Milan Bandić još nije pošteno ni obrisao krmelje u pritvoru, a njegovi bivši stranački kolege već su krenuli s likovanjem.

Željko Jovanović poručuje “Oba su pala”, misleći na Bandića i Ivu Sanadera. Gordan Maras je izrazio nadu da “nijedan kamen neće ostati neokrenut”. A Davor Bernardić, nekadašnji Bandićev štićenik i njegov nesuđeni protukandidat, javno je pozvao Bandića na ostavku, a Zagreb na nove izbore.

Međutim, kako stvari sada stoje, upravo bi SDP trebao biti oprezan s onime što govori, onime što misli i naročito s onime što želi.

Jer, ako ne bude pazio, netko bi mu mogao nabiti na nos odnos prema Bandiću dok je bio njegov šef zagrebačke organizacije. Pa bi netko mogao Marasa pitati je li tražio da se “svaki kamen okrene” u onim godinama kad su se redale njegove afere. I je li Bernardića svih onih godina Bandićeva tragikomičnog mandata također brinulo to da je, kako reče ovih dana, “Zagreb europska metropola i tako se svi trebaju ponašati”.

I je li ga, kao Bandićeva posilnog, također zanimala “transparentnost upravljanja”, kao “razlog za sumnju u pošteno upravljanje”. Možda stvarno i jest, negdje duboko u duši.

Ali to je na njihovu dušu. U ovoj priči ima nekoliko puno važnijih pitanja.

 
Premijer naredio hapšenje

Prvo, premijer Zoran Milanović morao bi bježati od sumnje kako je on nalogodavac Bandićeva uhićenja. I to kako ne bi i od njega napravio žrtvu, kao što je to uspio postići s još par negativaca na političkoj sceni, ali i kao što je to učinio na prošlim lokalnim izborima u Zagrebu.

A više od svega, morao bi paziti da ne ispadne osvetoljubivi autokrat koji policiju i pravosuđe koristi za obračune s političkim protivnicima. Toga smo se dosad već i previše nagledali .

Drugo, ako je istina da Milanović želi ovim uhićenjem isprovocirati prijevremene izbore u Zagrebu, iste one koje je požurio spomenuti Davor Bernardić, onda bi trebao razmisliti je li to ono što doista želi. 

Naime, ne samo što će se u javnosti stvoriti posve logičan dojam da SDP hapsi Bandića da bi ga napokon pobijedio na izborima, nego ono što u ovom trenutku devastiranom SDP-u najmanje treba jesu još jedni izbori.

 
Mladi Bandić

Izgubio je u Vukovaru, izgubio je prvi krug u Sisačko-moslavačkoj županiji, izgubio je europske izbore i nije se baš proslavio na lokalnim. A u Zagrebu je lani doživio pravi potop. Najprije s Milanovićevim oktroiranjem kandidata, zatim s fokusiranjem kampanje izravno na rušenje Bandića, a ne na konstruktivne ideje, što je sve dodatno osnažilo samog gradonačelnika.

No, čak i ako Bandića ne bi bilo na eventualnim prijevremenim izborima, opet je pitanje kako bi prošao Milanovićev SDP. I još važnije, s kojim kandidatom. S “mladim Bandićem”, kako premijerovi sljedbenici od milja zovu Davora Bernardića, ili opet s nekim od ministara u koje se Milanović javno zaklinje, a onda ga šutne na politički otpad?

Dakle, ako je Milanović stvarno isprovocirao sve ovo da bi dobio izbore, onda bi mu možda bilo bolje da se nije trudio.

Tim više, a to je najbitnija stvar, ako se na koncu cijela ova spektakularna kampanja uhićenja, pored palete Bandićevih grijeha, svede na “kikiriki”: na korištenje službenog automobila, na zapošljavanje prijatelja, na promociju prijatelja, na utaju poreza i prastaru priču o pranju novca u kampanji. 

Naravno, neki će reći da je i Al Capone uhićen na “sitnici” kao što je bila utaja poreza, ali u ovoj spektakularnoj akciji ne bi trebao biti isključivi cilj strpati Bandića iza rešetaka, već očistiti Zagreb od kriminala i korupcije na svim razinama. A to bi trebalo učiniti u operaciji bez mrlja, repova, sumnjivih motiva i proceduralnih grešaka.

Zato i optužbe moraju biti utemeljene, čvrste, solidne, bez pukotina, kao i bez ridikuloznih navoda. Inače se sve to pretvara u farsu, a Bandić postaje mučenik i žrtva političke represije.

 
Optužnica protiv prijatelja

Kako zvuči optužba da je Bandić “u čak sedam navrata” koristio službeni automobil u privatne svrhe, u usporedbi sa svim onim aferama i kaznenim prijavama iz prethodnih godina?

Kako zvuči optužba da je Bandić “zapošljavao bliske osobe i sređivao im bolja radna mjesta”? Vjerojatno kao optužnica protiv cijelog državnog aparata.

I da je Slobodan Ljubičić zaposlio prijateljicu Petra Pripuza? Pa koliko svačijih prijatelja radi u državnoj službi? Gotovo pa nema onoga tko nije nečiji prijatelj.

Prema onome što se dosad moglo vidjeti, puno bi veću težinu imao postupak protiv Miroslava Tuđmana koji je prije nekoliko mjeseci, u svojstvu predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku, “provalio” istragu protiv Bandića, provjeravajući njegov mobitel tijekom nadzora u Operativno-tehničkom centru.

Što su istražitelji radili sve te silne mjesece da nisu mogli iskopati ništa veće?

 
Vraća se još jači

Nije ni čudo da se Bandić smijao kad je izlazio iz zgrade jučer. Mogao bi se smijati i nakon cijelog procesa, što bi opet bilo posve u skladu s našom političko-pravosudnom tradicijom.

Čak se i u javnosti već pojavljuje skepsa prema prvim optužbama protiv Bandića – njegovi pristalice smiju se od olakšanja, dok protivnici sarkastično “čestitaju” istražiteljima na temeljitosti – pa se na koncu možda i obistini izjava Pavla Kalinića da će se “Bandić vratiti još jači nego prije”.

Što bi ujedno bio i najbolji dokaz da iza svega ovoga doista stoji premijer Milanović.

 
24 sata, 21.10.2014.

Peščanik.net, 22.10.2014.