Foto: Jim Sumkay

Foto: Jim Sumkay

Od jutros smo bogatiji za Jovicu Stanišića i Franka Simatovića; vladinim avionom u otadžbinu su se vratili čistiji i neviniji nego kada su iz nje otišli. Tada, pre deset godina, čak i oni koji su pravdali Miloševićevu politiku, teško da bi se usudili da ove opasne ljude nazovu nevinima; sada je zaboravljen strah koji su sejali po Bosni i Hrvatskoj, a Haški sud ih je juče proglasio nevinima – po svim tačkama optužnice. Odavno podozrevam da zemlju ne drže vavilonski stubovi, ali posle ovakvih presuda sumnjam da je, kako su to nekad govorili mudraci, pravda ta koja drži zemlju i gradove. Znamo da pravda i pravo nisu isto, to smo odavno morali da naučimo i mi koji o sudskim procedurama ne znamo ništa, koji, da bismo stvari razumeli, ponekad u pomoć pozivamo analogiju. Haški sud, kao i Nirnberški nekad, nekim ljudima sudi zbog ratnih zločina. Oslobađajuća presuda načelniku Miloševićeve tajne službe i šefu njegovih eskadrona smrti – Jedinice za specijalne operacije – to je isto kao da je sud u Nirnbergu, po svim tačkama optužnice, oslobodio Hajnriha Himlera, prvog čoveka SS-a, paravojne organizacije Hitlerove Nacional-socijalističke partije, i oca Gestapoa Hermana Geringa.

Uskoro će lepo vreme i ova dvojica će u nekom beogradskom kafiću ispijati svoj espreso, kao pre neki dan Ante Gotovina na nekoj rivi; a kada se malo priberu od šoka što su osobođeni, eto svih njih na naslovnim stranama novina, da ispričaju svoju verziju rata: na primer, na naslovnoj strani NIN-a, kako to objektivno novinarstvo zapoveda, svoju veziju rata za Vukovar pričaju obe strane; našu zastupa Veselin Šljivančanin, a hrvatsku Mile Dedaković. Šljivančanin ima uzvišeno zvanje komandanta gardijske brigade vojske JNA i nema nadimak, a Dedaković je zapovednik hrvatskih paravojnih jedinica i ima nadimak, kao svaki kriminalac, Jastreb.

Posle čitanja jučerašnje presude, mnogo ljudi je izjavilo da je u šoku, pre svega porodice žrtava Stanišićevih i Simatovićevih odreda, ali i Nataša Kandić, Žarko Korać i neki drugi ljudi koji znaju da Milošević nije imao vremena da sam organizuje, obučava, naoružava i šalje ljude u Hrvatsku i Bosnu, da oni tamo nisu išli da čuvaju stražu, nego da osvajaju i čiste teritorije. U šoku, ali od sreće je, kako kaže njegov advokat, i sam Stanišić; međutim, predsednik vlade Dačić je potpuno sabrano izjavio da je ova presuda od velikog značaja za Srbiju. Za Srbiju ne znam, ali za njega jeste: njome je i on kao Stanišićev i Simatovićev saborac na istoj ideji, dobio indulgenciju. Škorpioni, Srpska dobrovoljačka garda, Arkanovi Tigrovi, Legijine Crvene beretke… svi su se oni sami organizovali, dobrovoljno skupili novac i po lokalnim samoposlugama pazarili bestrzajne topove, oklopne transportere, kalašnjikove… Ispašće na kraju da je kriv jedino Vojislav Šešelj, i to za nepoštovanje Haškog suda. Juče su mu odbili žalbu na presudu kojom je kažnjen na dve godine zatvora, jer nije ispoštovao časni sud.

Kako se primiče kraj rada Haškog suda, oslobađaju se gotovine, haradinaji, stanišići… sve je veća slutnja da bi, da je poživeo, i Milošević sada srkao kafu sa Mirom u svom domu na Dedinju.

Hrvatima izgleda nije nelogično da u isto vreme rukovodstvo tzv. Herceg-Bosne bude osuđeno na 111 godina zatvora zbog udruženog zločinačkog poduhvata, koji su u Bosni sproveli po Tuđmanovom naređenju – i da širom zemlje postavljaju nove spomenike ocu Hrvatske. Zato ne vidim više nijednu prepreku da se makar ne raspiše konkurs, na kome bi se mladi srpski umetnici takmičili čije je idejno rešenje spomenika Slobodanu Miloševiću najlepše. O lokaciji bi se moglo raspravljati, ali se datum svečanog otkrivanja zna – 28. juni, Vidovdan. Pre nekoliko dana predsednik vlade je izjavio da su se na taj dan u srpskoj istoriji dogodile mnoge tragične stvari, kao što su Kosovska bitka i izručenje Miloševića u Hag. Vreme je, rekao je prvi evroentuzijasta, da se 28-og počnu dešavati lepe stvar, aludirajući na dobijanje datuma za početak pregovora sa EU. Sreća bi bila kompletna kada bismo tog dana postavili i spomenik, ili makar postament. Jedno po jedno.

Na početku današnje emisije slušate Žarka Koraća koji govori o ovoj presudi, i našeg kolegu, splitskog novinara Viktora Ivančića, koji govori o presudi liderima tzv. Herceg-Bosne. Ovih dana protiv Hrvata vodimo sa 2:0. Em su njihovi optuženi na 111 godina, em su naši oslobođeni po 111 tačaka.

Iz najave za radio emisiju 31.05.2013.

Peščanik.net, 31.05.2013.