoliko obezbeđuje nisku i predvidivu stopu inflacije, a ima veoma male mogućnosti da doprinese socijalnoj pravdi, mada može nepravdi ukoliko štampa dinare na teret deviznih rezervi, što se ponekad predlaže kao novi koncept monetarne politike. Pravi novi koncept bi bio briga za investicije i zapošljavanje. Možda se i do njega stigne.

Novi magazin, jul 2012.

Peščanik.net, 19.07.2012.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija