Predsjednička kampanja bila je dosadna, ali je zato izborna večer bila napeta. Prvi krug ovih predsjedničkih izbora ući će u političke anale kao najneizvjesniji do sada.

1. Josipović nije smio ispasti gubitnik

Znalo se da neće biti dobro za Ivu Josipovića čim je Branko Grčić u izbornoj noći izjavio kako je on “optimist”. I jasno, nije bilo. Nakon prvog šoka s izlaznim anketama, predsjednik je cijelu noć bio prisiljen gledati kako se topi njegova prednost. Kao da je klizio oštricom britve.

Ipak, nije smio u drugi krug ući kao gubitnik. I makar je u tome uspio, pa makar i ova pobjeda s razlikom od 1,5 posto zaudarala na poraz. Da je slučajno izgubio prvi krug, ne bi imao šanse u drugom.

Ovako, zadržao je titulu pobjednika i s njom ulazi u drugi krug. Uglavnom, sada je barem pokazao svojim biračima, onima koji su se možda opustili i uljuljkali u predizborne ankete, da još ništa nije odlučeno i da je u drugom krugu svaki njihov glas dragocjen.

No, ovo je rezultat Josipovićeva petogodišnjeg mandata, rezultat blijede i neuvjerljive kampanje, rezultat nezadovoljstva građana Milanovićevom vladom, koja je svojom politikom vratila HDZ iz mrtvih.

Josipović je od početka kampanje pokazivao nervozu i sad se vidjelo zbog čega.

Stipi Mesiću je pobjeda u prvom krugu 2005. godine izmakla za dva posto glasova. Josipoviću za dvanaest.

2. Za Kitarović poraz je kao pobjeda

Poraz od jedan i pol posto glasova od aktualnog predsjednika u prvom krugu zvuči kao pobjeda. Kolinda je uspjela ući u drugi krug, ali gotovo izjednačena s Josipovićem, što se još nikad dosad nije dogodilo na predsjedničkim izborima. Ona je ujedno i najbolji kandidat HDZ-a nakon Franje Tuđmana.

U drugom krugu ona će sigurno računati na Kujundžićeve, a možda i na Sinčićeve birače, pod uvjetom da Josip Klemm opet postroji Vilibora ispred braniteljskog šatora. Kitarović računa i na desničarski momentum koji traje još od parlamentarnih izbora, profitirala je kampanjom protiv nepopularnog Milanovića, a najviše od svega, demonstrirala je snagu HDZ-a na terenu.

Njegova stranačka organizacija za koju je bio zadužen Milijan Brkić obavila je posao, izvukla na birališta svoje birače. Prije pet godina HDZ je bio u rasulu, kao i 2000. godine, dok je 2005. Ivo Sanader žrtvovao Jadranku Kosor kako bi izgubila od Mesića.

Sada je HDZ pokazao da mu je stalo do pobjede Grabar Kitarović, ako taj dojam već nije ostavljao sam šef stranke, a potom se vidjelo za što je sve HDZ sposoban kad pokrene svoju organizaciju. Naročito u obračunu s rasturenim SDP-om.

Ako je dosad nekome djelovala kao ukras, u drugom krugu Kolinda Grabar Kitarović nastupit će kao ozbiljan kandidat.

3. Kome će Viliborovi glasovi?

Teško da će Ivi Josipoviću, pogotovo nakon što je Milanka Opačić u izbornoj noći Ivana Sinčića nazvala “šarenom lažom”.

Ali bez obzira na to, Sinčićevi glasovi bili su protestni glasovi usmjereni protiv aktualne politike te najviše protiv dviju najvećih stranaka i njihovih kandidata. Kakvog bi onda smisla imalo tražiti njihovu podršku u drugom krugu?

Ovakav kandidat kao što je Ivan Sinčić nije preveliko iznenađenje na predsjedničkim izborima, naravno ako se stave na stranu sve njegove specifičnosti, od mladosti, pojave, nastupa, kampanje pa nadalje. Naime, Boris Mikšić je 2005. godine ostvario gotovo isti postotak na izborima, parazitirao na nezadovoljstvu građana političkim elitama, pa čak je njegova kampanja završila prosvjedom protiv navodne krađe glasova.

Da to danas nije bio Sinčić, bio bi netko drugi. Protestni glasači naprosto su morali pronaći svoga kandidata. Ako ostanu vjerni Sinčiću i svemu što je zastupao, onda bi se moglo reći da su njegovi birači okončali svoju misiju na predsjedničkim izborima.

Osim ako ne izađu i na drugi krug i na listiću dopišu ime Ivana Vilibora Sinčića.

4. Kujundžić vrlo dobar četvrti

Milan Kujundžić  osvojio je “drvenu medalju”. I ostat će upisan u hrvatskoj povijesti kao čovjek koji je osvojio vrlo dobro četvrto mjesto na predsjedničkim izborima. Veliki je to uspjeh za kandidata koji se toliko zaklinjao u hrvatski narod, da bi ga onda taj isti hrvatski narod ostavio na cjedilu. Izigravao je velikog političkog proroka, pa onda pokazao kako proroci prolaze u svom hrvatskom selu.

Gube od uvjerljivijeg proroka. Po mogućnosti, onoga s dugom kosom i bradom.

5. Ima li panike u drugom krugu?

Na prošlim predsjedničkim izborima prije četiri godine u drugom krugu Ivo Josipović obračunavao se s Milanom Bandićem. Zahvaljujući tome, potaknuo je paniku i mobilizaciju među svojim biračima koji nisu smjeli dozvoliti da na Pantovčak zasjedne tako kompromitiran i korumpiran političar.

Kolinda Grabar Kitarović danas ne predstavlja toliku prijetnju. Osim ako Josipovićevi birači u njoj ne prepoznaju prijetnju Tomislava Karamarka. Ona je umjerena i pristojna, za razliku od Bandića govori strane jezike, ne sramoti se previše i barem zasad, ne igra na kartu obračuna sa “crvenom opasnosti”.

Josipović nije uspio u prvom krugu privući birače svojim plakatima i programom, sad mu preostaje samo da ih privuče strahom od HDZ-a.

6. Sad kreće pravi rat

Sve ovo što smo gledali dosad bilo je zagrijavanje. Ispipavanje snaga. Zauzimanje pozicija. Operetski ratovi. Gljive i kamilica.

Sada kreće rat. Brutalan i bespoštedni. Vadit će se teška artiljerija, mobilizirati birači, dizati stranačka organizacija, grebati za Sinčićeve i Kujundžićeve birače. Sada će se vidjeti je li Kolinda sada ostvarila maksimum, a i može li Josipović obaviti bolji posao nego u prvom krugu. I u proteklih pet godina.

7. Podjela na urbanu i ruralnu Hrvatsku

Ivo Josipović pobijedio je u svim većim gradovima, ne samo u onim najvećim poput Zagreba, Rijeke i Splita, nego i u manjim, poput Zaprešića, i opet je malo falilo da ne izgubi. Možda kao nikad do sad Hrvatska je na ovim izborima pokazala da je podijeljena na urbanu i ruralnu: urbana glasa za socijaldemokrate, ruralna za HDZ. A iz te podjele proizlaze i sve druge, svjetonazorske, ideološke, političke…

24 sata, 28.12.2014.

Peščanik.net, 29.12.2014.