Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Naslov zvuči neverovatno. Zar predsednika nema dovoljno u medijima? Nema! O tom skandalu će ovde biti reči. Kao i mnogi drugi hejteri, pogrešno sam mislila da ga ima previše. Zato je moj televizor uglavnom ugašen. Nacionalne frekvencije ne palim već godinama, najviše zato što mi je dosadilo da gledam šta sve radi i priča Vučić. Tolike konferencije za novinare – čini mi se da je jedna bila u ponoć. U svakim vestima on je glavni i pojavljuje se po tri-četiri puta, u različitim ulogama. Česti su i njegovi dugotrajni solo nastupi. Eto ga na Pinku dva sata, pa onda još dva kod Marića na Hepiju, pa kod Olivere Jovićević na RTS-u, javnom servisu. Ide i kod mnogih drugih, ali ne moram sve da ih pomenem.

Sve u svemu, njega toliko ima na TV ekranima da mi se posle tolikih godina slušanja i gledanja (sada malo pauziram) čini da od svih ljudi na svetu najbolje poznajem predsednika Vučića. Znam napamet njegove solo nastupe. Prvo se hvali kako mnogo radi, kako se žrtvuje za Srbiju i narod koji voli iznad svega. Onda priča šta je sve postigao i to stručno dokazuje statističkim podacima (najdosadniji deo). Zatim se baca na obećanja kako će plate i penzije biti veće nego ikada, a već su najveće, ali će iduće godine biti najveće u istoriji. Pošto završi sa „zlatnim dobom“, novinarka ga iznervira tako što ga na primer pita o Savamali, umesto o pevačici koja je mučki ubijena. Tu on obavezno dobija histerični napad i obrušava se na One koji ga kritikuju iz čiste obesti i lične mržnje. Po njegovim rečima, to je banda lopova, ološa, lažova, tviteraša, lažnih analitičara, novinara i opozicije – svih onih koji u svojoj nemoći ne znaju šta će, pa ga mrze i govore laži. Kada pomene hejtere, obavezno padaju teške reči o neradnicima i lopovima, o kafićima i toplim sobama iz kojih se pišu tvitovi, a zatim se ti tvitovi čitaju uživo, pa se citiraju glumci i ostali ološ. Kada se emisija nekako privede kraju, nastupa olakšanje i za publiku i za voditeljku. Hvala bogu, gotovo je, čuje se veliki odisaj.

Najnoviji događaji govore da stvari ne stoje tako kako sam mislila. Upravo je suprotno. Njega nema previše u medijima, nego ga ima nedovoljno! Ispalo je da ga nema kada drži odličan govor na važnom skupu, kako sam skromno kaže. O čemu se zapravo radi? Kablovska mreža N1 je za ukupno osam sekundi duže dala izjavu Ivice Dačića od izjave Aleksandra Vučića sa tašmajdanskog stadiona gde se održavala proslava devetogodišnjice SNS-a. Predsednik SNS-a i Srbije je izrazio svoje nezadovoljstvo zbog takvog izveštavanja „američke televizije“. Sve je počelo tako što je tviteraška SNS mafija protestovala zbog te velike nepravde. Već u nedelju uveče pustili su klip kako na N1 Dačić govori duže od Vučića za osam sekundi. Komentari su bili „sramno“, „neprofesionalno“ i „cenzura“, a video klip se brzinom svetlosti širio među pristalicama SNS-a, uz prozivanje novinara N1 kao stranih plaćenika. „Cenzura na delu! Kod Jankovića povećavaju, a predsedniku Vučiću smanjuju vreme? Gde je granica?“

Dobro, to su bili plaćeni botovi, a sada da čujemo šta je rekao Predsednik. On je ponovio isto što i oni. Dodao je da je veoma srećan što može da obavesti gledaoce N1 koji, kako je ocenio, to nisu mogli da vide na N1 televiziji, da su na rođendanskom skupu SNS-a bili i prijatelji Srbije iz Španije, Kine, Grčke, Mađarske. „Sve to na vašoj televiziji građani nisu mogli da čuju, a i mene su slabo mogli da čuju, više su čuli gospodina Dačića, pošto vam je to valjda odgovaralo, jer vam se moj govor nije svideo. Žao mi je što se američkoj televiziji N1 moj govor nije dopao, ja mislim da je bio ozbiljan, da je bio odgovoran, da je govorio o tome u kom smeru Srbija treba da ide u budućnosti, a možda vam se i zato nije dopalo.“

I eto, da li ja sad treba da se kajem zato što mi se učinilo da na televiziji ima mnogo Vučića? U pitanju je ipak manjak od osam sekundi. Pitam se ko to na sitno meri govorancije na televiziji i ko je držao tu štopericu? Sekunda duže od Vučića na televiziji vodi pravo na vešala. Iz svega toga se može zaključiti da Vučić nije zadovoljan time koliko ga ima na TV ekranima. Ispalo je da ga nema dovoljno! Na jednoj televiziji nismo čuli jedan njegov mnogo dobar i ozbiljan govor. Koji već znamo napamet i koji sam vam prepričala.

Ipak moramo pitati uvređenog predsednika kako je moguće da on ne zna da nijedna televizija nije dužna da prenosi stranačke manifestacije i govore. Zna on to, ali mu se ne sviđa, pa će to promeniti. Postaće to obavezno. I predlog zakona je već spreman.

Peščanik.net, 24.10.2017.

SLOBODA MEDIJA

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)