Fotografije čitateljki, Alisa Koljenšić Radić

Fotografije čitateljki, Alisa Koljenšić Radić

Veličanstvena ratna pobjeda ili gnusni zločin?

Ovu lažnu dilemu potrebno je jednom zauvijek odbaciti, jer ponuđene alternative ne samo što ne proturječe jedna drugoj, nego ono „ili“ među njima, osim što služi kao gramatički regulator nacionalnog razvrstavanja, ima i svrhu vrijeđanja zdravoga razuma. Tamo može biti mjesto samo kategoričnome „i“ ili hladno povučenome znaku jednakosti. A to više nije dilema, već tvrdnja koja se izriče kroz masovni zavjet šutnje: ratna je pobjeda utoliko veličanstvenija što je zločin gnusniji!

Istina o „Oluji“, dakle, ceri se iz same rastvorene laži o tobože radikalno suprotstavljenim predodžbama o njoj. Iz perspektive hrvatskog nacionalizma, te su predodžbe simbiotski sparene, s tim da prva predstavlja razglašeni, a druga potisnuti segment realnog sadržaja „veličanstvene pobjede“.

Faktografska istina o zločinima, međutim, od zanemarivog je značaja u uvjetima kada nacionalizam postaje način života. Nema nikoga u Hrvatskoj tko ne zna za razmjere etničkoga čišćenja provedenog „Olujom“, za stotine ubijenih staraca po okončanju vojne operacije, za desetke tisuća spaljenih kuća s jasnom porukom onima koji su izgnani da se ne vraćaju… no samo je mali broj onih koji zbog takvih „oslobodilačkih aktivnosti“ osjećaju moralnu nelagodu.

Taj prividni nesporazum – da svi znaju ono što kao spoznaju neće uzimati u obzir, a kamoli se na osnovu toga upuštati u rasuđivanje o dobru i zlu – trebao bi biti dovoljan da skrši čak i hinjenu skrupuloznost liberala okupljenih pod nacionalnom zastavom: zločini, avaj, nisu usputne „mrlje“ na „Oluji“, nego su te „mrlje“ njezin najblistaviji dio, onaj o kojemu se glasno ne priča, ali ga se jasno podrazumijeva.

Stoga, dok god istina o prljavoj politici koja je „Oluju“ kreirala – politici koja nije pitala za cijenu etnički čistog teritorija – ostaje hermetički zatvorena u državnome sefu, činjenična istina o zločinima ne može pomutiti radost obrednoga sjećanja na pogrom, a ono je takvo da se nesumnjivi moralni debakl obavija aurom svetosti i oprema zvučnom kulisom koju čini prijeteće režanje.

Militaristički kult sjećanja, naime, sadrži prešućenu težnju ka ponovnom insceniranju stratišta. On služi reprodukciji dobroga starog šovinističkog zanosa. Proslave „Oluje“, sa svim onim ritualnim animiranjem ratničkih nagona, prilike su da se uvjerimo kako se kultura mržnje ugnijezdila u formi državnog projekta.

Kršćanski demonolog Denis de Rougemont u tom je smislu govorio o „regresivnim zajednicama“, zasnovanim na prošlosti. Imamo li u vidu njegovu napomenu da je „protivnik uvijek u nama“, pravo je pitanje koliki je u slavljeničkom obnavljanju zaliha mržnje prema etničkim nametnicima udio nepriznatog prezira prema sebi.

Novosti, štampano izdanje, 31.07.2015.

Peščanik.net, 02.08.2015.

Srodni linkovi:

Dejan Ilić – Krokodilske suze

Fond za humanitarno pravo – Povodom 20 godina od „Oluje“

Nemanja Stjepanović – Dvadeseta godišnjica od operacije Oluja

Marinko Čulić – Demilitarizirati godišnjice Oluje

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Parada

Viktor Ivančić – Work show

Predrag Lucić – Masovni mimohod Zorana Milanovića

OLUJA

PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)

Author: Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.