Kao što je na osnovu antisemitskih laži francuski sud prije 130 godina sudio nevinom francuskom židovskom časniku Dreyfusu, tako pristrani sud u Haagu, na čijem je čelu opet francuski sudac, lažnom antisemitskom odlukom optužuje mene, demokratski izabranog premijera Izraela, i Yoava Gallanta, bivšeg ministra obrane, da namjerno gađamo civile i da izgladnjujemo stanovništvo Gaze. A mi činimo sve da izbjegnemo civilne žrtve i nahranimo ljude u Gazi. To je nečuveno sramotan moderni Dreyfusov proces i kao takav će završiti.
Sažetak Netanyahuove izjave povodom podizanja optužnice na MKS-u, studeni 2024.
Administracija Donalda Trumpa predložila je bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbána za novog glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.
The Wall Street Journal, 25. listopad 2026.
Dosta je poučna evolucija odnosa SAD, Ruske Federacije i Izraela prema MKS-u. Obzirom da su sve te tri države potpisale Rimski statut i time izrazile povjerenje i načelnu podršku, njihov kasniji odnos prema MKS-u podsjeća na viceve o kartanju na povjerenje. A nije se radilo samo o povjerenju; njihov potpis, kao i potpisi svih ostalih potpisnica, trajno je zaveden u registar međunarodnih ugovora UN-a, čime su preuzele i zakonsku obavezu, prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora, da neće raditi protiv ciljeva ugovora.
Iako je Američka delegacija na Konferenciji u Rimu 1998. glasala protiv Statuta, jedna od zadnjih odluka Billa Clintona kao predsjednika SAD bila je da Sjedinjene Države ipak potpišu Rimski statut. Potpisale su ga na Staru godinu 2000., u UN-ovoj zgradi u New Yorku, zadnji dan kad je to još bilo moguće. Administracija novog predsjednika, Georga W. Busha, obavijestiti će, u svibnju 2002., Glavnog tajnika UN-a da SAD neće ratificirati Rimski statut i da potpis prethodne Vlade Sjedinjene Države na ništa ne obavezuje. Šest mjeseci prije neslavnog napada na Irak, na osnovu lažnih tvrdnji da Irak posjeduje oružja za masovno uništenje, Američki kongres donosi kontraverzni zakon kojim se daju ovlasti predsjedniku SAD da i vojno intervenira protiv MKS ako bi Sud procesuirao američke vojnike; zakon je posprdno nazvan „Zakon o invaziji na Haag“. Predsjednik Barak Obama (2008. – 2016.) značajno je promijenio odnos prema MKS-u; od otvorenog, općeg animoziteta Bushove vlade ka umjerenoj podršci Sudu od slučaja do slučaja. Predstavnici SAD počeli su sudjelovati kao službeni promatrači na sastancima članica MKS-a i SAD su glasale u Vijeću Sigurnost UN-a da se MKS-u povjeri istraga zločina u Darfuru i Libiji. Zašto unatoč dobroj volji Obame i mnogih u njegovoj administraciji Sjedinjene Države nisu u 8 godina njegovog mandata ratificirale Rimski statut tema je diskusija i analiza zadnjih desetak godina. Od postojanja Zakona o zaštiti američkih vojnika („Zakon o invaziji na Haag“) koji je zabranjivao suradnju SAD i MKS i koji je Obama „zaobilazio“ ali, osim u prvoj godini mandata, nije imao snage u Kongresu i Senatu da ga ukine, do realnog straha da bi ratifikacija u velikom dijelu javnosti bila nepopularna kao žrtvovanje američkog suvereniteta. Politika predsjednika Trumpa, posebno u njegovom drugom mandatu, nije više nesuradnja s MKS-om nego otvoreno nastojanje da se taj teško ostvareni međunarodni instrument za borbu protiv nekažnjivosti najtežih masovnih zločina, uništi.
