Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

U političkoj čaršiji se govori da je Šešelj neuništiv, ali samo donekle. Kao toksična razvalina, idealan je za ulogu zagađivača. I oni koje je stvorio, više ga ne uzimaju ozbiljno. Ali ipak, on je jedan od mogućih kandidata na predsedničkim izborima.

V. Šešelj se raspada na margini parodije u šta se pretvorila politika u Srbiji. Oni koji su živeli krajem prošlog veka a još su ovde, prepoznaju u ovoj distopiji ostvarenje Šešeljevih zamisli. Zametak iz njegovog zmijskog jajeta već je učinio sve ono što Šešelj nije stigao. Vojvoda je dresirao malog, uzdigao ga od potrčka do vladara. Robijao za njega, drilovao ga u zajedničkom zločinu i danas uživa u ostvarenju svoje najgore zamisli: uspeo je da stvori goru verziju sebe.

Đak je uveliko nadmašio očekivanja mentora: uvek je bio gluplji od vojvode, ali u tome je sadržana njegova državnička prednost. Postao je primitivniji, bahatiji, nenormalniji, besprizorniji i odvratniji.

Svaka od ovde navedenih stavki evolutivnih nadmetanja sa vođom i učiteljem jeste podvig. Šešelj nije neko koga je lako preteći u gadostima, mržnji i podlosti, no malac je uspeo, stigao je da se na vreme pretvori u odvratnog starca i sada je uzor svom učitelju.

Njihove zajedničke uspomene nisu lišene vrelih emocija. A. Vučić je u osetljivim godinama strasno voleo vojvodu, ili je bar izgledalo da je lud za njim. Dok je vojvoda robijao u Hagu, pronela se vest da je na smrt bolestan i da je gotov. Radikali su ispod sakoa obukli majice sa likom robijaša, a u izjavama punim sentimentalnih bizarnosti, spremali su parastos za svog junaka. Ali on ih je izdao i preživeo.

Ubrzo su izdali oni njega: napustili su stranku, formirali svoju. Kao okoreli nitkov, Šešelj je razumeo da iza njega dolaze još gore hulje i ništavila, dobro je znao šta je stvarao. Vučiću je posvetio svoje tri literarne splačine, koje su sve redom imale trivijalne, optužujuće naslove: Portparol lopovske stranke Aleksandar Vučić (2009); Srpski baron Minhauzen Aleksandar Vučić (2009); i Sanaderova mačkica Aleksandar Vučić (2010).

Sve knjige imaju kupusarsku suštinu i formu, one su ošljarske zbirke tekstova, izjava, televizijskih emisija i skupštinskih govora iz vremena raspada Srpske radikalne stranke.

Kad je vojvoda odležao svoju zločinačku robiju, i u Srbiji najavljen njegov povratak, Aleksandar Vulin je uputio režimski vapaj Tribunalu i Evropi: povratkom Šešelja oni žele da sruše Srbiju!

Pokazalo se da je bilo lako upokojiti strašilo. Uz neke sinekure i počasti, Šešelj je prevaspitan i umiren. Vrlo brzo je proizveden u pouzdanog saradnika junaka svoje bizarne literature.

Mogao je da bude zadovoljan svojim delom i čudovištem koje je zbrinulo starije čudovište

Ali, sve ima svoj kraj pa i ludačka verzija večnosti.

Kralju Ibiju u Letećem cirkusu Montija Pajtona bliži se kraj mandata, i on se sprema da ponovo bude premijer.

On ne želi kohabitaciju sa onima koji ga ruše. Potreban je predsednički kandidat koji bi uz pomoć poznatih izbornih veština pobedio bilo koga.

To sigurno nije Vojislav Šešelj. On se pojavljuje samo kao model, zadužen za infekciju izbornog ambijenta. Uz Nestorovića i još neke, mogao bi da nanese presudnu štetu drugoj strani. U takvoj izbornoj matematici, ime istinskog kandidata bilo bi nevažno.

Ako se vraća, Šešelj se ne vraća kao snaga, niti samo kao zlo. Nego najpre kao simbol i čuvar emocija na najgora vremena kad je sve počelo.

Moguće je da V.Š. više nije u stanju da razume svoju upotrebnu vrednost, niti za šta ga spremaju u terminalnoj političkoj fazi. Ali, to nije ni potrebno.

Na početku svoje najezde, vojvoda je omogućio dolazak mladog inkvizitora bez morala i uma.

Njegovo oživljavanje ima simboliku kraja dinastije: sve više liče jedan na drugoga. Nije prijatno da se gleda, obojica su nekako pri kraju, nikakvi i polumrtvi. Samo je pitanje vremena da to saznaju.

Peščanik.net, 19.06.2026.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)