Gradski odbor korčulanskog HDZ-a traži zabranu ljevičarskog festivala Korčula after Party (KaP) koji se tradicionalno održava u rujnu. U saopćenju, hadezeovci postavljaju pitanje „svim građanima“: „Što Korčula dobiva ovom manifestacijom i opravdava li njezin sadržaj i način održavanja daljnju potporu i gostoprimstvo Grada Korčule?“

Kao povod tom udaru na slobodu govora i političkog djelovanja poslužila je insinuacija da su organizatori i učesnici KaP-a zaslužni za „skrnavljenje“ murala posvećenog Jean-Michelu Nicolieru, a iskorištena je i dezinformacija, osnažena falsifikatom, da su članice Zbora Praksa, koje su na festivalu pjevale partizanske pjesme, sa svoje zajedničke fotografije na društvenoj mreži uklonile hrvatsku zastavu što se inače uvijek ponosno vije s kule Revelin.

Hajku su, izravno povezujući skup ljevičara sa „skrnavljenjem“ murala, pokrenuli „hrvatski branitelji“ iz Korčule, mada nije sasvim jasno tko sve čini tu grupaciju. U javnome proglasu, prenesenom u brojnim medijima, uključujući Večernji list i Slobodnu Dalmaciju, sudionike KaP-a optužili su da su „vandali“, da „rade sramne radnje“, da „potiču na mržnju i destrukciju“, da su „duhovni sljednici JNA“, da „potkopavaju, razaraju i ruše Hrvatsku iznutra“, da su „crveni omladinci“ i „‘titići’“, da su „dresirani mladi skojevci“, da su uvijek spremni na „vandalizam i banditizam u ime ideologije“, da „žele omalovažiti Domovinski rat i Republiku Hrvatsku“, itd., itsl., da bi na kraju pamfleta priložili i popis zločina, stvarnih i izmišljenih, koje su počinili „Titovi partizani“, nakon što su 1944. doplovili s Visa i „zauzeli Korčulu“.

O devastaciji murala izjasnio se i gradonačelnik Korčule, Frano Jeričević iz HDZ-a, priopćivši da je Nicolier „ubijen jednom na Ovčari“ i da „nećemo dopustiti da ga se ubija po drugi put u Korčuli“. Napad na njegov lik je „napad na Domovinski rat i na samu ideju Hrvatske za koju se borio“, obznanio je prvi čovjek grada, ponudio financijsku pomoć za obnovu murala i pozvao Policijsku postaju Korčula da „što prije otkrije i procesuira odgovorne“.

Naposljetku, o cijelome slučaju i dosadašnjem toku istrage oglasila se Policijska postaja Korčula, čije saopćenje prenosimo u cijelosti:

„Povodom prijave gradonačelnika Korčule, gosp. Frana Jeričevića, te anonimne skupine građana potpisanih kao ‘hrvatski branitelji’, a u svezi s djelom oštećivanja murala u neposrednoj blizini Srednje škole Korčula, počinjenog u noći s petka na subotu, Policijska postaja Korčula pokrenula je odgovarajuće mjere i aktivnosti u sklopu svojih ovlasti. Imajući u vidu pojačani interes javnog mnijenja, kao i ostrašćenu atmosferu u društvu oko tog slučaja, odlučeno je da, zbog suzbijanja mogućih dezinformacija, glasina i neutemeljenih optužbi, širu javnost upoznamo s dosadašnjim tijekom istrage.

U tome smislu posebno naglašavamo dvije nepobitne spoznaje do kojih su djelatnici ove Policijske postaje došli obavljajući izvidne i druge radnje.

Pod jedan) Netočan je navod iz prijave gosp. Jeričevića, kao i iz prijave neidentificiranih ‘hrvatskih branitelja’, da je oštećenjem murala ‘oskrnavljen’ lik Jean-Michela Nicoliera. Obilaskom mjesta delikta naši su istražitelji utvrdili da portret pok. gosp. Nicoliera na narečenome muralu nije niti taknut, nego je oštećena – preciznije: izgrebana oštrim tvrdim predmetom – samo parola ‘Za dom spremni’ na grbu HOS-a u njegovoj pozadini. Ne radi se, prema tome, o ‘skrnavljenju’ lika i djela hrvatskog branitelja francuskog porijekla koji je hrabro položio život za Domovinu, već je ‘oskrnavljen’ ustaški nacistički poklič pod kojim su počinjeni nebrojeni zločini, uključujući zločin genocida. Ne treba ni napominjati da to implicira posve drugu kvalifikaciju počinjenog djela od one koju predlažu podnosioci prijave.

Pod dva) Iako se dokazni materijal još prikuplja, dosadašnji rezultati istrage upućuju na osnovanu sumnju da su počinitelji nedjela pripadnici HDZ-a i simpatizeri te stranke iz redova ekstremne desnice. Drugim riječima, narečeni su mural po svemu sudeći oštetili upravo oni koji su zbog ‘ljevičarskog vandalizma’ uzbunili javnost i slučaj prijavili policiji, s ciljem da za svoj protuzakoniti čin optuže druge, da ih na taj način javno ozloglase i da ugroze njihovu sigurnost. Time se, dakako, dodatno mijenja kvalifikacija počinjenog djela, uz napomenu da će krivci, nakon što se sumnje potkrijepe dokazima, snositi odgovornost i za svjesno dovođenje u zabludu organa reda.

