Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

„U emisiji ’Važne stvari’ nije bilo zloupotrebe maloletnika u političke svrhe, a priroda tog programskog sadržaja i njegovo učešće bilo je prilagođeno uzrastu, zrelosti i povodu učešća (član 66, stav 4 Zakona o elektronskim medijima).“

Citirana rečenica je esencijalni deo pre par dana objavljenog mišljenja Službe za nadzor i analizu programa Regulatornog tela za elektronske medije (REM) povodom prijave koja je podneta zbog emitovanja emisije „Važne stvari“. U ovom opširnom i dobro argumentovanom mišljenju artikulisanom još 25. oktobra ali objavljenom na veb sajtu institucije tek mesec dana kasnije, konstatuje se da „nema razloga za pokretanje ispitnog postupka“ protiv RTS zbog navedene emisije koja je emitovana 27. septembra ove godine.

Iako je pre dva meseca emisija privukla ogromnu pažnju javnosti možda nije suvišno podsetiti, da je povod za prijavu bila izjava dečaka koji je u razgovoru sa voditeljem rekao da nije išao u školu zbog blokada i studentskih protesta a na pitanje – kakvi su to protesti – odgovorio „pa studenti se bore za pravdu i za našu budućnost“.

Tih nekoliko reči izazvalo je pravu lavinu optužbi na račun emisije, autora, producenta pa i RTS u čijem programu je prikazana. U žestokoj hajci učešće su uzeli mnogi funkcioneri, štampani i elektronski tabloidi pod kontrolom vlasti i horde botova na društvenim mrežama. Istovremeno su vređali i etiketirali sve one (među kojim sam bio i ja) koji su pokušavali da objasne da i Ustav Srbije i Konvencije UN o pravima deteta predviđaju pravo deteta na slobodu izražavanja, pravo da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta, lično ili preko štampe, drugih medija ili umetnosti i da ostvarivanje ovih prava nije nikakva zloupotreba dece u političke svrhe jer ni politički stavovi i teme nisu rezervisane samo za odrasle. Odbijali su da prihvate očiglednu istinu da je zloupotreba dece u političke svrhe njihovo organizovano učešće u događajima koji imaju propagandno politički, stranački karakter, što jedno pitanje, logično s obzirom na tok razgovora, a nimalo sugestivno, u emisiji sasvim prilagođenoj uzrastu dece svakako nije.

Brzo vidljiv rezultat hajke bila je (auto)cenzura. Za razliku od svih prethodnih, ovu emisiju „Važnih stvari“ RTS nije reprizirala, dok je u jednoj od narednih isečen deo u kom devojčica kaže da u budućnosti ne bi volela da živi u Zrenjaninu jer tamo „nema čiste vode“.

Iz mnoštva reakcija „ogorčenih“ koji su insistirali na odgovornosti „zbog zloupotrebe dece“, neke treba izdvojiti, imajući u vidu ulogu i značaj koji bi u kontekstu slobode izražavanja morali imati. Posebno reakcije Zaštitnika građana, ministra informisanja i Javnog servisa.

Zaštitnik građana je u događaju video ništa manje nego „primer brutalne eksploatacije dece u političke svrhe“. Šta više bio je „zgrožen pred tim koliko su stvari otišle daleko“ pa je pozvao „sve nadležne institucije i organe da u konkretnom slučaju hitno reaguju na kršenje prava maloletnih lica, jer normativi postoje, kao i jasno definisane sankcije za ovakve prekršaje“.

Ministar informisanja je u istom tonu zatražio „hitnu istragu povodom skandala“ u kom je „zloupotrebljen i instruisan“ maloletni dečak „kako bi se podržali blokaderi-teroristi“.

A Javni servis je celom događaju dao dodatnu dozu bizarnosti. Naime on je REM-u prijavio samog sebe, odnosno svoju kuću. Prijavu podnetu zbog emitovanja emisije potpisao je predsednik Upravnog odbora RTS-a, dok je Upravni odbor javno saopštio da je zatražio od generalnog direktora da hitno sprovede postupak utvrđivanja odgovornosti svih učesnika u procesu odlučivanja o pripremi, sadržaju i emitovanju navedene emisije, te da u primerenom roku o preduzetim merama obavesti Upravni odbor i javnost.

Nije verovatno da će akteri hajkačkih aktivnosti posle svega svoje postupke i izjave komentarisati, osim eventualno, u ministrovom maniru, floskulom da je i služba REM-a prešla na stranu „blokadera i terorista“.

Mišljenje stručne službe REM ne može da zameni validan pravni stav Saveta REM koji već duže od godine voljom vlasti ne postoji i koji ko zna koliko dugo još nećemo imati. Istovremeno postupci državnih institucija, čak i onih čija bi glavna uloga morala biti da unapređuju i štite slobodu izražavanja, evidentno su postali opasan mehanizam gušenja te slobode, zastrašivanja i izazivanja autocenzure.

To što se fabulozno mišljenje pojavilo na sajtu REM-a naravno ne govori da je služba „prešla na stranu blokadera“. Ali govori da je čak i službi godinama potčinjenoj jednom Savetu REM-a koji je bio puka transmisija vrha izvršne vlasti a struku „disciplinovao“, potcenjivao i podređivao politikantskim interesima jasno da je to prešlo i poslednje dopustive granice.

Peščanik.net, 29.11.2025.

Srodni linkovi:

Rodoljub Šabić – Važne stvari

Svetlana Slapšak – A evo i staljinizma!

NADSTREŠNICA
SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)