Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Prvi deo iz petodnevne serije tekstova o levici u Americi.

Nekoliko meseci posle izbora 2016, 29-ogodišnja Emily Marburger je u zatvorenoj grupi na Fejsbuku za podršku kandidaturi Hillary Clinton postavila objavu. „Kao i mnogi od nas, u novembru sam se našla u situaciji za koju nisam verovala da je moguća“, napisala je. „Znala sam da nešto moram da preduzmem. Želela sam da dam svoj doprinos. Ali nisam ni sanjala da ću se u svojoj 29. godini kandidovati na listi Demokratske stranke za gradonačelnicu u mom malom gradu od 8.000 stanovnika (u blizini Pitsburga)“.

Prethodni gradonačelnik u tom pensilvanijskom gradiću po imenu Belvju bio je otvoreni Trumpov pristalica. Njegov jedini protivkandidat – bar dok se Emily Marburger nije uključila u trku – bio je konzervativni pastor. „Pomislila sam: Ne. Ne može tako“, pisala je Emily. „Glavna primedba koju sam dobila bio je prigovor da nemam iskustva. Na to mogu da odgovorim: Ne, imam dovoljno iskustva. I da, sposobna sam za ovaj posao“.

Njena objava je postala viralna. Donacije su stizale sa svih strana, pa i sa Havaja, i za 48 sati je sakupila 10.000 dolara. Prethodni gradonačelnik je ispao u prvom krugu. Emily je s lakoćom odnela pobedu u drugom. Na ruševinama poraza Hillary Clinton Emily je neočekivano trijumfovala.

U tome nije usamljena. Trumpova pobeda je bila veliki udarac za progresivne snage u Americi. Ali taj poraz im je dao novu energiju kakvu im pobeda Hillary Clinton ne bi donela, podstičući ih da se uključuju u kampanje, lobiraju, doniraju i kandiduju se – da se angažuju u političkom životu zemlje na načine i na nivoima koji su im pre toga bili nezamislivi. Jednostavno rečeno, američka levica prolazi kroz buran period transformacije, ideološke i strukturne.

Pritisak je usmeren ulevo i naniže, a ravnoteža moći se polako pomera ka lokalnom nivou. Zahtevi kao što su Medicare za sve, besplatno školovanje, ograničavanje korporativnih donacija i Zeleni nju dil više se ne odbacuju olako i mnogi od kandidata za trku 2020. ih prihvataju.

U dokumentarnom filmu Knock the House Down, priči o 4 kandidatkinje koje su uzdrmale partijski establišment na primarnim izborima kandidata Demokratske stranke za Kongres 2018. postoji scena u kojoj buduća članica Kongresa Alexandria Ocasio-Coretez teši kandidatkinju Amy Vilela iz Nevade. Kada je Vilela shvatila da gubi, Alexandria Ocasio-Cortez, koja u tom trenutku još nije izabrana, podsetila ju je da su izgledi od početka bili protiv njih. „Nije važan niko od nas pojedinačno“, govori joj ona. „Važan je pokret u celini. Kako stvari stoje, bar stotina mora da pokuša da bi jedna od nas uspela“.

Posle desetodnevnog putovanja i razgovora sa aktivistima, gradonačelnicima, profesorima, sindikalcima, predstavnicima gradskih i državnih vlasti, očigledno mi je da hiljade demokrata, progresivaca, liberala i socijalista to „pokušavaju“ na mnogo načina. Mnogi su u tim pokušajima i uspeli, kao Emily Marburger. „Na listi Demokratske stranke bila sam jedina kandidatkinja koja pripada partiji“, objašnjava Emily. „Poruka je bila da želim da unesem novu energiju, novu perspektivu i novo usmerenje u ono što gradonačelnici inače rade. Verujem da moja pobeda pokazuje da je moj grad bio spreman za takvu vrstu promene. Tek kada sam osvojila nominaciju, pomislila sam da se događa nešto veliko i da bi moja kandidatura mogla biti deo toga“. Skoro polovina starih gradonačelnika u njenom okrugu ostala je bez posla toga dana.

Sastao sam se sa Emily u restoranu Superior Motors u Bredoku, gradiću u blizini Pitsburga koji je nekada imao čeličanu, a koji je od 1950. izgubio 90 odsto stanovništva. Ostalo ih je tek nekoliko hiljada i trećina živi u siromaštvu. Ovaj restoran koji se nalazi u prostorijama nekadašnjeg salona automobila prvi je novi restoran otvoren u poslednjih 20 godina. Novac su prikupili na Kikstarteru, a prostor u vlasništvu grada dobili su na besplatno korišćenje od tadašnjeg gradonačelnika Johna Fettermana. Restoran nudi radnu obuku i popuste za lokalno stanovništvo. Prilično je skup i posao u početku nije najbolje išao, ali sve se promenilo posle pozitivnog prikaza slavnog televizijskog kuvara, pokojnog Anthony Bourdaina.

Fetterman živi iznad restorana. Postao je zamenik guvernera posle kampanje koju je podržao Bernie Sanders. Njegova supruga, Gisele Baretto Fetterman, pridružila nam se na večeri. Ona je u SAD stigla iz Brazila kao dete, sa majkom i bez dokumenata. Zbog toga joj prete i šalju poruke mržnje. Pre nego što je stiglo piće, izvadila je telefon i pokazala nam sliku čoveka koji joj je nedavno pretio. Pošto je bio nasilan u prošlosti, obezbeđenje je procenilo da predstavlja ozbiljnu pretnju. Zato Gisele treba da zna kako on izgleda.

Kao i obično kada se povede razgovor o politici sa američkim progresivcima, konverzacija teče u nekoliko pravaca – govori se o tome koliko se ljudima podigao moral zbog svih ostvarenih promena, koliko novih mogućnosti se otvara i uspešno koristi, ali i o tome koliko su vremena mračna, koliko je sve strašno i koliko bi strašnije moglo biti. Svi za stolom veruju da bi Trump mogao pobediti na izborima; polovina njih je uverena da će pobediti.

To je dijalektika nade i straha, rizika i novih prilika, progresa i reakcije, koja američku levicu danas čini tako snažnom i istovremeno tako krhkom. Šta bi to moglo značiti za nacionalnu agendu, za Demokratsku stranku, za predsedničku kandidaturu i dolazeće izbore, to još ne znamo.

Četiri najveća protestna skupa u istoriji Amerike odigrali su se u poslednje dve i po godine, a 40 odsto stanovništva, uključujući i 55 odsto žena starosti od 18 do 54 godine, tvrdi da im je socijalizam draži od kapitalizma. U međuvremenu, vodeći kandidat Demokratske stranke je bivši potpredsednik Joe Biden – jedan od najumerenijih kandidata, najbliži partijskom establišmentu.

Možda ih je Trump katalizovao i naelektrisao, ali reakcije više ne zavise od njega – mnogi demokrati su se dali u potragu za novim odgovorima. „Mislim da ništa još nije rešeno“, objašnjava Daniel Biss, bivši senator iz Ilinoisa, član Predstavničkog doma i kandidat za mesto guvernera. „Progresivno srce Demokratske stranke se probudilo i ljudi više ne žele da slušaju ono što su im u prošlosti stalno govorili: Sedi i ćuti“.

The Guardian, 03.09.2019.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net, 07.09.2019.