Nastavno na to, u daljnjem tijeku istrage fokus će biti stavljen na članstvo i pristaše HDZ-a, kriminalne organizacije čije mutne poslove Policijska postaja Korčula već duže vrijeme drži na oku. U konkretnome slučaju, osnovane sumnje naših djelatnika temelje se na nizu čvrstih indicija, od kojih za ovu prigodu možemo navesti samo neke.

Pod a) Fašistička parola na narečenome muralu sastrugana je, vjerojatno džepnim nožićem, vrlo obzirno i delikatno, jedva je blago ogrebana, tako da se može lako obnoviti, pa je očigledno da počinitelj nije imao namjeru uzrokovati veću štetu. Što reče jedan naš inspektor: ‘Ljuti bi ljevičar zasuo mural bojom ili se poslužio macom, a ovo je djelo ustaške pičkice.’ Planiran je, dakle, delikt koji će biti pripisan drugome, a da objekt napada – sveti simbol hrvatskih neonacista – ne pretrpi ozbiljniju deformaciju.

Pod b) ‘Skrnavljenje’ murala do detalja slijedi obrazac po kojemu je HDZ-ov portal Juginfo optužio članice Zbora Praksa da su uklonile hrvatsku zastavu sa svoje fotografije na društvenoj mreži, pa u tu svrhu objavio krivotvorinu tzv. screenshota, premda je na Facebook stranici zboristkinja slika na kojoj hrvatska zastava standardno vijori, što je u javnosti raskrinkano kao bijedna podvala i bez policijske istrage. Stvar postaje jasnija zna li se da je suvlasnik i direktor portala Juginfo poznati HDZ-ov propagandist Miljenko Manjkas (60).

Manjkas je odranije poznat policiji, još od devedesetih, dok je bio zadužen za medijske manipulacije u Uredu predsjednika RH, a kasnije urednik na HTV-u i autor emisija namijenjenih beskrupuloznom linčovanju ‘državnih neprijatelja’ (npr. Motrišta). Kao okorjeli hadezeovac i plaćenik, u svome se profesionalnom vijeku nije ni bavio ničim drugim do obmanjivanjem javnosti, paranovinarskim opsjenarstvom i huškanjem, te sličnim kriminalnim radnjama.

U načelu, policija ne bi trebala ni reagirati na oštećivanje fašističkog simbola, jer smatramo da za takve ne smije biti mjesta u javnome prostoru, no kada se to poduzima s namjerom lažnog okrivljavanja i demoniziranja političkih protivnika, ne bi li se potaknuo kolektivni bijes i progon ‘nacionalnih izdajnika’, bez dvojbe je riječ o zločinačkom udruživanju radi stvaranja kaosa i uvođenja nasilja u politički i društveni život. Zasad su u svojstvu osumnjičenih privedene dvije muške i jedna ženska osoba – J. B. (26), M. T. (57), M. T. R. (42) – čiji iskazi potvrđuju osnovane sumnje i razotkrivaju širu mrežu, što počinitelja, što pomagača u izvršenju kaznenog djela.

Analitičari Policijske postaje Korčula podsjećaju na uvijek isti rukopis profašističkog aktivizma, još od one pra-scene paljenja Reichstaga – kada su nacisti podmetnuli požar u zgradi parlamenta da bi za to optužili komuniste i krenuli u ulične obračune s njima – a ne treba zaboraviti ni prizore s europske periferije, na primjer prve parlamentarne izbore u Hrvatskoj i onaj plinski pištolj u ruci Petra Šale kojim je oglašen lažni atentat na Franju Tuđmana.

Dosadašnji tijek istrage pokazuje da su HDZ i pristaše te stranke iz redova ekstremističke desnice po istome modelu kreirali ‘skandal’ u Korčuli: sami su ‘oskrnavili’ domoljubni mural, svalili krivnju na ljevičare, pokrenuli bjesomučnu harangu i zatražili zabranu održavanja KaP-a. Također upozoravamo, na osnovu terenskih izvida naših djelatnika, da je HDZ u panici i da će sličnih kriminalnih operacija – čiji je cilj uspostaviti represiju i normalizirati nasilje u političkom i javnom životu – po svemu sudeći biti sve više.

Što po tom pitanju može učiniti Policijska postaja Korčula? Da se više ne lažemo – ništa, kao uostalom ni bilo koja druga… Nezavisna istraga potvrdila bi da su organi reda u koruptivnom savezu s političkom mafijom koja vlada ovom zemljom i da rade ono što se od njih traži. Tako je i ovo očitovanje izvjestitelj Novosti morao izmisliti, jer je to jedini način da se od policije sazna istina.“

Novosti, 25.09.2026.

Peščanik.net, 26.09.2026.


PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)

Author: Viktor Ivančić

Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.