Odnos Izraela prema MKS-u u početku je bio copy-paste odnosa SAD prema MKS-u. U Rimu je 1998. Izrael glasao protiv Statuta. Unatoč tome potpisao ga je 31. prosinca 2000., isti dan kad i SAD. Izrael je obavijestio Glavnog tajnika UN-a da neće ratificirati Statut kad je to učinila 2002. Bushova administracija. Odlukom Opće skupštine UN-a Palestina je 2012. dobila status države promatračice pri UN-u. To joj je omogućilo, na osnovu članka 12. Rimskog statuta, da 2015. podnese deklaraciju kojom prihvaća nadležnost MKS-a. Vijeće MKS-a donijelo je 2021. odluku da MKS ima nadležnost nad Pojasom Gaze, Zapadnom obalom i Istočnim Jeruzalemom. Sve je to dovelo do otvorenog neprijateljstva Netanyahuove administracije prema MKS-u, koja je kulminirala kad je MKS, koristeći mogućnosti iz Statuta, navedene pod 1. i 2. (Novosti 23. 10., Sudski praznik u Rimu), izdao, krajem 2024., naloge za uhićenje Netanyahua, Gallata i trojce vođa Hamasa. Postupci protiv vođa Hamasa obustavljeni su par mjeseci nakon izdavanja uhidbenog naloga jer su ih u međuvremenu, svu trojcu, ubile izraelske snage.
Na konferenciji u Rimu 1998. Ruska Federacija podržala je osnivanje MKS-a, a Rimski je statut potpisala 2000., kad je Vladimir Putin bio predsjednik Rusije. Proces ratifikacije je pokrenut u Dumi, ruskom parlamentu; zašto nije završen u direktnoj je vezi s putem Ukrajine od potpisivanja statuta do članstva u MKS-u. Ukrajina je potpisala Statut početkom 2000. godine. Međutim, Ustavni sud Ukrajine zaustavlja ratifikaciju ocjenom da je „ulazak“ međunarodnog tijela u domaće pravosuđe protuustavan. Ukrajina je, slično kao i Palestina, 2015. podnijela službenu izjavu kojom prihvaća nadležnost MKS-a na svom teritoriju. MKS je 2016. godine proglasio aneksiju Krima vojnom okupacijom; Putin, dan nakon tog proglasa, povlači potpis Ruske Federacije i prekida bilo kakvu suradnju s MKS-om. Odnosi su postali posebno zategnuti poslije agresije Putinovog režima na Ukrajinu, u veljači 2022. U ožujku 2022. godine 43 članice MKS-a, među kojima i Hrvatska, upućuju zahtjev Tužiteljstvu MKS-a da se pokrenu istrage o ratnim zločinima u Ukrajini. Godinu dana kasnije, u ožujku 2023., MKS izdaje nalog za uhićenje Putina zbog navodnog ratnog zločina nezakonite deportacije djece iz okupiranih dijelova Ukrajine u Rusiju. Kao odgovor, Gradski sud u Moskvi osuđuje, u odsutnosti, glavnog tužitelja MKS-a i osam sudaca na kazne do 15 godina zatvora. Ukrajinski je parlament u međuvremenu promijenio članak Ustava koji je sprečavao ratifikaciju Rimskog statuta, dodao je rečenicu „Ukrajina može priznati nadležnost MKS-a ..“, i proveo ratifikaciju 2024. godine. Obzirom da je Ukrajina praktički u ratu i da postoji mogućnost da MKS sudi i ukrajinskim vojnicima, Ukrajina se pri pristupanju pozvala na članak 124. Rimskog statuta, koji omogućuje novoj članici MKS-a da njeni građani budu izuzeti iz nadležnosti MKS-a za ratne zločine (ne i za zločine protiv čovječnosti i genocid) na period 7 godina od trenutka pristupanja MKS-u. Inače, neobična je koincidencija da članak Ustava koji je Ukrajinski parlament mijenjao također nosi oznaku „Članak 124.“ Od početka rada MKS-a mnogi su smatrali da je članak 124. Rimskog statuta u suprotnosti sa samom idejom MKS-a, da se spriječi nekažnjivost visoko pozicioniranih političara za najteže masovne zločine i tako, u budućnosti, takvi zločini preveniraju. Već desetak godina taj članak je u procesu brisanja iz Statuta, a jedna od članica koja to traži je – Francuska, na čije inzistiranje je on uveden 1998. Praksa je pokazala da su funkcionalno domaće pravosuđe i odredba Rimskog statuta o prednosti domaćeg pravosuđa pri procesuiranju ratnih zločina dovoljna garancija da MKS neće biti politički zlouporabljen. Slične argumente, da članstvo u MKS-u nije prijetnja suverenitetu nego poticaj domaćem pravosuđu, iznosili su i američki političari koji su zagovarali članstvo SAD u MKS-u.
