Toponimi zaborava
Mladina – Mala je to, slučajna, ulica u centru Zagreba. U njoj kafić-dva, a između šljaštećih reklama i bankomata jedva vidljiv, skromni spomenik dvjema istinskim heroinama hrvatskog antifašističkog pokreta.
Mladina – Mala je to, slučajna, ulica u centru Zagreba. U njoj kafić-dva, a između šljaštećih reklama i bankomata jedva vidljiv, skromni spomenik dvjema istinskim heroinama hrvatskog antifašističkog pokreta.
Mladina – U jeku premijerovih žilavih pokušaja da zauzda biskupske lamentacije o sakralnosti muško-ženskih odnosa i sotonizaciji rodno drugačijih, pukla je afera o pedofilskim grijesima jednog klerika.
Mladina – Ogromna je zabuna zahvatila mozak hadezeovca vulgaris, jer dogodilo se nedopustivo, da se sam HDZ raskolio, nažalost nakratko, oko dokumenta kojemu je cilj spriječavanje nasilja nad ženama.
Mladina – Vijeće sastavljeno od intelektualaca sa zajedničkom karakteristikom moralne bijede iznjedrilo je jedan revizionistički dokument, pa je u državi u kojoj fašizam buja do granica neizdržljivosti čak i Ustav podređen ustaštvu.
Mladina – U čemu je Pamukov grijeh prema Bosni? Koliko je pamuka u mozgu potrebno da se već izglasana odluka poništi i stavi na stol prijedlog da titulu ponese prva rezerva Pamukova, bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić?
Mladina – Građani Zagreba su gledali kako se na banderama vijore zastave neprijateljske države. Sve kako bi se iskazala počast onome koji je govorio kako ustaše nikada neće zauzeti taj dio okupirane Hrvatske.
Mladina – Elem, skužio je Mijo kako bi bilo zgodno na ogromnom crkvenom zemljištu na zagrebačkom Kaptolu izgraditi shoping centar, pa se u tom božjem pothvatu udružio s jednim generalom…
Mladina – Smijali smo se mnogo, i radosno, i gorko, u jednom dugom razdoblju zajedničkog rada svakodnevno, potom često, uvijek slobodno. A onda je umro moj drug Predrag Lucić…
Mladina – Širok je reperteoar uvreda kojima se vole častiti Hrvati, ali ima jedna koja se definitivno smatra najstrašnijom, skoro kao prokletstvom, pa onome kome je upućena naprosto nema spasa…
Mladina – I kao na kraju svake važne predstave, događaja, sportskog natjecanja, ili po završetku rata, upriličena je prigodna svečanost kojoj su prisustvovali svi važni sudionici predstave…
Mladina – Treba li uopće zamišljati šta za preživjele žrtve Tuđmanovih kohorti u Bosni znači višednevno naricanje nad Praljkom i proglašavanje njegova samoubojstva junačkim činom?
Mladina – Da, bojala sam se Mladića tih godina dok sam izvještavala o ratu u Hrvatskoj, koju je on onda napustio i otišao u Bosnu gdje će prakticirati sve užitke patološkog, serijskog ubojice.
Mladina – Mlada je žena izašla za govornicu parlamenta i progovorila o lošem položaju hrvatskih penzionera. Kazala je uglavnom opće poznatu stvar, te dodala da je najgore srpskim umirovljenicima…
Mladina – Ministar obrane je u pričuvni vojni sastav pozvao 18.000 građana, kako bi tjedan dana radili sve što odrasli muškići rade. Trčali, preskakali konop, buljili kroz nišan puške, pili pivo…
Mladina – Točno u 5 i 50 ujutro, obavijena mrakom, gomila policajaca nahrupila je u dvorac Ivice Todorića, sa zadatkom pretresa toga glomaznog zdanja, sve u pratnji mase novinara…
Mladina – Predsjednik braniteljskih udruga zatražio je zabranu održavanja Evropske noći kazališta, jer „nedopustivo je da se publika zabavlja uz predstave, i one srbijanskih pisaca…“
Mladina – Vlast je spornu ploču izmjestila na mjesto kosturnice u kojoj se nalaze ostaci više stotina partizana, izginulih upravo u oslobađanju Jasenovca. Spomenik je miniran devedesetih…
Mladina – Telefon je zazvonio već nakon pola sata, a sretan osmijeh razlio se po Todorićevu licu dok je nježno tepao svome sinčiću: „Eto, Antiša moj, dobio si otok. Smokvica se zove.“ Već sutradan Todorić je kupio firmu Grafoplast…
Mladina – Hoće li se zbog veće protočnosti turista i zarade uskoro srušiti i proširiti antička vrata Dioklecijanovih podruma i oni „neadekvatni“, renesansni ulazi na dubrovački Stradun? Jer, k vragu i zidovi, ako nisu od betona.
Mladina – Hrvati su ratnička nacija, ne boje se oni ni puno goreg neprijatelja od paklene vrućine, pa su ovih dana, zaštićeni domoljubljem kao nepropusnom kabanicom, masovno pohrlili u Knin.
Mladina – Samo da ne uhvati Karepovac… Bila je to molitva Splićana, dok je vatrena stihija zahvativši predgrađa prijetila poharati i sam grad. Riječ je o legendarnom, ogromnom smetlarniku na prilazu gradu…
Mladina – U Zagrebu se ukida ime središnjeg Trga maršala Tita. E sad, što se mene tiče ulice i trgovi ne bi nigdje nosili imena političara i oslobodioca, nego imena cvijeća, ptica, riba…
Mladina – Slovenija se poziva na svoje povijesno pravo na Piranski zaljev, a Hrvatska negira povijesne granice kad je to u pitanju, ali ne i kad se radi o istočnim susjedima.
Mladina – Avion sa 124 putnika krenuo je te večeri iz Zagreba za Dubrovnik. Putem ih je zatekla jaka bura pa se pilot, nakon polusatnog kruženja, odlučio vratiti u Zagreb. Nazvao je 01 88…
Mladina – Što uopće povezuje onaj strašni i davni zločin u Ahmićima s onim u Puli? Vezuje ih upravo besprizorni cinizam, temeljna laž masovnih molitvenih skupina s krunicom u ruci.
Mladina – Najluđom se pokazala predsjednica Hrvatske koja je oštro protestirala kod slovenskog predsjednika, kazavši kako se Thompsonov koncert ne smije zabranjivati zato jer „glazba spaja ljude“.
Mladina – Nagradno pitanje, dakle, glasi: Ima li Hrvatska vladu? No, teško bi ijedan natjecatelj u tom kvizu omastio brkove ozbiljnim novcima, zato jer je odgovor i da i ne.
Mladina – Hrvatska je predsjednica uzela savjetnika za holokaust! Znači li to da još nije svladala lekciju o nacističkom uništenju Židova ili još sumnja da se takvo zlo uopće dogodilo.
Mladina – Komentatori i „istraživački“ novinari koji su do jučer opsluživali Todorića, danas nam predstavljaju psihotičnog monstruma, uz pomoć „neimenovanih izvora“.
Mladina – Počelo je s Franjom Tuđmanom, a završava izgleda s Ivicom Todorićem. Počelo je prije četvrt stoljeća idejom hrvatskog predsjednika o 200 bogatih obitelji…
Mladina
U Vukovaru su osvanuli morbidni plakati s crtežom stabla i ljudima obješenima na grane, te s porukom „Serbian family tree“. Kao fina asocijacija na ustašku parolu „Srbe na vrbe“.