Peščanik doživljam kao medij namenjen razmatranju i analizi opštih pojava, izazvanih konkretnim događajima. Opštu pojavu sačinjavanja tzv. crnih lista, u ovoj prilici (nerado) ilustrujem mojim slučajem, koji ne smatram naročito ozbiljnim. Slučajeve drugih, teže i opasnije, ne bih da upotrebim za ovakvu temu.

Nedavno, krajem januara, zatražio je razgovor sa mnom jedan mladi kolega, čije ime neću pominjati, i saopštio mi da mu je “rečeno da mi prenese da sam stavljena na crnu listu”. Razlog zbog kojeg sam, po njegovim rečima, na ovoj listi sastoji se u tome što sam javno, na jednom okruglom stolu, a pre i posle toga u napisima potpisanim punim imenom i prezimenom, u različitim javnim glasilima (naročito u Peščaniku) i u jednom stručnom časopisu, obelodanila i kritikovala način na koji je sproveden postupak reizbora sudija u Srbiji krajem 2009. godine, objašnjavajući kršenje procedure, kao i rđave rezultate do kojih se reizborom došlo. Nisam kolegu zapitala ko mu je kazao da mi prenese takvu jednu poruku.

Znala sam gde radi i da je blizu onih (onog) koji bi takvu poruku mogli (mogao) poslati. Nisam pitala ni kakav značaj ili smisao ima stavljanje na crnu listu. Zahvalila sam na informaciji i kazala da ću sa svojim kritikama nastaviti  dalje. Kolegu poznajem dugo i uvek smo imali dobre kolegijalne odnose. Verujem da je imao razloga da mi ovakvu poruku prenese. Nisam ulazila u to da li mu je odista rečeno to što mi je preneo, ili je, pak, u nameri da me zaštiti od štetnih posledica, pa i od sebe same, dobronamerno saopštio jednu ovakvu poruku, koju sam doživela kao upozorenje. (Baš to – doživljaj upozorenja – me je inspirisao za pripovest Šeherezada na ledu.) Ni danas ne znam niti sam proveravala niti nameravam da proveravam da li je kolegi saopšteno da mi takvu poruku prenese, ko mu je takvu poruku dao i kakav značaj ona ima. Kratko vreme posle toga, nekako kad su se pojavile, pa otišle sudije iz evropskog udruženja sudija i tužilaca i stručnjaci Evropske komisije, kolega mi reče kako sam “izgleda skinuta sa crne liste”. Ali, samo privremeno. O tome da se priča kako se na nekoj takvoj listi nalazim, dobila sam još glasova, sa raznih strana i sa istim obrazloženjem, a poslednjih nekoliko dana – otkako su sudije i tužioci iščezli sa naslovnih strana – sve češće. Ne znam baš sasvim tačno šta znači biti na crnoj listi, ko takve liste sastavlja i sa kojim ciljem. Pretpostavljam da se radi o tome da učlanjenom treba život učiniti težim, a da se operacionalizuje putem neke od službi bezbednosti, verovatno najavom i sprovođenjem medijske kampanje protiv učlanjenog, ili bliskih lica ili institucije u kojoj radi. Bar takav odgovor sam dobila od kolega koji se bave radom u službi bezbednosti, kao hipotetičan odgovor.

Ako liste postoje i ako su crne, znam da uvršćivanje bilo koga na takvu listu predstavlja diskriminaciju, ugrožavanje dostojanstva i slobode ličnosti, te prava na slobodnu reč.

Sama ova informacija ne bi me navela da temu pominjem na sajtu Peščanika, naročito zato što nisam primetila nikakva druga eventualna ugrožavanja – da me iko prisluškuje, prati ili tome slično (doduše, ne verujem da sam sposobna da tako nešto primetim). Ali lako je zapaziti da bilo ko, ko se javno supotstavi ičemu do čega ova vlast naročito drži, postaje predmet prljave medijske kampanje. Ni to me, samo po sebi, ne bi navelo na iznošenje mog slučaja, jer sam još u vreme Miloševićeve vlasti, a i potom bila javno čašćavana raznim pogrdnim nazivima. Međutim, budući da stojim na čelu jednog privatnog pravnog fakulteta, koji se teško i mukotrpno izborio za svoje ime i dobru reputaciju, osećam odgovornost prema toj instituciji i verujem da, ako ima ikakve istine u glasovima o stavljanju na crnu listu to može biti razlog za napad na istituciju samu.

Već dugo sam uverena da je javnost najbolja, a često i jedina zaštita od kršenja i ugrožavanja ljudskih prava, pa zato obelodanjujem slučaj. Javnost ima pravo da se pita šta znači stavljanje na crne liste, ko je njihov “autor” i kakve su posledice. Smatram važnom javnu debatu o crnim listama, učesnicima u njihovom sačinjavanju i o akcijama prema licima koja su u nju uvršćena.

Uzgred, ostajem pravnik i u svojoj stvari. Za razliku od crnolistaša. Slučaj sam prijavila Ombudsmanu za ljudska prava.

Peščanik.net, 05.03.2010.


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)