Odnos snaga onih koji nastoje ukinuti MKS i koji ga žele sačuvati kao dostignuće civilizacije i nadu u jedan bolji svijet izgleda sasvim neravnopravan. Na jednoj strani su sadašnji režimi u SAD, Ruskoj Federaciji i Izraelu, s najvećom koncentracijom vojne, obavještajne i političke moći koju neposredno i posredno koriste za onemogućavanje i ukidanje MKS-a. Na drugoj strani su članice MKS-a, male i srednje zemlje (Kina i Indija nisu članice MKS-a), u procijepu između apstraktne ideje pravednosti i konkretnih pritisaka, prije svega od današnjih Sjedinjenih Država, a neke imaju vlade čiji stavovi nisu daleko od stavova Trumpove administracije. Tako je marionetska vlada Venezuele, koja je u potpunosti pod kontrolom SAD, pokrenula u srpnju 2026. postupak istupanja iz članstva u MKS-u. Kao razlog navedena je „imperijalistička pristranost“ i „nerazmjerno ciljanje država Afrike i Latinske Amerike“ od strane MKS-a. „Imperijalistička pristranost“ prema venecuelskoj nafti i „nerazmjerno ciljanje“ venecuelskih brodova i ubijanje venecuelskih državljana bez ikakvog suda, novoj vladi Venezuele nisu bili razlozi pokretanja bilo kakvih postupaka. U stvarnosti jedina istraga koju je MKS pokrenuo u Latinskoj Americi bila je protiv vlade Nicolasa Madura. Istraga MKS-a o zločinima počela je 2021., no Madura i njegovu suprugu je američka vojska, ne zamarajući se pravnom procedurom i međunarodnim pravom, otela početkom 2026., prebacila u zatvor u Brooklinu, a sudit će im se na sudu u Južnom okrugu New Yorka.
Odnos prema MKS-u može poslužiti i kao lakmus papir za mjerenje stupnja autoritarnosti režima na vlasti u pojedinoj državi. Orbanova vlada pokrenula je u svibnju 2025. postupak za izlazak Mađarske iz MKS-a. Orban je MKS proglasio „političkim sudom“ zbog izdavanja tjeralice za Netanyahuom; stvarni razlog je bila Orbanova idejna i interesna bliskost s Trumpom. Istupanje je trebalo stupiti na snagu, po pravilima Rimskog statuta godinu dana nakon podnošenja zahtjeva, 2. lipnja 2026. Jedna od prvih odluka nove mađarske Vlade, u svibnju 2026., bilo je poništenje odluke o istupanju iz MKS-a.
Najnoviji Trumpov prijedlog da Orban bude budući Glavni tajnik UN-a jedan je u nizu ozbiljnih pokušaja marginalizacije UN-a i destrukcije MKS-a. Glavni tajnik UN-a birati će se, na prijedlog Vijeća sigurnosti, unutar slijedećih mjesec dana. Putinov režim će podržati američki prijedlog, a lako moguće i Kina. Od stalnih članica Vijeća, koje mogu vetom zaustaviti ovu bezočnu Trumpovu farsu, ostaju samo Velika Britanija i Francuska. Većina malih država koje su sada u Vijeću sigurnosti i koje će o prijedlozima za Glavnog tajnika također glasati, podložne su pritiscima velikih sila.
Netanyahuova usporedba djelovanja MKS-a s Dreyfusovim procesom nije sasvim promašena. Samo su uloge izmijenjene. MKS je na optuženičkoj klupi naspram moćnih vojnih sila koje ga svojim lažnim optužbama nastoje uništiti. Ne prezajući ni od nasilja, ucjena i kleveta naslonjenih na sirovu moć, protiv institucije čiji je jedini krimen provođenje nekih osnovnih pravnih standarda u međunarodnom razbojištu. A jedina snaga te institucije, koja leži iza potrebne odlučnosti članica MKS-a, je postojanje ljudske težnje za pravednošću. Taj argument bi vjerojatno Staljin prokomentirao ciničnom rečenicom – Koliko divizija ima taj Sud? Ali, na duži rok, ta težnja uspijevala se operacionalizirati, ponovo i ponovo, svim silnicima usprkos.
Novosti, 04.11.2026.
Peščanik.net, 06.11.2026.
Srodni linkovi:
TRAMPOZOIK
